Detalji

Objavljeno: 25. rujna 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo razgovor s bivšim slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom koji je posjetio Sarajevo, gdje mu je uručena nagrada Internacionalne lige humanista za državnika humanista 20 stoljeća. Kučan se u razgovoru osvrnuo na ne baš dobre odnose Hrvatske i Slovenije, prilike u BiH te na mogućnosti rješavanja kosovskog pitanja. Glede otvorenih pitanja između RH i RS Kučan je između ostalog rekao: "Cijelo se vrijeme zalažem za to da naše dvije zemlje sporazumno riješe sve probleme i da njima ne opterećuju međunarodnu zajednicu i Europsku uniju. Na taj bi način i Hrvatska i Slovenija pokazale da su zrele, demokratske zemlje koje su primjenom principa koji vrijede u međunarodnoj zajednici spremne riješiti međusobne probleme. Vlade su preuzele na sebe da to najosjetljivije pitanje granice riješe uz pomoć intervencije trećeg. Svako rješenje je bolje od otvorenog konflikta, ali nisam siguran da se ovim što se sada predlaže može doći do dobrog rezultata. Jer, vrijeme izbora nije baš najpogodnije za rješavanje tako osjetljivog pitanja, a s druge strane, taj izgovor o “predizbornom vremenu” ponavlja se iz godine u godinu i treba imati hrabrosti pred svojom javnošću i preuzeti odgovornost za sporazum. Kad bi te hrabrosti i smjelosti bilo, mi bismo odavno to pitanje riješili". Ukratko, Kučan više voli političke dogovore iza hrvatskih izbora s "radodajnim" hrvatskim političarima, nego arbitražu na temelju međunarodnog prava. Mi, naravno, obrnuto.

Detalji

Objavljeno: 24. rujna 2007.

Iz Jutarnjeg lista prenosimo razgovor s povjesničarem Jožetom Dežmanom, predsjednikom slovenske Komisije za rješavanje prikrivenih grobišta. U opširnom razgovoru slovenski povjesničar govori o povijesnom okviru tih strašnih zločina, o ključnoj odgovornosti Tita za ta bezumna krvoprolića, o (pre)dugoj šutnji o njima, o tome kako je "strah držao poklopac tajni": "Elementarni tabu titoističkoga totalitarizma održao se uz tajnu policiju koja je kontrolirala čak i to pali li netko svijeće i nosi li cvijeće na grob. No bio je to prevelik zločin da bi se mogao skriti." Prof. Dežman posebice govori o logistici ubijanja: "Logistički, tu su jugoslavenski komunisti nadmašili naciste. Ubijanje 100-200 tisuća ljudi u dva mjeseca morala je pratiti golema logistika. To je golem logistički pothvat, najveći “pothvat” jugoslavenskih partizana, to je Titovo “remek- djelo”. On je po zločinima uz bok Staljinu, Pol Potu, Mao Ze Dongu. U cijeloj Kardeljevoj korespondenciji od 1941. traži se ubijanje i strijeljanje narodnih izdajnika, političkih i klasnih protivnika, popova i drugih. Zločin je boljševički koncept, politički proizvod, a sustav ubijanja bio je sofisticiran." U svezi današnjih pokušaja umanjivanja i zataškavanja tih najvećih zločina u Europi nakon 2. svjetskog rata, prof. Dežman kaže: "Ne čudi me što ima onih koji sve dovode u sumnju, ali osmica od žice kojom su gole žrtve vezane bit će “zaštitni znak” titoizma." (djl)

Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2007.

