Na vlast dolaze potomci nekadašnje političke elite
Ako na idućim parlamentarnim izborima Kukuriku koalicija na kraju pobjedonosno kukurikne, kako očekuje, neće to biti samo obična, puka smjena vlasti po novohrvatskom principu: Sjaši Kurta, da uzjaši Murta. Dogodi li se to, prvi put u vlasti više neće biti nekadašnjih političkih zatvorenika. A drugo, vlast bi prvi put preuzeli potomci nekadašnjih "stupova društva", nekada kolokvijalno zvani "djeca komunizma". Na vrhu te piramide, dogodi li se pobjedonosno kukurikanje, sigurno bi bili: Vesna Pusić, Zoran Milanović, Radimir Čačić te, već otprije na vrh dospjeli, Ivo Josipović. Prvu, federalnu i jugoslavensku Hrvatsku, stvorili su komunisti, među kojima je bilo i mnoštvo političkih robijaša, zatvorenih zbog ideja koje su zastupali i zbog politike koje su vodili. Egzemplar toga bio je šef tadašnje Komunističke partije Hrvatske Andrija Hebrang.
Drugu Hrvatsku, nacionalnu i demokratsku, oprečnu prvoj, također su ostvarili političari koji su za Jugoslavije bili zatvarani zbog svojih političkih uvjerenja. Među političarima koji su zaslužni za urušavanje jednopartijskoga totalitarnog sustava i njegovu demokratsku preobrazbu, a koji su potom ušli u politiku, bilo je i nekadašnjih komunističkih "grešnika" koji su te "grijehe" ispaštali po zatvorima, ali i onih koji nisu bili članovi partije, ali su bili zatvarani. U prvom je demokratskom sazivu Sabora i drugdje u tzv. visokoj politici možda najmanje bilo onih koji nisu bili u partiji i u zatvoru. Cijeli je niz političara prve višestranačke Hrvatske zbog svojih nacionalnih, tada politički nepoćudnih stavova, bio u zatvoru, natjeran u šutnju, odnosno stjeran u kućni pritvor. Zatvarani su: Šime Đodan, Marko Veselica, Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Franjo Tuđman, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik, Hrvoje Šošić, Stjepan Sulimanac, Stipe Mesić... S političkih su funkcija smijenjeni i iz javnoga života izbrisani i nekoć čelnici hrvatskog demokratskog pokreta iz 1971. Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, koji su se poslije demokratskih promjena, nakon gotovo dvadeset godina, vratili u politiku. U politiku su dospjele i nekadašnje žrtve jugo-represije - Vice Vukojević, Velimir Terzić, Đuro Perica...A i '71. iz politike "počišćeni" Janko Bobetko, Dalibor Brozović, Krešimir Džeba...
S vremenom su svi iz politike nestali, bilo da su umrli ili pak otišli u mirovinu. Do danas se kao jedini preostali političar zatvorenik zadržao HDZ-ov veteran Vladimir Šeks. Dobiju li HDZ i njegovi partneri buduće izbore, što zbog mogućeg ulaska Hrvatske u EU i nije nemoguće, HDZ-ov bi veteran Šeks možda mogao i produžiti svoju političku dugovječnost. Pobijedi li HDZ-u suparnička koalicija, bio bi to najvjerojatnije i konačni politički kraj posljednjeg političkog zatvorenika. U stranačkome savezu Kukuriku nema nikoga s obilježjem političke žrtve. Lideri su im djeca bivših visokih političkih funkcionara. Otac Radimira Čačića bio je šef kabineta predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske (tadašnje republičke vlade), otac predsjednika Josipovića član Izvršnog komiteta CK SKH, a otac Zorana Milanovića pripadnik komunističke visoke politike. Otac Vesne Pusić, Eugen, bio je ugledni profesor na zagrebačkom Pravu, nikada u vlasti, no blizak vlasti. Daje ovo vrijeme osamdesetih, vođe lijeve koalicije brojile bi se u posebnu sociološku grupu, prozvanu "djeca komunizma".
Milomiru Mariću, beogradskom novinaru, autoru knjige "Deca komunizma" (izašla 1989.), "djeca komunizma" bila su svojevrsna sociološka kategorija (poslije općeprihvaćena) koja je označavala tanak, elitni sloj tadašnje mladeži. U elitni sloj jugo-mladeži spadala su djeca tadašnjih visokih političara, generala, sveučilišnih profesora bliskih vlasti, državnih umjetnika... Njihova djeca nisu ni u čemu oskudijevala, živjelo se u obilju, u velikim stanovima ili raskošnim vilama. Kada se dijelilo "partijsko zlato", očevi i majke tih privilegiranih mladaca dobili su priliku da svojoj djeci osiguraju ugodan, lagodan i bezbrižan život, a djeca mogućnost da se školuju, bave skupim hobijima, putuju svijetom, pohađaju satove učenja ozbiljne glazbe, uče jezike, da se školuju u inozemstvu ili pak da u dokolici smišljaju nove glazbene, kazališne i filmske trendove. Bez obzira na raspon godina, lideri Kukuriku koalicije i "lider u sjeni", tj. predsjednik Josipović, imaju osnovna obilježja "djece komunizma", odnosno "sretne djece" iz zagrebačke filmske inačice spomenute beogradske knjige. Sve te političare "pokriva" i nostalgična urbana bajka Igora Mirkovića u slavu tih osamdesetih, tj. "Sretno dijete". Nekadašnja "djeca komunizma" i "sretna djeca" u našoj današnjoj politici nisu najbrojnija, ali su vjerojatno naj dominantnija.
Milan Jajčinović
Večernji list