Za more krvi ni dan zatvora

Tako je to kad nije bilo ni lustracije, ni pokaznih moralnih kazni, niti jednog suđenja za more komunističkih zločina, ni jednog posramljenog odlaska u mirovinu koji bi sugerirao da će se s patološkim lažima o našoj prošlosti stati! Kazne za zločine nema, literature o toj temi nema i sad je na redu iživljavanje: bivši čelnik antifašističke udruge Ivan Fumić ustvrdio je da je na Bleiburgu “zakopano 20 ustaša koji su se sami ubili”!

To je dakle najoriginalnija komunistička teza što smo je dosad čuli na temu blajburške tragedije – da su se naime ustaše tamo sami ubili! Glede drugih hrvatskih poratnih žrtava Fumić dodaje da “je kod Maribora ubijeno 1500 ustaša čuvara jasenovačkih i drugih logora, i da je putem ubijen određen broj osoba, što mi osuđujemo jer su ubijeni bez suđenja i ikakvih kriterija. Iz izvještaja Jugoslavenske armije proizlazi da je na taj način nakon Bleiburga ubijeno od 12.000 do 14.000 osoba”.

Prihvatimo na trenutak Fumićeve brojke iako su kao umanjene višekratno opovrgnute! Fumić sam kaže da su ljudi ubijeni “nakon Bleiburga”, dakle danima nakon kraja rata! Jesu li ubijeni baš na blajburškom polju ili u okolici Maribora, to može biti važno jedino starim partizanskim cinicima jer je to svejedno zločin! Zločin, kako nas uči Mesić, ne zastarijeva! Zašto to ne vrijedi za zločine komunista?

Danas i Fumić ističe da su neki ljudi ubijeni “nakon Bleiburga”, dakle nakon rata, i priznaje da su “ ubijeni bez suđenja i ikakvih kriterija”, on “žali da je proizvoljne pravde bilo doista nekoliko dana nakon kraja rata” i da je tako “nažalost u svim ratovima i u svim zemljama”. Da, samo što povijest uči da nisu svi zločini jednaki! Za stotinu civila je Blaškić dobio 45 godina zatvora! Za isti broj žrtava Norac leži dvanaest godina zatvora!

Za palež kuća i nekoliko stotina žrtava Oluje hrvatska država je stavljena na stup srama, dovedena na rub sankcija, da bi za to danas pola ratnog stožera bilo na optuženičkoj klupi. Ali za “priznatih” 12-14 tisuća likvidiranih ljudi “nakon Bleiburga” nikome dlaka s glave nije pala! Je li i to antifašizam? Je li i to dio temelja na kojima počiva današnja Hrvatska? Može li se 12-14 tisuća ljudi ubiti “individualno” kako Mesić tretira komunističke zločine?

Zločin ne zastarijeva omiljena je izreka hrvatskog predsjednika, a Fumić sada priznaje da je nakon Bleiburga ubijeno 12-14 tisuća ljudi kako i sam kaže “bez suđenja i bez kriterija”. Pa ipak nikad nitko ni dana u zatvoru nije bio zbog tog mora krvi! Što se na tom zločinu bez kazne može izgraditi? Kakva država?

Naša Akademija kukavički šuti i ne obrađuje to doba, naša Matica o toj temi šuti, naši povijesni instituti spavaju zimskim snom! Digresije radi neki dan je objavljena studija novinara Tihomira Ponoša o 1971. bolja i sveobuhvatnija od bilo koje druge knjige koju je pripremila neka državna institucija.

Povjesnica kao hobi? Kao zanimacija? Pa tako se ne može voditi ni poljoprivredna zadruga! I zato je moguće da Fumić kaže da je na Bleiburgu zakopano 20 ustaša i da su se sami ubili! Jer u ovoj zemlji nema deset povjesničara koji nešto znaju o toj temi!

Nema pisane istine i ne dopušta se ni nakon toliko godina da se za njom traga. Sada kad Vrdoljak priprema film o Titu i kad je procurilo da ima stanovitu Titovu depešu iz ratnih dana, iz koje je razvidno da je cijela stvar na kraju rata bila organizirana, sada starim prijetećim partijskim jezikom antifašistička udruga traži da HTV odgovori je li “Antun Vrdoljak osoba s moralim profilom koja jamči da će njegov film biti na tragu povijesne ocjene lika i djela J. B. Tita”.

Imaju li drugovi koji su desetljećima šutjeli ako ništa drugo o ovih Fumićevih 12-14 tisuća ljudi koji su ubijeni “bez suda i bez kriterija” moralni profil da bilo kome dociraju?

Tihomir Dujmović
Večernji list

{mxc}