Kada je potrebno objaviti da je bila riječ o zlonamjernim, lažnim vijestima – te informacije ne dopru do čitatelja

Narod.hr u svojem tekstu Demonizirali Katoličku Crkvu u Kanadi, a onda u 'masovnoj grobnici' nije pronađen niti jedan leš objavio je kolumnu Johna Daniela Davidsona koji se za The Federalist osvrnuo na prošlogodišnju medijsku kampanju blaćenja Katoličke Crkve u Kanadi. mediji2Kanadski, a zatim i drugi svjetski mediji, pa i hrvatski, izvješćivali su o navodnoj masovnoj grobnici na području vladina internata za starosjedilačku, indijansku djecu koji je vodila Katolička Crkva. Budući da od „otkrića" masovne grobnice na tom mjestu nije ekshumiran ni jedan jedini leš, Davidson zaključuje kako je sve očito osmišljeno samo kako bi se rasplamsala mržnja protiv kršćana.

Nažalost, kao što smo se uvjerili i u mnogim drugim slučajevima, objave u kojima se koga demonizira, blati i napada, posebice one objave kojima se potkopavaju tradicionalne vrijednosti u našem društvu, često uz izmišljene optužbe, vrlo brzo nađu svoje mjesto u medijima glavne struje, no kada je potrebno objaviti da je bila riječ o zlonamjernim, lažnim vijestima – te informacije ne dopru do čitatelja.

Prenosimo u cijelosti kolumnu s Naroda.hr.

U sedam mjeseci od šokantne vijesti – nijedno tijelo nije iskopano, priča utihnula…

Sjećate li se prošlog ljeta kada je u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi “pronađena” masovna grobnica s posmrtnim ostatcima stotina djece na području bivšeg vladinog internata za indijansku djecu?

U sedam mjeseci otkako je objavljena ova šokantna vijest, nijedno tijelo nije iskopano na tom području. Cijela priča je misteriozno utihnula, suprotno prenapuhanim izvještavanjima medija prošlog ljeta.

U zdravom društvu to bi bio skandal. Priča koja je punila naslovnice svih svjetskih medija i koja je isprovocirala podmetanja požara u desecima crkava u Kanadi, u najboljem se slučaju temelji, kako se pokazalo, na slabašnim, neispitanim dokazima, a u najgorem na otvorenoj, pogubnoj laži.

Mediji su se natjecali u prenapuhivanju vijesti. CNN je izvijestio o “jezivom otkriću”, CBC je istaknuo da “ova priča sadrži pojedinosti koje bi neke čitatelje mogle uznemiriti”. Washington Post objavio je da su vijesti o masovnoj grobnici “vratile u središte pozornosti užas kanadskog maltretiranja starosjedilaca”. Nijedan medij nije preispitivao vijest da je masovna grobnica koja sadrži stotine leševa djece, doista otkrivena. Objavili su to kao činjenicu.

“Bolan podsjetnik na to mračno i sramotno poglavlje povijesti naše zemlje”

Političari su se brzo oglasili. Kanadski premijer Justin Trudeau napisao je na Twitteru da je otkriće “bolan podsjetnik na to mračno i sramotno poglavlje povijesti naše zemlje”. Premijer Britanske Kolumbije John Horgan rekao je da je “užasnut i slomljena srca”. Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava nazvao je to “kršenjem ljudskih prava velikih razmjera”. Pozvao je Kanadu i Vatikan da istraže slučaj.

Plemenske vođe u Kanadi otišle su dalje. Rekle su da je otkriće dokaz “masovnog ubojstva autohtonog stanovništva”. Kao i da je riječ o “pokušaju genocida”. Neki od njih usporedili su svećenike i časne sestre koji su vodili internate s nacistima. Implicirajući da, kao i nacisti, ti ljudi trebaju odgovarati za svoje zločine.

Zastave su spuštene na pola koplja. Medijski priznati autoriteti naglašavali su da se Kanada mora obračunati s rasističkom prošlošću. Katolički biskupi su se žalili zbog uloge Crkve u vođenju tih državnih internata.

“Spalite sve”

A onda je uslijedio palež. U lipnju je na desetke crkava diljem Kanade, većina katoličkih, od kojih nekoliko starih više od stoljeća, spaljeno do temelja. Nijedna crkva nije bila sigurna. Kako je tada izvijestio moj kolega Chris Bedford: “U Calgaryju je u jednoj noći vandalizirano 10 crkava različitih kršćanskih denominacija. Nekoliko dana poslije, zapaljena je vijetnamska crkva – samo nekoliko sati nakon što je održana prva molitvena služba, nakon godinu dana lock downa.

Svekupno više od dvadeset crkava u Kanadi bilo je na meti kroz nekoliko tjedana – uz odobravanje stanovništva, ali i javnih osoba. Dana 30. lipnja Harsha Walia, izvršna direktorica Udruge za građanske slobode Britanske Kolumbije, odgovorila je na vijest o još jednom paljenju crkve, rekavši: “Spalite sve”.

