Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2007.

S internetskih stranica www.katolicki-tjednik.com prenosimo vrlo zanimljiv razgovor s Manuelom Guerraom, autorom "Masonske zavjere“. Je li istina da postoji masonska zavjera? Je li spojivo biti katolik i mason? U Europskom parlamentu vladaju masoni? To su pitanja na koja profesor Manuel Guerra, autor 25 knjiga o različitim sektama, nastoji odgovoriti u knjizi „Masonska zavjera“. Manuel Guerra Gómez, rođen u Villamartínu de Sotoscuevu 1931., diplomirao je na klasičnoj filologiji i patrističkoj teologiji i član je Real Academia de Doctores de Espanja. Bio je dekan Teološkog fakulteta sjeverne Španjolske sa sjedištima u Burgosu i Vitoriji. U razgovoru za agenciju Zenit je istaknuo: «Masonske metode su usko povezane s laicističkim shvaćanjem, odražavaju povijesni relativizam i vode prema socijalno-kulturnom relativizmu promičući ga.“ Može se još dodati kako je teško tajnu pripadnost nekoj organizaciji, odnosno masonskoj loži, povezati s temeljnim načelima demokratskih sustava. Naime, ako se netko tajno udružuje i potpomaže, sigurno prije ili kasnije dovodi u neravnopravni položaj one koji ne pripadaju tajnim organizacijama. A u demokratskom društvu svi bi trebali biti ravnopravni, zar ne?

Detalji

Objavljeno: 01. listopada 2007.

Iz tjednika Fokus donosimo razgovor s Danijelom Rehakom, predsjednikom Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Poduži razgovor dotiče više zanimljivih tema, a u ovom uvodu izdvajamo neobično pitanje novinara u svezi neodrživosti neupućenima nepoznatog "vukovarskog paralelnog sustava" koje je dobilo još neobičniji odgovor ako ga se pokuša shvatiti u kontekstu naširoko proklamiranih europskih demokratskih standarda: "Vidite, Erdutski sporazum, koji smo imali priliku vidjeti, nije predstavljen do kraja. Mi govorimo o njegovih trinaest točaka, a svi Srbi znaju koja od tih točaka ima i svoje podtočke. Mi o tome ništa ne znamo. Jer odnos naših vlasti prema nama koji smo stvarali ovu državu, što ja znam... došao je u fazu nepovjerenja. Uzmimo primjer, ako ja ne želim da ono što sam potpisao vi ne saznate, to znači da meni tu nešto nije jasno. Možda Srbi znaju sve varijante, a mi ne znamo ni dokad vrijedi taj Erdutski sporazum i je li možda istekao, te koje su mu osnove. Zašto i na koji način međunarodna zajednica pritišće, mi to ništa ne znamo. Možda neke stvari krivo govorimo iz razloga što nismo upućeni u taj dio i to je najveći problem. Jer, najgori problem svih ljudi je neznanje. Neshvatljivo je da Srbi neke stvari nama govore za koje ja ne mogu vjerovati da postoje, a oni se toga drže i ostvaruju svoja prava na temelju toga što meni nije poznato.

Detalji

Objavljeno: 26. rujna 2007.

Iz Jutarnjeg lista prenosimo razgovor s bivšim francuskim veleposlanikom u Hrvatskoj Georges-Marieom Chenuom, u periodu od 1992.-1994. godine, a povodom predgovora koji je napisao za nedavno objavljenu knjigu skupine autora "Hrvatska vanjska politika od nezavisnosti do naših dana". Chenu je u diplomatskim krugovima ostao zapažen po tome što je pokušao unijeti više objektivnosti u percepciji Hrvatske. U predgovoru knjige Chenu se osvrnuo na odnose službenog Pariza prema Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, kao i na promjene francuske politike nakon što je 1995. godine na vlast došao predjednik Chirac. U razgovoru također iznosi i njemu poznate detalje "slučaja Gotovina". No, zanimljiviji dio razgovora svakako je i onaj u kojem Chenu potvrđuje pisanje Florence Hartmann o dogovoru najviših predstavnika velikih sila oko neuhićenja Karadžića i Mladića. Izdvajamo: "To je velika pogreška. Chirac, koji je u tome imao pravo, trebao se distancirati od ostalih šefova država i učiniti sve što je mogao kako bi se uhitilo Karadžića i Mladića, iako nije imao mnogo šanse za uspjeh. Ali Chirac je odustao. Kao i ostali europski čelnici, bojao se uznemiriti Srbe. Bio je oprezan i nadao se da će se srpsko društvo postupno demokratizirati, što je bila potpuna pogreška. Kada se susretnete s veoma zlim postupcima, poput pokolja u Vukovaru, opsade Sarajeva i krvoprolića u Srebrenici, ne možete biti samo oprezni. Treba reagirati žestoko i brzo. Danas brojni Srbi još ne znaju što se stvarno dogodilo u, ako uključimo i Kosovo, četiri zadnja balkanska rata. I ova su četiri šefa država kriva za to neznanje, jer nisu uhitili Karadžića i Mladića. Zbog toga kasni nužno smirivanje duhova, bez kojega u ovoj regiji ne može biti trajnog mira".

