Poslušan servis vladajućih struktura
Dame i gospodo povlačim kandidaturu za glavnog ravnatelja HRT-a. Evo zašto: Ograničit ću se na problem identiteta HRT-a koji se prije svega definira njegovom uređivačkom politikom, kako na Hrvatskoj televiziji tako i na Hrvatskom radiju. Kao profesionalac s gotovo polstoljetnim stažem u svim vidovima novinarstva smatram da sam dovoljno kompetentan o tome dati profesionalan i odgovoran sud.
Po postojećem Zakonu o HRT-u koji je usvojen za vladavine Račanove koalicije, odnosno njegovog ministra kulture Antuna Vujića, Hrvatska radiotelevizija je običan i poslušan servis vladajućih struktura. Zbog toga ona prije svega nije javna televizija, odnosno nije u službi javnosti, a još je manje nacionalna televizija. Da bih to ilustrirao poslužit ću se ovdje jednim svježim karakterističnim detaljem. Ovih dana u Zagrebu je održan sastanak zemalja članica Procesa suradnje u Jugoistočnoj Europi na kojemu je sudjelovao i američki Državni podtajnik Nicholas Burns. U Dnevniku HRT-a upitan da iskaže svoje mišljenje o pristupanju Hrvatske NATO savezu, visoki američki dužnosnik je izjavio kako vjeruje da će “Croatian people”, dakle u doslovnom prijevodu “hrvatski narod” podržati priključenje NATO-u. U Dnevniku je međutim njegova sintagma ”Croatian people” prevedena kao “građani Hrvatske”, što je izraz koji je lansiran iz ureda Predsjednika Republike. Kad bi vlasnik Hrvatske televizije bio kojim slučajem Stjepan Mesić, onda bi takav postupak bio opravdan, ali budući da su vlasnici Hrvatske televizije njezini pretplatnici, onda su urednici Dnevnika, a takav sam prosvjed usmeno izjavio Goranu Rotimu, izvršili jednu političku manipulaciju kakvom se nije koristio kad su u pitanju izjave stranih dužnosnika ni zloglasni Tanjug u kojemu sam imao priliku raditi 17 godina. Zar nije krajnje ironično da na Hrvatsku televiziju treba doći jedan visoki američki dužnosnik kako bi ustvrdio da postoji ”hrvatski narod”, naravno misleći na političku a ne na nacionalnu kategoriju, jer se jednostavno takva sintagma ne može čuti sa ekrana HTV-a. Pa čak kad je izreče jedan visoki inozemni gost, onda se taj izraz u najboljoj maniri komunističke cenzure prekraja.
To je samo detalj koji karakterizira stanje političkog duha na HRT-u, uspostavljeno kad se na televiziju vratio iz “Globusa” Mirko Galić. On je za svojega mandata više vodio računa kako se na program HRT-a gleda iz raznih europskih metropola, pa je tako udario temelje Hrvatskoj radioteleviziji kao “Televiziji Zapadnog Balkana”, a ne kao javnoj televiziji nacionalnog značaja. U tome mu je bitno pomogao bivši ministar kulture Antun Vujić koji je donio zakon koji omogućuje takvo funkcioniranje HRT-a. Zato su danas, uz časne iznimke, glavne perjanice Hrvatske televizije, odnosno televizije koja se zalaže za briselsku konstrukciju Zapadnog Balkana novinari, poput Vladimira Rončevića, Aleksandra Stankovića, Zorana Šprajca, Denisa Latina, Danka Družijanića, Mirjane Rakić, Mislava Bage i sličnih. Zar nije skandal da Aleksandar Stanković, koji je u jednom intervjuu sam priznao da je radio za Udbu, vodi jednu od najgledanijih tjednih izravnih političkih emisija, dovodeći u ime tobožnje slobode govora, kakva ne postoji recipročno u Beogradu, prononsirane ideologe velikosrpske politike kakav je Aleksandar Tijanić.
Treba otvoreno i bez ustezanja kazati kako se posljednjih godina na HRT-u provodi sustavna i dosljedna diskriminacija na nacionalnoj i svjetonazorskoj razini. Broje se krvna zrnca, pa svaki kandidat hrvatske nacionalnosti za određeno utjecajno mjesto ima manje šansi od nekog hrvatskog Srbina ili čak Jugoslavena. Profesionalnost pri tome uopće nije kriterij. Spominjući svjetonazor, zar nije politički teror manjine nad većinom što se na HRT-u favoriziraju ateisti u odnosu na vjernike. Da ne bi ispalo kako pretjerujem ili nedajbože harangiram, zar nisu rezultati u anketama u političkim emisijama najbolji pokazatelj kako HRT provodi uređivačku politiku suprotnu gledateljima i pretplatnicima, jer je uvijek rezultat glasovanja suprotan intencijama voditelja i konceptu emisije.
Svatko od nas ima određenu društvenu, političku i moralnu odgovornost. Vi je imate kao članovi Programskog vijeća, a ja kao jedan od pretendenata za glavnog ravnatelja HRT-a. Gledajući čisto s profesionalnog aspekta moja malenkost je možda najpovoljniji kandidat za to mjesto, jer ni jedan od protukandidata nema tako bogatu profesionalnu karijeru u zemlji i inozemstvu. Osobito podvlačim da je i te kako važno imati međunarodno novinarsko iskustvo. Živeći i radeći isključivo u Hrvatskoj, nasljednici komunističkog mentaliteta bivše države nije dovoljna civilizacijska i politička podloga za nekoga tko bi trebao voditi HRT u fazi priključenja Hrvatske standardima demokratski organiziranih zemalja. Budući da vi ne predstavljate pretplatnike i gledatelje, nego po članu 18. Zakona o HRT-u, političke strukture ove zemlje, jasno mi je da su moje šanse nikakve. Zato sam iskoristio priliku da argumentirano sine ira et studio otvoreno progovorim o stanju na HRT-u i o konkretnim ljudima u njemu s naglaskom na izostanku nacionalne identifikacije najvažnijeg javnog medija u Hrvatskoj. HRT-u je potrebna temeljita reorganizacija koja se ne može izvršiti iznutra, pa to ostavljam na savjesti vama.
Uzimajući u obzir da ste vi dobili moju biografiju, ja sam se potrudio da saznam nešto i o vašim biografijama. Bez uvrjede, ne spominjući nikoga posebice, zaključio sam da kao tijelo koje bi trebalo nadgledati rad i poslovanje HRT-a s godišnjim proračunom od preko 1,6 milijardi kuna, jednostavno niste u mogućnosti biti kompetentni da odlučujete o izboru glavnog ravnatelja. Uostalom, i bez toga, žalosni događaj s prošle izborne sjednice Programskog vijeća govori dovoljno u tom smislu sam za sebe. Smatrajući vas nekompetentnim pri izboru novog glavnog ravnatelja, ovim povlačim svoju kandidaturu za mjesto glavnog ravnatelja HRT-a. Zahvaljujem na strpljenju i pozornosti.
Vjekoslav Krsnik
Hrvatsko slovo
{mxc}