Nakon obračuna i rijeka pravde slijedi banana-republika
Nažalost, nije trebalo dugo čekati da se politička kriza bez presedana, raspirivana postupcima aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, dobije svoj oblik terorističkog izričaja. Hrvatski mediji tako javljaju kako je danas novom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću propucan osobni automobil iz vatrenog oružja. Dakle, situacija ne može biti ozbiljnija.
Osinje gnijezdo i duboki poredak
Kada se izvršna vlast na čelu s Andrejem Plenkovićem upustila u imenovanje Ivana Turudića za glavnoga državnog odvjetnika, bilo je jasno da se dotaknulo osinje gnijezdo. To osinje gnijezdo godinama se nitko nije osudio dirati iako je upravo Državno odvjetništvo smatrano glavnim destabilizatorom pravne sigurnosti u Hrvatskoj. Određeni predmeti držali su se u ladicama do zastare, a drugi tempirali u dnevnopolitičke svrhe. A i ti tempirani predmeti često su bili nestručno pripremljeni, jer im svrha i nije toliko bila pravomoćna osuda, već što dulje držanje pojedinih afera u hrvatskom medijskom prostoru.
U slučaju Državnog odvjetništva posebnu epizodu predstavlja suradnja s haaškim tužiteljstvom, gdje su pojedini strani čimbenici dobili potpuni uvid praktički u sve tajne hrvatske države. S takvim su uvidom onda mogućnosti zloporaba postale gotovo bezgranične. A veze koje su se ostvarile kroz haaške suradnje sigurno nisu samo tako nestale okončanjem haaških suđenja.
Što se točno radilo u DORH-u sve ove godine, ostalo je daleko od očiju javnosti, no dolazak osobe na njegovo čelo koja nije dio tih struktura sigurno je nešto što predstavlja ozbiljnu opasnost za dosadašnju hijerarhiju moći. I zato ne treba čuditi što su otpori prema ovim promjenama bili golemi i prije imenovanja novog državnog odvjetnika, a vidimo, nastavljaju se i nakon imenovanja, samo drugim sredstvima. Štoviše, teško je odvojiti ponašanje aktualnog predsjednika vezano uz izbore od zadnjih zbivanja s DORH-om, kada i sam predsjednik naglašava kako se želi obračunati s dvjema osobama, s Plenkovićem i s Turudićem.
Za one zaboravne, dovoljno je podsjetiti se na uloge današnjih aktera u tzv. “lex Perković” 2013. godine. Upravo je Vlada Zorana Milanovića pokušala spriječiti provođenje europskog uhidbenog naloga i izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Saveznoj Republici Njemačkoj. Predsjednik Županijskoga suda u Zagrebu Ivan Turudić donio je pak presudu po kojoj Josip Perković može biti izručen prema njemačkom uhidbenom nalogu. Tadašnji DORH, treba li uopće naglašavati, nastojao je također, slično kao i Milanović, izbjeći ovo izručenje koliko god je to moguće.
Rijeke pravde i banana-republika
Za demokratska društva nezamislivo je ono što radi Zoran Milanović, miješajući se kao predsjednik države najvulgarnije i izravno u parlamentarne izbore, mimo svih ustavnih odredaba. Zato ovakvih izleta u demokratskim državama nema. No kao što svi znamo, hrvatska demokracija nikad nije uspjela sazreti jer to mnogima nije bilo u interesu. Zato je ovo što Milanović danas radi, jednako kao i jučer, toliko opasno. Hrvatske su institucije slabe i u neredu, većina političkih aktera taktizira i šuti, a mediji imaju svoje mahom strane vlasnike i prioritete.
Kada Zoran Milanović zaziva Treću Republiku, onda bi i oni koji su posebno nezadovoljni trenutačnim stanjem morali biti vrlo oprezni. Jer i pored obećanih "rijeka pravde", nije teško pogoditi u što bi se sve pretvorilo ako naum uspije. Treća Republika zapravo je zamjena za ono što smo imali nakon 2000. godine, obračun sa svima onima koji ugrožavaju duboki poredak. A Hrvatska se nikad nije oporavila od čistki 2000. i procesa tzv. detuđmanizacije. Ako se to sad ponovi još jednom i s ovo malo kadrova druge generacije što je preostalo, to je, slobodno se može reći, kraj snova o Republici Hrvatskoj i početak banana-republike u punom smislu te riječi.
(hkv)