Vratiti se kući

U povodu 10. obljetnice smrti akademika Franje Tuđmana, prvoga predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je međunarodni znanstveni skup Kako je nastala država Hrvatska 1991. Skup je održan 27. studenoga u Zagrebu. Najavljena su uvodna obraćanja predsjednika HAZU, predsjednika Države, Sabora i Vlade. Svi su se odazvali osim Mesića, jer, kako je informirao predsjednik Organizacijskog odbora Skupa akademik Davorin Rudolf, predsjednik države nije bio u stanju doći zbog obveza. Kasnije smo obaviješteni da je pozvan i njegov savjetnik Budimir Lončar, u vrijeme nastajanja hrvatske države ministar vanjskih poslova države agresora na Hrvatsku, međutim, ni on nije došao na Skup.

Akademik Moguš je naglasio kako je nemoguće govoriti o stvaranju hrvatske države a ne spomenuti akademika Tuđmana. Predsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić podsjetio je na ulogu Sabora u procesu nastanka države, naglasivši da je ona nastala na volji građana, počevši od izbora 1991. Projekt suverene hrvatske države nastavio se 1991. referendumom i Deklaracijom o neovisnosti. Tuđman, Vlada i Sabor mudro su donosili političke odluke, koje su uz „herojsku obranu“ i jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, ključne točke nastanka države. U tom procesu dugujemo trajnu zahvalnost prvom predsjedniku Franji Tuđmanu.

Predsjednica Vlade, Jadranka Kosor, pozdravila je obitelj Tuđman. Istaknula je kako je moderna hrvatska država uspostavljena demokratskom voljom. U svom, na trenutke emotivnom govoru predsjednica vlade podsjetila je na riječi predsjednika Tuđmana o tome kako je za ostvarenje svojih ciljeva hrvatski narod bio spreman podnijeti ogromne žrtve. Agresija i pobuna dijela srpske zajednice odgovor je na demokratski izraženu volju. Jugoslavija je potkopana memorandumskom politikom. Podsjetila je na prve izbore i pobjedu HDZ, koji je dočekan s odbojnošću dogmatskih snaga. Tuđman je, međutim, vjerovao u snagu domovinske i iseljene Hrvatske. Istaknula je Tuđmanovo opredjeljenje prema zajednici slobodnih europskih naroda. U uvjetima agresije i oružane pobune podsjetila je na Tuđmanove riječi o tome da nijedno pravo nije samo po sebi dovoljno ako narod nije odlučan. Osvježila je pamćenje o ulozi JNA, koja je štitila pobunu.. Istaknula je nezaobilaznu ulogu hrvatskih branitelja, te kako je Skup prilika da se sjetimo i naših nestalih i svih žrtava. Istaknula je kako se predsjednik Tuđman nije osvrtao na negativiste, te kako je smatrao da su europske vrijednosti i hrvatske. Hrvatska je, međutim, 15. siječnja 1992. međunarodno priznata Zaključila je kako biti u NATO i u EU zapravo znači „vratiti se kući“.

Presjek državotvornih akata iznio je Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskog sabora. Jedno od najzapaženijih izlaganja iznio je nadbiskup mons. Nikola Eterović, glavni tajnik Sinode biskupa, osvijetlivši aktivnu ulogu Svete Stolice u procesu priznanja RH. Geza Jeszensky, bivši ministar vanjskih poslova Mađarske, izlagao je o ulozi Mađarske na hrvatskom putu osamostaljenja. Akademik Dušan Bilandžić umjesto najavljene teme Uzroci propasti Jugoslavije, govorio je o tome kako su Jugoslavija i Tito „teško pitanje“ i „kako je vrh SKJ upravljao krizom Jugoslavije“ još od 1962. (!?). Izlagali su još: dr. Ivo Banac, dr. Vladimir ‰uro Degan, akademik Davorin Rudolf, akademik Zvonimir Baletić, akademik Petar Strčić, dr. Josip Glaurdić, dr. Nikica Barić, dr. Davor Marijan, dr. Ante Nazor i mr. Ivan Obadić.

Najtiražniji tiskani mediji skup su ignorirali, prema uzoru predsjednika Mesića i savjetnika Lončara. Alergija na razdoblje nastanka, odnosno obnove hrvatske države i nezaobilaznu ulogu prvog predsjednika akademika Franje Tuđmana u nas je opasnija od svinjske gripe. Kao cjepivo radije se ističu „uzroci raspada Jugoslavije“. Za suvremenu hrvatsku historiografiju ta je tema jednako važna kao i, primjerice, uzroci raspada Austro-ugarske. Kako je na Skupu protivno haaškoj politici istaknuto da Hrvatska nije željela rat jer je uputila nekoliko planova mirnog rješenja krize, te kako se u njoj nije vodio građanski rat, već je na djelu bila otvorena agresija, ne čudi da je skup dobio minimalan ili nikakav medijski odjek. Iako su neki izlagači uložili nemali trud ne bi li preskočili i prešutjeli ulogu prvog predsjednika, Skup je ipak pokazao da pitanje – kako je nastala država Hrvatska 1991. - ne bi dobilo valjana odgovora bez isticanja Tuđmanove državničke, diplomatske i vojne vještine potkrijepljenih demokratski izraženom voljom hrvatskoga naroda, te diplomatskim naporima Svete Stolice, temeljenim na dosljednom poštivanju međunarodnog prava. Zanimljivo je primijetiti kako je od predsjedničkih kandidata Skupu u HAZU nazočio jedino prof. dr. Miroslav Tuđman, iako su tema i povod bili od prvoklasnog političkog značaja.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo