Razgovor sa Steinarom Bjornssonom

Steinar Bjornsson je glavni urednik nezavisnog islandskog portala News of Iceland. S ovim diplomiranim ekonomistom i inženjerom smo porazgovarali o situaciji u Islandu u posljednjih nekoliko godina: financijskoj krizi i oporavku, protjeranim agentima FBI-a, bankama, korupciji, a priupitali smo ga i može li se Hrvatska ugledati na Island.

G. Bjornsson, u Hrvatskoj je rašireno mišljenje da je tijekom islandske mirne 'revolucije' vladala medijska blokada. Smatrate li vi da se na Islandu dogodila revolucija?

Nisam siguran je li bilo medijske blokade. Bilo je dosta vijesti na BBC-u i drugim međunarodnim kanalima. Ali nisam siguran zašto ta 'revolucija' nije bila još pokrivenija. Vjerojatno Island nije bilo toliko popularan u to vrijeme. Nakon financijske krize i velike erupcije 2010. godine, Island je puno više bio u medijima.

Ovo je bila revolucija u smislu da je vlada morala odstupiti te su održani parlamentarni izbori. Stranke koje su dvadeset godina bile na vlasti su u godinama prije krize izgubile mnogo potpore, a izabrane su lijeva stranka i stranka centra. Revolucija je bila mirna, izuzev nekoliko ozlijeđenih policajaca. Ljudi su se okupili pred parlamentom i dugo prosvjedovali sve dok nisu održani izbori.

Koalicijska vlada koja je izabrana je već četiri godine na vlasti i u travnju nas čekaju parlamentarni izbori. Ono što me čudi je da se desna stranka koja je obnašala vlast dvadeset godina prije krize oporavila i sada imaju potporu 35-40 posto birača. To začuđuje jer mnogi analitičari smatraju da je vlada lijevog centra napravila dobar posao.

Vaš predsjednik Olafur Ragnar Grimsson u razgovoru za Deutsche Welle je rekao da se Island oporavio jer je dozvolio da banke odu u stečaj te kako ne može razumjeti zašto bi one uživale poseban status u društvu. Slažete li se s njim?

Banke nisu spašene jer nisu mogle biti spašene. Njihova financijska pozicija bila je deset puta veća od islandskog BDP-a. Većina njihove imovine je bila u stranoj valuti i Island je imao BankeNa početku krize na snagu su stavljeni izvanredni zakoni. Njima su ljudi koji su imali pologe u bankama stavljeni na vrh onih koji imaju potraživanja od banaka. To ih je spasilo, iako su kreditori propali. Izvanredni zakoni osporeni su pred islandskim sudovima, ali su preživjeli. Vlada je odlučila u državno vlasništvo uzeti jednu od tri najveće banke i još uvijek je posjeduje. Banka se zove Landsbankin.vrlo ograničene rezerve za stranu razmjenu. Vlada je u to vrijeme razmatrala da ih spasi, ali su shvatili da je to nemoguće. Odlučili su da ih neće spasiti; to je bilo neizbježno. Pokušali su spasiti mnoge manje, tako da izjava predsjednika i nije u potpunosti točna. No definitivno je dobra stvar da tri najveće banke nisu spašene. Njihovi kreditori su izgubili mnogo novca i islandska vlada im je morala posuđivati novac.

Na početku krize na snagu su stavljeni izvanredni zakoni. Njima su ljudi koji su imali pologe u bankama stavljeni na vrh onih koji imaju potraživanja od banaka. To ih je spasilo, iako su kreditori propali. Izvanredni zakoni osporeni su pred islandskim sudovima, ali su preživjeli. Vlada je odlučila u državno vlasništvo uzeti jednu od tri najveće banke i još uvijek je posjeduje. Banka se zove Landsbankin.

Preostale dvije banke su u većinskom vlasništvu stranih kreditora. Banke su kupile mnoge tvrtke u bankrotu tako da strani kreditori izravno posjeduju dvije velike banke, a indirektno mnoge tvrtke, što je, kažu neki, loša strana svega toga. No kako banke prodaju te tvrtke, kupuju ih islandski mirovinski fondovi. Tako da je na kraju cijela situacija ispala dobro.

Mislite li da se islandski recept za oporavak može primijeniti u Hrvatskoj? Što bi Hrvatska morala učiniti da se oporavi?

The Economist je nedavno pisao o Nordijskom supermodelu koji je na snazi u Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Smatram da je to dobar model. Osnovna ideja je snažna socijalna država koju potiče snažno tržišno gospodarstvo. Javni sektor u ovim zemljama uglavnom je dosta velik, prihodi vlade 40-50% BDP-a. To dovodi do toga da su ekonomski zamasi mnogo blaži. Osim toga, štite se ljudi s malim prihodima.