Jutarnji list donosi razgovor s fra Zvjezdanom Linićem, voditeljem Kuće susreta Tabor u Samoboru i jednim od u javnosti angažiranijih hrvatskih svećenika općenito, povodom seminara duhovnih iscjeljenja, održanog ovog vikenda u zagrebačkom Domu sportova. U samom razgovoru, fra Linić se između ostalog osvrnuo i na nedavnu nacionalnu tragediju na Kornatima, ponudivši ožalošćenim roditeljima, ali i svim onima koji su se ikad našli u sličnoj situaciji svoja duhovna promišljanja i savjet. "Pokušavam upozoriti roditelje koji plaču za djecom, baš kao što su to sada i roditelji vatrogasaca, ne ih zavaravati nekom lažnom utjehom, jer imaju pravo odboliti svoju bol. Ako znaju da su ta osoba, to dijete, muškarac ili žena bili dobri ljudi, neka zahvaljuju Bogu za sve godine koje su ih imali uza se. Svi znamo da će prekidi doći prije ili kasnije, ali je Božji dar nekoga imati uza se. No, u svemu postoji i naša sebična ljudska dimenzija prema ljudima koji su otišli, jer su oni u boljoj situaciji od nas. Ja gledam isključivo na način da meni on nedostaje. To je ljudski i u tome nema ništa grešnog i pogrešnog, ali kako bih pomogao ljudima, govorim im neka puste tu osobu da je Isus zagrli".

Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2007.

Kako tvrdi Henrik Bendrixen, zamjenik šefa deska za Hrvatsku - prema nalazima Transparency Internacionala, korupcija je u ovoj zemlji veliki problem. Iz Glasa Slavonije prenosimo razgovor s Zorislavom Antunom Petrovićem o djelovanju same organizacije te o tome koliko su njihove procjene o veličini udjela korupcije u društvu objektivne. Petrović konstatira kako je ovaj problem između ostalog posljedica i nedostatka političke volje za rješavanjem. Također se osvrnuo na činjenicu da premijer Sanader u govoru kojim je njegova stranka započela predizbornu kampanju u Slavonskom Brodu, korupciju uopće nije ni spomenuo: "To je znak da Sanader borbu protiv korupcije na smatra prioritetom te da smatra da u Hrvatskoj ima dovoljno ljudi koji se slažu s tim".

Detalji

Objavljeno: 16. rujna 2007.

Iz Glasa Koncila prenosimo razgovor s dr. Mitjom Ferencom, 47-godišnjim doktorom povijesnih znanosti, članom Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja tajnih grobnica. Riječ je o docentu Filozofskog fakulteta u Ljubljani, autoru nekoliko monografija - izmađu ostalog, za Hrvatsku svakako od svih njih najvažnije knjige "Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji". Dr. Ferenc smatra da se u Sloveniji nalazi najmanje 125 grobnica u kojima leže pripadnici hrvatskog naroda, žrtava Drugog svijetskog rata. "Veća hrvatska groblja su protutenkovski rov u Mostecu, pet groblja u Crngrobu, Žančani, Jevnik, Lancovo, Hafnarjev greben, groblja u Celju itd". Vezano uz, u kolovozu otkopan protutenkovski rov u Teznom, Ferenc je kazao sljedeće: "Dio rova u širini 70 metara otkopan je još 1999. godine za potrebe izgradnje autoputa, iskopano je 1179 kostiju. Groblje se nalazi na tri različite lokacije u dužinu 950 metara. Posmrtni ostaci leže u dubini 1.5 metara, širina zasutog rova je između 3-4 metra. Ondje leži otprilike 15000 žrtava". U nastavku razgovora Ferenc je napomenuo kako bi im od velike pomoći bila uspostava kvalitetne suradnje s hrvatskim znanstvenicima. Što se tiče suradnje na državnoj razini, sporazum o uređenju hrvatskih groblja u Republici Sloveniji hrvatskoj je Vladi predložen još 2003. godine, ali odaziva do današnjeg dana - nema.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 10. rujna 2007.

