Izluđivanje javnosti

Posljednjih tjedana hrvatska je javnost kontinuirano bombardirana različitim aferama, kojima su u središtu pozornosti osobito tzv. javne tvrtke u potpunu ili većinskome državnom vlasništvu, a kojima je prvotni cilj »skidanje glave« određenim političarima. Takvo umnažanje afera i kadroviranje nipošto ne može biti plod samo tzv. istraživačkog novinarstva, već su najvjerojatnije na djelu nevidljive sprege određenih moćnika i određenih medijskih djelatnika. U Hrvatskoj je tako umjesto medijski i politički gromoglasno najavljivane »vruće jeseni« zavladao snažan val »aferaštva«. Ta pojava važna je ne samo zbog toga što je sad aktualna i sveprisutna, nego i zbog toga što je nametnuta hrvatskoj javnosti i što s ugodom dira osjećaje mnogih građana, pa zaslužuje pozorniju analizu sa stajališta brige za zajedničko dobro, što je eminentno kršćansko i crkveno stajalište.

Svi oni u hrvatskom društvu koji stvarno žele boljitak i napredak i kvalitete života hrvatskih građana i učvršćenja Hrvatske kao pravne, socijalne, demokratske i međunarodno afirmirane države, ne mogu se miriti s ikojim oblikom zloporaba: npr. nedoraslosti zdrava i hrvatskim prilikama primijenjena usmjeravanja i ustrojavanja temeljnoga vrijednosnog sustava i hrvatskoga gospodarstva, nepotizma i političke podobnosti, korupcije, stavljanja osobnih ili grupnih interesa iznad zajedničkih hrvatskih nacionalnih interesa... S punim pravom svi hrvatski građani, koji su ljudi dobre volje, očekuju da se Hrvatska što je moguće više i bolje čisti od svih zloporaba, pronevjera i nenamjenskog i neprimjerena trošenja sredstava državnog ili lokalnih proračuna; očekuju da se na svim razinama zaoštri odgovornost, jer je svima očito da nije dovoljno dobra dosadašnja praksa vođenja zemlje i gospodarenja dobrima, bez obzira koja koalicija bila na vlasti. Sa stajališta zajedničkog dobra apsolutno je nužno zaustaviti, spriječiti i sankcionirati svaku zloporabu, bez obzira činila ju ova ili ona politička stranka, koalicija ili pojedinci na državnim i društvenim položajima.

Smisao i zadaća države i svih njezinih struktura, pa tako i Hrvatske i svih njezinih struktura, jest biti u službi svekolikog boljitka i napretka cijelog društva, konkretno hrvatskog društva. Politika, kao umijeće mogućega, dužna je u Hrvatskoj polaziti od konkretnih hrvatskih prilika, opterećenih posljedicama baštine komunističko-totalitarističkog sustava, s naslijeđenim interesnim ideološko-političkim, ekonomskim i inim grupama, zatim posljedicama velikosrpske agresije te teškim izazovom stvarne afirmacije na međunarodnom planu, gdje su snažno pozicionirani interesi moćnih država i različitih u biti interesnih grupacija. Takve objektivne okolnosti od najodgovornijih u državnim strukturama na svim razinama i od same države Hrvatske zahtijevaju neizmjerno više poštivanja Ustava, zakona i prava, promišljenosti, umješnosti, rada, ustrajnosti, strpljivosti, potpunu jasnoću nacionalnih ciljeva i nacionalnih interesa. Svako oklijevanje i svaka zloporaba u takvim konkretnim hrvatskim okolnostima predstavlja golemu zapreku stvarnu razvitku, a time i prijetnju, ako ne propasti države onda sigurno njezinu zaostajanju i još težemu putu u budućnosti. U tom kontekstu sasvim je jasno da je, sa stajališta zajedničkog dobra, doista nužno da nitko od onih koji su se stvarno ogriješili ili koji su zlorabili svoj položaj protiv zajedničkih, nacionalnih interesa ne bude nedodirljiv, da svatko za svoje zloporabe ili promašaje odgovara i bude sankcioniran.

Takav stav neupitan je u stabilnim demokratskim državama, no u Hrvatskoj i takav stav često je samo maska kojom se štite svoji osobni ili grupni interesi, ili interesi skrivenih središta moći, bilo ekonomskih, bilo političkih ili ideoloških. Silno je važno u tom svjetlu pogledati i razumjeti javne nastupe nekih političara. Oni govore sadržaje s kojima se svaki imalo etičan čovjek mora složiti, a pritom oni, zapravo, samo istjeruju svoje interese, bilo da na taj način prikrivaju svoje osobne promašaje, zloporabe i nečasnosti, bilo da na taj način pripremaju teren za svoju afirmaciju, za svoje uspone na hijerarhijskoj društvenoj i državnoj ljestvici. Takvi političari, bez obzira u kojoj su političkoj stranci ili kojoj političkoj opciji pripadaju, predstavljaju sadašnjoj Hrvatskoj najveću opasnost - zato ih je neizmjerno važno prepoznati i od njih se zaštititi. Djelovanje je takvih političara naime gore, opasnije i štetnije od onih koje oni sada prozivaju, jer su prijetnja boljoj hrvatskoj budućnosti. Također i skrivena središta moći sudjeluju u stvaranju hajki i afera, ali ne radi zajedničkog dobra, radi hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa, nego radi vlastitih interesa.

Iz redova takvih licemjernih političara i od takvih skrivenih središta moći često dolazi »građa« pojedinim novinarima, koji pristaju onda glumiti da se bave istraživačkim novinarstvom, pa objavljuju afere, a, zapravo, pristaju biti - što je potpuno neetički i neprofesionalno - tek produžena ruka zastupnicima onih interesa koji nemaju ništa zajedničko s hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima. Očito je da se sada u Hrvatskoj događa i smišljeno izluđivanje javnosti, pa je veoma važno prepoznavati što je stvarno u službi zajedničkog dobra, a što je u službi drugih interesa.

Ivan Miklenić
Glas Koncila