Detalji

Objavljeno: 25. rujna 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo razgovor s bivšim slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom koji je posjetio Sarajevo, gdje mu je uručena nagrada Internacionalne lige humanista za državnika humanista 20 stoljeća. Kučan se u razgovoru osvrnuo na ne baš dobre odnose Hrvatske i Slovenije, prilike u BiH te na mogućnosti rješavanja kosovskog pitanja. Glede otvorenih pitanja između RH i RS Kučan je između ostalog rekao: "Cijelo se vrijeme zalažem za to da naše dvije zemlje sporazumno riješe sve probleme i da njima ne opterećuju međunarodnu zajednicu i Europsku uniju. Na taj bi način i Hrvatska i Slovenija pokazale da su zrele, demokratske zemlje koje su primjenom principa koji vrijede u međunarodnoj zajednici spremne riješiti međusobne probleme. Vlade su preuzele na sebe da to najosjetljivije pitanje granice riješe uz pomoć intervencije trećeg. Svako rješenje je bolje od otvorenog konflikta, ali nisam siguran da se ovim što se sada predlaže može doći do dobrog rezultata. Jer, vrijeme izbora nije baš najpogodnije za rješavanje tako osjetljivog pitanja, a s druge strane, taj izgovor o “predizbornom vremenu” ponavlja se iz godine u godinu i treba imati hrabrosti pred svojom javnošću i preuzeti odgovornost za sporazum. Kad bi te hrabrosti i smjelosti bilo, mi bismo odavno to pitanje riješili". Ukratko, Kučan više voli političke dogovore iza hrvatskih izbora s "radodajnim" hrvatskim političarima, nego arbitražu na temelju međunarodnog prava. Mi, naravno, obrnuto.

Detalji

Objavljeno: 24. rujna 2007.

Iz Jutarnjeg lista prenosimo razgovor s povjesničarem Jožetom Dežmanom, predsjednikom slovenske Komisije za rješavanje prikrivenih grobišta. U opširnom razgovoru slovenski povjesničar govori o povijesnom okviru tih strašnih zločina, o ključnoj odgovornosti Tita za ta bezumna krvoprolića, o (pre)dugoj šutnji o njima, o tome kako je "strah držao poklopac tajni": "Elementarni tabu titoističkoga totalitarizma održao se uz tajnu policiju koja je kontrolirala čak i to pali li netko svijeće i nosi li cvijeće na grob. No bio je to prevelik zločin da bi se mogao skriti." Prof. Dežman posebice govori o logistici ubijanja: "Logistički, tu su jugoslavenski komunisti nadmašili naciste. Ubijanje 100-200 tisuća ljudi u dva mjeseca morala je pratiti golema logistika. To je golem logistički pothvat, najveći “pothvat” jugoslavenskih partizana, to je Titovo “remek- djelo”. On je po zločinima uz bok Staljinu, Pol Potu, Mao Ze Dongu. U cijeloj Kardeljevoj korespondenciji od 1941. traži se ubijanje i strijeljanje narodnih izdajnika, političkih i klasnih protivnika, popova i drugih. Zločin je boljševički koncept, politički proizvod, a sustav ubijanja bio je sofisticiran." U svezi današnjih pokušaja umanjivanja i zataškavanja tih najvećih zločina u Europi nakon 2. svjetskog rata, prof. Dežman kaže: "Ne čudi me što ima onih koji sve dovode u sumnju, ali osmica od žice kojom su gole žrtve vezane bit će “zaštitni znak” titoizma." (djl)

Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2007.