Uzrok svemu bilo je priopćenje za javnost koje je krajem svibnja izdala Tk’emlúps te Secwépemc First Nation: radarom su otkriveni ostatci u blizini škole Kamloops. Kamloops je jedna od najvećih rezidencijalnih škola za mladež starosjedilačkog stanovništva koja je djelovala od 1890-ih do 1970-ih.

“To je surova stvarnost i to je naša istina, to je naša povijest”, rekla je poglavica Rosanne Casimir na konferenciji za novinare. “I to je nešto za što smo se uvijek morali boriti da dokažemo. Za mene je to uvijek bila užasna, užasna povijest.”

Istraga se trebala nastaviti u suradnji s mrtvozorničkom službom Britanske Kolumbije. Radarski nalazi bili su samo preliminarni. Konačno otkriće “masovne grobnice” u kojoj se nalaze posmrtni ostatci djece “stare tri godine”, u koje, čini se, nitko nije sumnjao, potvrdilo bi ono o čemu se “govorilo, ali nikada nije dokumentirano”.

Bilo je to prije više od sedam mjeseci. Od tada na tom mjestu nije ekshumiran nijedan leš. Radarskom potragom nisu pronađeni i potvrđeni nikakvi ljudski ostatci, djece ili bilo koga drugog.

Nisu izvršena iskapanja

Osoba koja je provela radarsko istraživanje, “konfliktna antropologinja” Sarah Beaulieu, rekla je na konferenciji za novinare u srpnju da se ne može govoriti o “vjerojatnoj grobnici” dok se ne izvrše iskapanja. Istraga je obuhvatila samo dva hektara ukupne površine od 160 hektara i, kako je rekla, “jedva zagrebla površinu”.

Profesor Jacques Rouillard, profesor emeritus na Odsjeku za povijest na Université de Montréal, nedavno je objavio detaljan esej u The Dorchester Review o tome što je pronađeno na ovom i sličnim mjestima – a što nije. Nema dokaza, piše Rouilliard, ni u jednom povijesnom zapisu koje vodi vlada, da su smrti starosjedilačke djece u tim školama ikada bile zataškane. Niti da su ikakvi leševi ikad položeni u masovne, neobilježene grobnice koje su bile tajne, a roditelji djece neobaviješteni, kao što su starosjedilačke skupine više puta optuživale, a mediji poslušno ponavljali.

Doista postoje pojedinačni grobovi na tlu škole Kamloops, koje obuhvaća groblje koje se još uvijek aktivno koristi. Djeca koja su umrla u školi, dok je još radila, najčešće su umirala od tuberkuloze, ali i od gripe, žute groznice i tifusa. Ponekad su pokapana na tom groblju u pojedinačnim obilježenim grobovima, uz svećenike i časne sestre koji su tamo pokopani.

Povijest ove i drugih rezidencijalnih škola složena je i uključuje, kao i većina povijesnih epizoda, mračnu stranu. Često su starosjedilačka djeca bila odvojena od svojih obitelji i prisiljena pohađati te škole, koje vlada nije dovoljno financirala. Kada su djeca umrla, vlada je često odbijala platiti vraćanje njihovih posmrtnih ostataka u njihove zajednice, pa su pokapani na školskim grobljima.

Mnoga grobna obilježja s vremenom su nestala. Ne zato što ih je netko pokušavao sakriti već zato što je u tim udaljenim područjima bilo uobičajeno da se grobne oznake izrađuju od drveta. Mnoge su se jednostavno raspale tijekom godina.

Vijest o masovnoj grobnici izmišljotina?

Ono što pokušavam reći, posebno u potpunom nedostatku bilo kakvih potvrđenih dokaza o “masovnoj grobnici” ili zataškavanju, jest da je cijela priča ogromna fikcija. Njezina svrha bila je izazvati moralnu paniku, demonizirati Katoličku Crkvu i dospjeti na naslovnice diljem svijeta širenjem povijesnih pritužbi. I provedena je točno kako je planirano.

Sedam mjeseci nakon proizvedene moralne panike, nema micanja netočnih objava iz medija, nema praćenja stotina leševa “otkrivenih” u “masovnoj grobnici”. Ne postavljaju se pitanja, niti zahtijevaju dokazi.

Ian Austen iz New York Timesa, na primjer, koji je još u svibnju pisao o nepostojećim “dokazima” o “masovnoj grobnici koja sadrži posmrtne ostatke 215 djece“, nije se nadovezao na svoje izvješće. Najviše je rekao u listopadu, kada je napisao priču o papi Franji koji je izrazio spremnost da posjeti Kanadu radi “pomirenja autohtonih naroda”. Ponovio je svoju prijašnju tvrdnju da su “posmrtni ostatci stotine starosjedilačke djece pronađeni na mjestu bivše indijanske rezidencijalne škole Kamloops u Britanskoj Kolumbiji.”

No, tamo ništa nije pronađeno, jer nitko nije tražio. Vjerojatno nitko nikada ni neće.

(hkv/Narod.hr)

Sub, 25-06-2022, 07:21:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.