Vrijeme je da se ozbiljno razmotri snažnije razvijanje Jadransko-jonskoga prometnoga i energetskoga pravca
Eskalacija napetosti na relaciji SAD – Izrael – Iran još je jednom pokazala koliko je svjetsko gospodarstvo osjetljivo na geopolitičke potrese. 
Tržišta reagiraju brzo, cijene energije rastu, investitori postaju oprezniji, a riječ „neizvjesnost” ponovno dominira naslovima.
No iza dnevnih vijesti krije se važnije pitanje: što takvi događaji dugoročno znače za Europsku uniju i posebno za Hrvatsku?
To je prije svega šok vezan uz energiju i njezin transport, a tek potom priča o rastu i dobiti poduzeća. Kada se destabilizira prostor oko Hormuškoga tjesnaca, ne raste samo cijena barela nafte. Raste i cijena prijevoza, osiguranja, sigurnosti. Tržišta u postavljanju cijene uračunavaju i rizik.
A energija je temelj suvremene ekonomije.
Energija kao novi geopolitički ispit Europe
Europska unija posljednjih je godina naučila lekciju o energetskoj ovisnosti. Rat u Ukrajini ubrzao je diversifikaciju dobavnih prava i izgradnju LNG infrastrukture. No Europa i dalje ostaje veliki uvoznik energije.
Ako cijene nafte i plina ostanu povišene, to će imati dvostruki učinak: pritisak na inflaciju i pritisak na industrijsku konkurentnost.
Skuplja energija znači skuplju proizvodnju. A ako europska industrija energije plaća više nego konkurenti u SAD-u ili Aziji, dugoročno gubi tržišnu utakmicu.
Zato energetska politika više nije samo klimatska ili ekološka tema. Ona je pitanje suverenosti, stabilnosti i gospodarskoga opstanka.
Europa u tom smislu mora ubrzati:
- diversifikaciju energetskih izvora
- ulaganja u nuklearnu energiju i obnovljive izvore
- razvoj strateških energetskih koridora
- jačanje infrastrukture koja povezuje jugoistok Europe s ostatkom Unije.
U tom kontekstu Hrvatska ima poziciju kakvu rijetko ima mala državu.
Hrvatska između Mediterana i srednje Europe
LNG terminal na Krku pokazao je koliko strateško promišljanje može promijeniti položaj zemlje. Ono što je prije nekoliko godina izgledalo kao tehnički projekt, danas je dio europske energetske sigurnosti.
No to je tek početak.
Vrijeme je da se ozbiljno razmotri snažno razvijanje Jadransko-jonskoga prometnoga i energetskoga pravca – autocesta, željeznica i plinovoda koji bi povezivali Grčku, Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Kosovo i Crnu Goru s Hrvatskom, a preko nje s tržištem Europske unije.
Takav koridor ne bi bio samo infrastrukturni projekt. Bio bi:
- razvojni instrument za jugoistočnu Europu
- stabilizacijski mehanizam za regiju
- nova geostrateška os unutar EU.
Hrvatska bi time postala ključna točka vertikalnoga povezivanja Mediterana i srednje Europe.
Rijeka Sava – zaboravljeni razvojni projekt
Još jedna tema koju vrijedi ponovno otvoriti jest uređenje Save od Vukovara (Dunava) do Zagreba kako bi bila trajno plovna.
Takav projekt imao bi višestruke koristi:
- smanjenje rizika od poplava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji
- razvoj riječnoga prometa kao jeftinijega i ekološki prihvatljivijega oblika transporta
- mogućnost sustavnoga navodnjavanja poljoprivrede
- bolju integraciju kontinentalne Hrvatske u europske prometne tokove.
U vremenu klimatskih promjena i sve češćih suša, upravljanje vodama postaje jednako važno kao i upravljanje energijom. Projekt Save nije samo prometno pitanje – to je pitanje sigurnosti, poljoprivrede i dugoročnoga razvoja.
Hrvatska i rizik prevelike ovisnosti o turizmu
Više cijene goriva i slabiji raspoloživi dohodak europskih građana mogu utjecati na turističku potražnju. Hrvatska ne može dopustiti da ostane previše oslonjena na jednu gospodarsku granu.
Zato su prometni koridori, energetska infrastruktura i industrijska revitalizacija ključni. Diversifikacija gospodarstva nije ideološka rasprava, nego strateška nužnost.
Što bi bila razborita javna politika?
Za Europsku uniju:
- ubrzano ulaganje u energetsku neovisnost
- razvoj strateških prometno-energetskih pravaca
- pojednostavnjenje regulatornih postupaka za infrastrukturne projekte
- koordinacija fiskalne i monetarne politike kako bi se ublažili inflacijski udari bez gubitka konkurentnosti.
Za Hrvatsku:
- jačanje LNG i plinskih međupoveznica (interkonekcija)
- aktivno zagovaranje Jadransko-jonskoga koridora na razini EU
- pokretanje stručne i političke rasprave o projektu plovne Save
- fiskalna disciplina u razdoblju viših kamatnih stopa
- usmjeravanje EU fondova u produktivnu infrastrukturu, a ne u kratkoročnu potrošnju.
Kriza kao test zrelosti
Geopolitičke krize dolaze i prolaze. No zemlje koje iz njih izlaze jače nisu one koje reagiraju panično, nego one koje razmišljaju dugoročno.
Hrvatska ima priliku izgraditi svoju poziciju na sjecištu energetskih i prometnih tokova Europe. Ima priliku spojiti more i kontinent, jug i sjever, energiju i logistiku.
Pitanje je samo hoćemo li čekati da nas okolnosti oblikuju – ili ćemo ih sami početi oblikovati.
Geopolitika povećava turbulenciju. Strateška infrastruktura i odgovorna politika mogu se pretvoriti u razvojnu priliku.
dr. sc. Đuro Njavro
Đuro Njavro (1957.) doktor je ekonomskih znanosti, obnašao je dužnost savjetnika za gospodarstvo prvog hrvatskoga predsjednika, dva puta je biran u Hrvatski državni sabor, gdje je vodio Odbor za financije i državni proračun.
Osnivač je i dva desetljeća dekan Zagrebačke škole ekonomije i menagementa, vodeće hrvatske i međunarodno prepoznate poslovne škole. Autor je većega broja znanstvenih i stručnih radova te knjiga. (mc, hkv)