Kako bi ovo funkcioniralo, osnovno je imati nekorumpirane političare. Za to se moraju pobrinuti glasači. Tržište ima puno slobode, ali vlada osigurava da svi igraju po pravilima i da pravila koriste zemlji, a ne malim interesnim grupama. Aktivno sudjelovanje u međunarodnoj zajednici je također vrlo važno.

Osnovna stvar u ovom modelu je obrazovanje. Tehnologija je pokretač ekonomskog rasta. Omogućiti obrazovanje svakome je stoga vrlo važno. Učenici i studenti u ovim zemljama dobivaju mnoge Vladine poticaje. Zbog toga dolazi do ekonomskog rasta i male nezaposlenosti. Primjerice, oko 50 posto mladih Španjolaca je nezaposleno.

Da žive u nekoj od nordijskih zemalja školovali bi se i dobivali novac za to. Zatim bi na tržištu rada radili na ekonomskom rastu kao školovani radnici. Zemlje sa relativno velikim javnim sektorom su uvijek u boljoj poziciji za ekonomski oporavak. Da bi se brzo oporavili, morate smanjiti nezaposlenost. To radite na način da potičete inovacije i šaljete ljude u školu.

U Islandu su bankrotirale velike banke i mnoge druge tvrtke. Otpisan im je dug. Mnogi ljudi su se školovali i doškolovali. Potiče se inovacija. Nezaposlenost je sada ispod 5 posto. Vlada je prije krize imala mali dug pa se zbog toga lakše obračunala s krizom, za razliku od Grčke. Islandska valuta je devalvirala za oko 50 posto što je potaknulo izvoz, a ribarstvo i turizam su počeli cvjetati.

Kako komentirate činjenicu da je islandski ministar unutarnjih poslova nedavno otjerao agente FBI-a s Islanda?

Agenti FBI-a su se nenadano pojavili. Nisu tražili odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova da ispitaju islandskog građanina. Ministarstvo zbog tog nije bilo sretno i naredilo im je odlazak. Osim toga, ispitivanja su se događala po hotelima oko Reykyavika, bez dozvole. Ministarstvo je pokušalo zaštititi mladog islandskog građanina, vjerovali su da on ne shvaća posljedice svojih akcija. Narediti agentima odlazak je vjerojatno bila ispravna stvar. Ministarstva žele biti informirana i u tijeku zbivanja, a ne iznenađena na ovakav način.

Smatrate li da je Island našao načina da postoji u međunarodnoj zajednici bez da se mora pokoravati bankarima i 'velikim igračima' na međunarodnoj sceni?

Ne. Vlada koja je 20 godina bila na vlasti prije krize bila je desno usmjerena. Deregulirali su bankarski sektor, smanjili nadzor, privatizirali banke i smanjili im poreze. Neki će reći da je to Nordijski modelThe Economist je nedavno pisao o Nordijskom supermodelu koji je na snazi u Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Smatram da je to dobar model. Osnovna ideja je snažna socijalna država koju potiče snažno tržišno gospodarstvo. Javni sektor u ovim zemljama uglavnom je dosta velik, prihodi vlade 40-50% BDP-a. To dovodi do toga da su ekonomski zamasi mnogo blaži. Osim toga, štite se ljudi s malim Rastgprihodima.razlog krize. Island se pridružio Europskom ekonomskom prostoru (EEA) 1994. godine i još uvijek je njegov član. Tijekom tog razdoblja Island je prihvatio mnogo europske regulative, vjerujem oko 75 posto. Nije prihvatio uglavnom zakone koji se odnose na poljoprivredu i ribarstvo. Osnovna svrha EEA sporazuma je osigurati slobodan protok kapitala, rada, usluga i dobara. Island se pokoravao tome do 2008. godine kada su uvedene kontrole kapitala.

EEA je osigurao da Island aktivno sudjeluje u zbivanjima u međunarodnoj zajednici. Island pokušava donositi zakone usporedive s zakonima Europske unije i SAD-a. No Island je prije krize toliko deregulirao banke da su stvari bile mnogo gore nego u SAD-i u EU. Kao primjer, Island ima gotovo svjetski rekord u osobnim bankrotima. Jedan čovjek u Islandu bankrotirao je zbog više od 500 milijuna eura koje je posudio sam sebi iz svoje vlastite banke. On zbog toga nikad neće ići u zatvor, čak ni na sud.

Može li Island biti pozitivan primjer odnosa prema korumpiranim i nesposobnim političarima i bankama i, da to tako kažemo, vraćanja moći narodu?

