Izbori u Njemačkoj

Od Friedricha Merza, koji je s koalicijom CDU/CSU-a postao relativni pobjednik njemačkih parlamentarnih izbora, očekuje se da postane – spasitelj. Da spasi njemačko gospodarstvo od potonuća u dublju krizu, da ojača njemačke obrambene sposobnosti u skladu s novim izazovima, da riješi duboku društvenu i kulturnu krizu koja je posljedica nekontrolirane imigracije, da ujedini i ojača EU osobito u domeni obrane i sigurnosti, da kao šef (i dalje) najsnažnije europske države postane zaštitnik njemačkih i europskih interesa u redefiniranju transatlantskih odnosa s Trumpovom Amerikom s jedne strane i Kinom i Rusijom s druge strane... Da bi ostvario barem pola tih očekivanja, trebao bi biti – čudotvorac. Osobito imamo li na umu kontekst u kojem je Merz ostvario skromnu izbornu pobjedu s 28,6 posto glasova.

Nedvosmislena poruka birača

Za početak, Friedrich Merz mora dogovoriti koaliciju i sastaviti vladu. I tu dolazimo do prvog izazova. Vjerojatni i politički zadani koalicijski partner postat će mu SPD čija je vlada (kancelara Scholza) pala kao najlošija u novijoj povijesti. A na prijevremenim izborima, s nevjerojatnom izlaznošću birača od 83,3 posto, postigao je svoj najlošiji rezultat (16,4posto). Birači su nedvosmisleno poručili da žele promjenu. Sve tri stranke Scholzove koalicijske vlade (SPD, FDP, Zeleni) zajedno su dobile 32 posto glasova, a Merz je dobio izbore na kritici dosadašnjih politika. No sada on, uvjetovan rezultatima izbora i političkim vatrozidom prema AfD-u, nastoji SPD vratiti u vladu. Politički pragmatičari nalaze razloge za optimizam u tome što to više neće biti Scholzov SPD, nego će glavnu ulogu, po svemu sudeći, preuzeti popularni ministar obrane Boris Pistorius, koji može naći zajednički jezik s Merzom. Ali Pistoriusov je utjecaj u SPD-u ograničen i nije baš izgledno da se stranka može preko noći resetirati. Pitanje je koliko svojeg programa promjena Merz može uklopiti u takvu velikokoalicijsku vladu. Jer ni SPD si ne smije dopustiti utapanje u CDU-ovu programu. Tako riskira da na sljedećim izborima ne prijeđe izborni prag, kao što se ovoga puta dogodilo liberalima (bivšoj Genscherovoj stranci). I pitanje je koliko sadašnji rastrojeni SPD uistinu želi postati dio vlasti. Možda mu je zaista u interesu resetirati se u oporbi i nastojati ojačati do sljedećih izbora. Ali u tom slučaju Merz, kako sada stvari stoje, ne može sastaviti vladu.

Matematički logičan koalicijski partner u Merzovoj vladi, a i partner koji bi poštovao volju njemačkih birača, bio bi AfD Alice Weidel, uz kojega se politički korektno uvijek navodi oznaka – ‘krajnje desni‘. A u ljevijim medijima i ‘pronacistički‘. AfD je nastao kao odgovor na internacionalni liberalizam Angele Merkel: otvorena vrata nekontroliranim migracijama, zelenu progresivnu agendu s Gretom Thunberg kao vrhovnim autoritetom, forsiranje političkog centra i vlada velike koalicije, stvaranje federativne Europske unije kao proširene Njemačke... Sa sličnih je pozicija polazila i Merzova kritika dosadašnje njemačke politike, no uz velike razlike. Za razliku od AfD-a Merz je izrazito proeuropski i transatlantski orijentiran, ekonomski konzervativniji, izrazito proukrajinski u rusko-ukrajinskom ratu i izrazito distanciran od nasljeđa Trećeg Reicha, s kojim su neki AfD-ovi članovi i dužnosnici uistinu znali koketirati. No politički mainstream pod dirigentskom palicom bivše kancelarke Merkel oko AfD-a je podignuo vatrozid, izopćio ga iz političkog života. I Merz se zbog ozračja u njemačkome političkom mainstreamu morao zavjetovati da će to poštovati.

No tu je vatrozid

AfD je pak postao istinski pobjednik ovih izbora: s 20,5 posto udvostručio je rezultat s prethodnih parlamentarnih izbora, na području bivše Istočne Njemačke apsolutni je pobjednik. U međuvremenu je dobio i otvorenu potporu Trumpove administracije, pitanje je s kojim motivima. Bude li izopćen iz vlasti, što se zasad čini sigurnim, povećava izglede da na sljedećim izborima postane vodeća stranka. Dugoročno bi bilo mudrije barem otvoriti razgovore o mogućoj koaliciji s AfD-om i, ako je programska suradnja moguća, u sklopu vlasti kontrolirati i ukloniti njegove radikalne elemente nego od njega stvarati političku žrtvu. No tu je vatrozid.

Uz takvu narav njemačke političke arene Friedrich Merz vjerojatno može postati novi kancelar. No teško može, da ne kažem nikako, postati novi uvjerljivi vođa Europe i transformator EU-a, europski pandan Donaldu Trumpu, iako ima osobni kapacitet za tu ulogu. Naime, očekivanom spasitelju trese se tlo pod nogama, a ruke su mu vezane.

Višnja Starešina
Lider