Jutarnji list donosi razgovor s fra Zvjezdanom Linićem, voditeljem Kuće susreta Tabor u Samoboru i jednim od u javnosti angažiranijih hrvatskih svećenika općenito, povodom seminara duhovnih iscjeljenja, održanog ovog vikenda u zagrebačkom Domu sportova. U samom razgovoru, fra Linić se između ostalog osvrnuo i na nedavnu nacionalnu tragediju na Kornatima, ponudivši ožalošćenim roditeljima, ali i svim onima koji su se ikad našli u sličnoj situaciji svoja duhovna promišljanja i savjet. "Pokušavam upozoriti roditelje koji plaču za djecom, baš kao što su to sada i roditelji vatrogasaca, ne ih zavaravati nekom lažnom utjehom, jer imaju pravo odboliti svoju bol. Ako znaju da su ta osoba, to dijete, muškarac ili žena bili dobri ljudi, neka zahvaljuju Bogu za sve godine koje su ih imali uza se. Svi znamo da će prekidi doći prije ili kasnije, ali je Božji dar nekoga imati uza se. No, u svemu postoji i naša sebična ljudska dimenzija prema ljudima koji su otišli, jer su oni u boljoj situaciji od nas. Ja gledam isključivo na način da meni on nedostaje. To je ljudski i u tome nema ništa grešnog i pogrešnog, ali kako bih pomogao ljudima, govorim im neka puste tu osobu da je Isus zagrli".

Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2007.

Kako tvrdi Henrik Bendrixen, zamjenik šefa deska za Hrvatsku - prema nalazima Transparency Internacionala, korupcija je u ovoj zemlji veliki problem. Iz Glasa Slavonije prenosimo razgovor s Zorislavom Antunom Petrovićem o djelovanju same organizacije te o tome koliko su njihove procjene o veličini udjela korupcije u društvu objektivne. Petrović konstatira kako je ovaj problem između ostalog posljedica i nedostatka političke volje za rješavanjem. Također se osvrnuo na činjenicu da premijer Sanader u govoru kojim je njegova stranka započela predizbornu kampanju u Slavonskom Brodu, korupciju uopće nije ni spomenuo: "To je znak da Sanader borbu protiv korupcije na smatra prioritetom te da smatra da u Hrvatskoj ima dovoljno ljudi koji se slažu s tim".

Detalji

Objavljeno: 16. rujna 2007.

Iz Glasa Koncila prenosimo razgovor s dr. Mitjom Ferencom, 47-godišnjim doktorom povijesnih znanosti, članom Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja tajnih grobnica. Riječ je o docentu Filozofskog fakulteta u Ljubljani, autoru nekoliko monografija - izmađu ostalog, za Hrvatsku svakako od svih njih najvažnije knjige "Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji". Dr. Ferenc smatra da se u Sloveniji nalazi najmanje 125 grobnica u kojima leže pripadnici hrvatskog naroda, žrtava Drugog svijetskog rata. "Veća hrvatska groblja su protutenkovski rov u Mostecu, pet groblja u Crngrobu, Žančani, Jevnik, Lancovo, Hafnarjev greben, groblja u Celju itd". Vezano uz, u kolovozu otkopan protutenkovski rov u Teznom, Ferenc je kazao sljedeće: "Dio rova u širini 70 metara otkopan je još 1999. godine za potrebe izgradnje autoputa, iskopano je 1179 kostiju. Groblje se nalazi na tri različite lokacije u dužinu 950 metara. Posmrtni ostaci leže u dubini 1.5 metara, širina zasutog rova je između 3-4 metra. Ondje leži otprilike 15000 žrtava". U nastavku razgovora Ferenc je napomenuo kako bi im od velike pomoći bila uspostava kvalitetne suradnje s hrvatskim znanstvenicima. Što se tiče suradnje na državnoj razini, sporazum o uređenju hrvatskih groblja u Republici Sloveniji hrvatskoj je Vladi predložen još 2003. godine, ali odaziva do današnjeg dana - nema.(mmb)