Nisam siguran. Prije 12 godine je član parlamenta Arni Johnsen osuđen na dvije godine u zatvoru zbog krađe javnog novca. Kada je izašao ponovo je izglasan za parlament i dan danas sjedi u njemu. Najveća stranka u Islandu je Nezavisna stranka koja, prema nedavnim istraživanjima, ima oko 35-40 posto potpore glasača. Prije krize su bili 20 godina na vlasti. U travnju će biti parlamentarni izbori i vjerojatno je kako će oni ponovo biti na vlasti.

Predsjednik te stranke je bio upleten u veliki stečaj nakon krize te je optužen za krivotvorenje dokumenata. On će vjerojatno biti sljedeći premijer. Tako da izgleda da Islanđani imaju kratko pamćenje. Čini mi se da, koliko god velike greške činili, članovi parlamenta nikad nisu prisiljeni odstupiti. A ako ne odstupe podrška njihovoj stranci se ne smanjuje. To je moje mišljenje.

S druge strane, nakon financijske krize izabran je specijalni tužitelj koji istražuje i procesuira financijske zločine. Nekoliko bankara je osuđeno na zatvor, no ne previše. Mislim da je problem u tome što je deregulacija banaka prije krize bila tolika da su se mnogi bankari izvukli s onim što bi u drugim zemljama bilo ilegalno, no u Islandu je u to vrijeme bilo legalno.

Osim toga, u Islandu gotovo pa nema direktne demokracije. Predsjednik ima ovlast davati veto na zakone koji tada idu na referendum, kao što se dogodilo 2010. u slučaju Icesave banke. Ovaj veto je korišten dva ili tri puta. No, Islanđani rade na tom da se promijeni Ustav tako da bude više direktne demokracije. Vidjet ćemo kako će to završiti.

Ne mogu reći da je Island sjajan primjer u tom smislu, ali situacija se u posljednje četiri godine poboljšala.

Kako vidite budućnost Islanda? Hoćete li ostati izvan Europske unije?

Mislim da će Island ostati izvan EU barem još osam godina. Posljednje ankete pokazuju da su Islanđani protiv pristupanja EU i mislim da će tako ostati još neko vrijeme. Neki misle da će BudućnostBudućnost Islanda je svijetla, zemlja ima velik potencijal. Ribarstvo je u odličnom stanju, a turizam cvjeta. Vode se diskusije oko gradnje velikog podmorskog kabla do europskog kontinenta koji bi povezao Island sa europskom električnom mrežom. Industrija softvera također je u porastu i mislim da će ona postati vrlo važna. Island nema budućnost kao financijski centar i to je vjerojatno dobra stvar.EU morati promijeniti politike vezane uz ribarstvo prije nego Island i Norveška razmotre pristupanje.

Budućnost Islanda je svijetla, zemlja ima velik potencijal. Ribarstvo je u odličnom stanju, a turizam cvjeta. Vode se diskusije oko gradnje velikog podmorskog kabla do europskog kontinenta koji bi povezao Island sa europskom električnom mrežom. Industrija softvera također je u porastu i mislim da će ona postati vrlo važna. Island nema budućnost kao financijski centar i to je vjerojatno dobra stvar.

Trgovačka ruta sa sjevera, kroz Arktički ocean sada postaje stvarnost. Island bi od toga mogao puno profitirati i postati trgovački centar. Potraga za naftom je u tijeku, ali ne zna se hoće li išta biti pronađeno. Nadam se da će se Island približiti Nordijskom supermodelu i više surađivati s nordijskim zemljama.

Kakvo je stanje u medijima na Islandu? Ima li cenzure?

Prije dvije godine su doneseni novi zakoni o medijima koji se odnose na njihove vlasnike te daju vlastima više ovlasti kod regulacije i nadzora medija. Mnogi novinari i drugi nisu se slagali sa zakonom. No, vlasti su rijetko intervenirale i na Islandu ima malo ili ništa cenzure, koliko znam. No, najveće medijske korporacije su u privatnom vlasništvu. Najveća medijska korporacija je u vlasništvu Ingibjorg Palmadottir, žene Jon Asgeir Johannesson koji je bio vrlo velik igrač na financijskoj sceni tijekom rasta prije krize.

On je posjedovao velik udio u tvrtki Baugur koja je bankrotirala tijekom krize. Također veliku medijsku tvrtku zvanu Morgunbladid većinski posjeduje žena koja u vlasništvu ima velike ribarske korporacije. Ona je zaposlila bivšeg premijera i guvernera centralne banke Davida Oddssona kao glavnog urednika novina. Mnogi smatraju da su te novine pristrane. Primjerice, protiv su promjena u ribarskim kvotama i protiv su pridruživanja EU. Mediji u privatnom vlasništvu uglavnom nemaju veći broj vlasnika i to smatram glavnim problemom. No, mislim da vlada ne cenzurira.

Zoran Stupar
dnevno.hr