Đorđe Čović predsjednik je Demokratske zajednice Hrvata, stranke koja zastupa interese hrvatske manjine u Vojvodini. U intervjuu u Fokusu iznosi osnovne probleme na koje nailazi hrvatska zajednica u Vojvodini, te predstavlja nove snage, spomenutu stranku, kojoj je osnovni cilj postizanje ravnopravnosti Hrvata s ostalim građanima AP Vojvodine i Srbije. Oštro kritizira način na koji sadašnji predstavnik hrvatske manjine u Skupštini u Beogradu štiti prava hrvatskoga naroda te naglašava potrebu za korjenitim promjenama u tom smislu: «Rad "našeg" predstavnika, gosp. Petra Kuntića, je negativan, i donekle je on i odgovoran za postojeće stanje u Vojvodini, za cjepkanje. A od svojih proklamiranih ciljeva ništa nije ostvario. A kako bi se njima i posvetio, kad se u Skupštini uopće ne predstavlja kao predstavnik hrvatske zajednice, nego kao poslanik Demokratske stranke. Mogu reći na osnovi neoborivih podataka, da se čak i protivi u Beogradu pravima manjinskih zajednica.». Na kraju ističe kako vjeruje u budućnost Vojvodine kao i na prevladavanje svih razlika te ostvarenje suživota Hrvata s drugim narodima na tom multinacionalnom području.(zdk)

Detalji

Objavljeno: 07. rujna 2007.

Institut Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu je znanstvena institucija od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku budući da zapošljava najveći broj znanstvenika iz područja prirodoslovlja. Iako se nekima brojka od nešto više od 500 zaposlenih istraživača na IRB-u može činiti jako velikom, treba imati na umu da, kada se njoj pribroje i zaposlenici s drugih institucija koje se bave temeljnim istraživanjima, Hrvatska po broju istraživača znatno zaostaje za prosjekom u drugim zapadnim zemljama. Ipak, istraživanja koja se obavljaju na IRB-u na svjetskoj su razini, što znači kako ona predstavljaju jedan od ne prečestih primjera u kojima Hrvatska uspijeva držati korak s razvijenim svijetom. Zato se čini posebno važnim ne ugroziti opstanak IRB kao najvećeg istraživačkog centra u Hrvatskoj, kako bi se zadržao nekakav temelj za sustizanje zaostataka Republike Hrvatske na području razvoja i primjene visokih tehnologija. U razgovoru za Jutarnji list, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković dr. Mladen Žinić, najavio je jučer preustroj IRB-a u skup Nacionalnih Instituta, odbacivši na upit novinarke mogućnost da se na taj način na mala vrata uvodi komercijalizacija IRB-a. Nažalost, pitanje zašto se baš sada neposredno prije izbora ide na podjelu IRB-a na više manjih Instituta nije dobilo nikakav jasan odgovor.

Detalji

Objavljeno: 04. rujna 2007.

Dr. Zdravko Sančević s iseljeničke strane u intervjuu za Fokus analizira gospodarski razvoj samostalne Hrvatske naglašavajući kako nije ni moglo doći do realizacije istog u punom opsegu radi srpske agresije na Hrvatsku te kako se ta činjenica nikako ne smije zanemariti. Također smatra kako je, uz vlastite potencijale, upravo iseljeništvo karta na koju bi se Hrvatska trebala osloniti kako bi gospodarstvo usmjerila u željenom pravcu. Istovremeno, dr. Sančević upozorava i na aktualne probleme koji postoje u politici koju hrvatski državni vrh provodi po pitanju iseljeništva, a koja koči razvoj moguće suradnje. Trend općeg nemara prema hrvatskim iseljenicima započela je još prošla Račanova Vlada, a Vlada Ive Sanadera po tom pitanju nažalost ništa nije promijenila. To je, primjerice, između ostalog dovelo do apsurdne činjenice da Hrvati i njihovi potomci iz Latinske Amerike mahom sele u anglosaksonske zemlje umjesto u Hrvatsku. S time u svezi vrijedi napomenuti kako je i u Tuđmanovo vrijeme suradnja s iseljeništvom nailazila na mnoge otpore. Naime, već tada se pokazalo da su lokalni moćnici po hrvatskim općinama u strahu za svoje pozicije u stanju sabotirati bilo kakvu inicijativu koja bi dolazila od strane hrvatskih iseljenika. Danas, kada se ova politika proširila do najviše državne razine nije čudno vidjeti kako se masovniji povratak iseljenika u Hrvatsku kao i ulaganja iseljeništva u hrvatsko gospodarstvo ne vide u ikakvom obliku vrijednog spomena.(zdk)