Ratni profiteri i ratni udbaši 

 

Zašto su tako velika očekivanja od ishoda slučaja Zagorec kad za zločin još nema dokaza? Ako se sumnje potkrepljuju s nekoliko nepouzdanih svjedočenja (u istrazi i medijima), otkud tolika proizvodnja jednog kriminalnog mita, toliko dramatičnih napisa i TV-razgovora, pogotovo na nacionalnoj, javnoj dalekovidnici?

Merlić, Bago, Mikleuševićka, Družijanić i Šprajc, poput reklame za deterdžent, uza svaki razgovor ili vijest o tom slučaju puštaju snimku na kojoj su zajedno Zagorec i Tuđman. Nakana da se preko Zagorca upre prstom u Tuđmana je očita. A očita je i nakana Stjepana Mesića, bez njegova podjarivanja tolikog napuhivanja slučaja ne bi ni bilo.

I zdesna i slijeva Mesić je javno pitan zašto se okomio samo na Zagorca. Zašto ne i na Luku Rajića? I on se obogatio počevši s novcem sumnjiva podrijetla. No popis je puno duži. Zašto je Mesić odšutio kriminalnu prodaju Excelsiora Goranu Štroku, kriminal u Ini koji je otkrila Vesna Balenović, tolike afere dužnosnika HNS-a, bogatstvo Dubravka Grgića i podosta drugih tajkuna o kojima su iznesene javne sumnje? Odšutio je zato što im je ideološki, politički i stranački blizak, što su mu pomagali u predsjedničkim kampanjama, što je uživao na njihovim jahtama, jednom riječju - što je izrazito sklon pravdi koja bi progonila Mesićeve političke protivnike a zaobilazila Mesićeve prijatelje.

Mesić ima dva velika razloga da "jaše" na slučaju Zagorec: mržnju prema Tuđmanu, i činjenicu da ništa nije ostvareno od njegovih obećanja i prijetnji s kojima je pobijedio na dvojim izborima, i prema kojima su toliki trebali robijati a tolike su opljačkane milijarde trebale biti "vraćene hrvatskom narodu".

Tjednima se objavljuju "nove pojedinosti" o Zagorcu. Netko spomene neku sumnjivu radnju, netko je drugi opovrgne. Netko spomene neku golemu svotu, netko je drugi opovrgne. Urednici više ni sami ne znaju što bi s "novostima" o tom slučaju - jesu li još za naslovnu stranu ili za stupac unutar novina. Ali HTV ne sustaje. Prije dva dana najavljivano je gostovanje "novinara istraživača" u "Otvorenome", ali tresla se brda... No možda se moglo roditi nešto veće od miša da je izbor sugovornika bio objektivniji.

Ako je posljednjih tjedana junak HTV-a bio "očevidac" Zagorčevih dragulja, Ferdinand Jukić, zašto u "Otvoreno" nije pozvana, na primjer, raspektabilna novinarka istraživačica koja je prije desetak dana o Jukiću pisala kao o predratnom udbašu, švreceru alkohola i varalici. Citiram: "Posljednju muljažu Jukić je izveo u kolovozu 1991., kada su mu sugrađani povjerili popriličan devizni iznos.

Onako očajni, nasjeli su na njegovu priču o razgranatim vezama s tajnim dobavljačima oružja. Vukovarski je novac nestao, obećano oružje nikad nije stiglo, ali je Jukić uskoro postao vlasnik Badela, uz najmanje jednog službenog udbaša u Nadzornom odboru bivše društvene tvrtke." Osim toga, Jukić nije u ratu bio tajni agent SZUP-a s "tajnim zadacima", nego "tek jedan od mistifikatora, lopova i prevaranata koji su tijekom rata mahali špijunskim iskaznicama".

Novinarka dovodi u pitanje i vjerodostojnost dviju već slavnih svjedokinja - Terezije Barbarić i Snježane Šiprak. Ali HTV to ne zanima, jer inače ne bi slučaj Zagorec mogao toliko napuhivati i stalno puštati probrane snimke.

Na kraju, ako je ikome stalo do toga da se kazne ratni profiteri, među njima i Zagorec ako to jest, onda je stalo onima kojima je Tuđman u uspomeni kao veliki državnik i veliki pobjednik iz toga vremena. Pa tko uzima i cijeni udbaški otpad i moralne nitkove kao svjedoke toga vremena - i sam je na njihovoj razini.

Milan Ivkošić
Večernji list

{mxc} 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.