To nije 'crni labud', to je jato 'crnih vrana'

Ako 'crnog labuda' definiramo kao nepredviđeni događaj, onda za ovu zadnju političku kampanju za predsjedničke izbore možemo slobodno reći kako se dogodio (ne)predviđeni nalet crnih vrana na koji, ipak, 'pobjednički orao' nije imao presudni utjecaj.

Treba reći kako su zaista bili iznenađujući rezultati prvoga kruga predsjedničkih izbora, naravno, ne toliko po svome smjeru ili redoslijedu izbornoga (ne)uspjeha predsjedničkih kandidata. Posebno je upečatljiv intenzitet, odnosno razlika u broju glasova između dva prvoplasirana kandidata, predsjednika Zorana Milanovića i predsjedničkoga kandidata Dragana Primorca, u prvom i drugom krugu. Kako do sada ni naši najumniji širokopojasni politički analitičari nisu našli uzrok takvoga rezultata, bit će da se radi o cijelom plastu svojstava i kakvoća samih kandidata, njihovih političkih podupiratelja ili mentora, medijske scene, što se opet ogledalo i na uvjetovani oblik kampanja.

Imali smo predsjednika koji se u parlamentarnim izborima pojavio prvo u parkiću kao probi te u jednoj političkoj stranci i najavio kandidaturu. Pa su se svi pravili blesavi jer kao sigurno će dati ostavku, no on je odabrao sigurnost položaja. To su osudili mnogi profesori ustavnoga prava i stručnjaci različitih političkih provenijencija. Ustavni sud također je rekao svoje i to negativno o nastavku predsjednikove kampanje na parlamentarnim izborima. Poslije toga je ozlojeđeni predsjednik najveće opozicijske stranke, ne za predsjednika koji ga je svrgnuo s “pozicije“ premijerskog kandidata stranke, rekao kako je predsjednik ustavnoga suda „gnjus“, valjda zbog njegova ili njihovoga stava. On je bio tada između izbora bez imuniteta i ništa se nije dogodilo. Predsjednik je dao obilan broj štetnih izjava bogatih epitetima, što je javnosti poznato, a očekuju se samo još u narodnim pjesmama i bećarcima.

Za sada nisu potrebni krv znoj i suze, ali jesu krv, vlasi i urin

Tako da ovdje imamo jasnu suradnju predsjednika, političke stranke i većeg broja medija. Dokaz za to je činjenica kako ove demokratske nepodopštine nisu ostavile negativnoga traga u javnome znanju. Politolozi koji su jasno osudili predsjednikovu ustavnu hajdučiju sada u svojim komentarima benevolentno uspoređuju komunikološke taktike, pa tako kažu kako će sad oni (misli se valjda na HDZ) govoriti o kršenju Ustava. A novinski tekstovi najavljivali su kako će kampanja biti prljava, kao da sve u njoj nije nečisto, pa i sam rezultat. Uistinu, vodeći akter na ovim izborima smirio je komunikaciju, ali to se nekako poistovjetilo ili bilo u pozitivnoj korelaciji s izostankom simptoma prehlade gornjih dišnih puteva. Eto, da bi kampanja bila čista, treba je očistiti, i to tako da se brine za zdravlje državnih dužnosnika, tražeći od njih u nekim periodima proaktivno ali i reaktivno mali napor, da dostave ili daju male dijelove sebe u obliku vlasi, kapljice krvi ili urina. Tako bi prehlada i alergija na inače mirnome Pantovčaku bilo manje. Ne bi bilo zgorega da ih se zbog stresa upozori i na dijetu, ali nije neophodno, to bi bila samo još jedna briga više. Ipak treba bar oko Nove godine zaželjeti zdravlja, što znači i izostanak alergija i prehlada.

Kava na Britancu i komunikacijsko cijepljenje

Eto Britanac umjesto Knežije pokupio je zasluge za prvi slučaj ofenzivnoga “cijepljenja suprotnim stavovima“ na našoj javnoj sceni. To je znanstveno normirani pojam za komunikacijsku taktiku. Nije li poznato hoće li ovo propagirati cijepljenje uopće, ili pak suprotno neće. Ovdje se radi o komunikološkoj tehnici kada se sumnja da postoji realna opasnost kako mogla biti otkrivena neka djelatnost ili djelovanje u tijeku, u dijelu nepoželjnog ili neprihvatljivoga susreta s nekom osobom ili samoga mjesta. Tada se plasira poluinformacija koja štićenog aktera u dobroćudnoj formi poveže s mjestom, akterom ili nekom radnjom. Tako da u slučaju pojave neželjene informacija o pravom akteru ili inkriminiranog djelovanja faktor iznenađenja za širenje nepoželjne informacije bude umanjen. Zato što su se prvobitnim cijepljenjem umanjenom činjenicom čišćeni dijelovi već sami izrekli. Sasvim je podudarno s klasičnim cijepljenjem oslabljenim uzročnikom.

Upravo to se dogodilo u pojačanoj verziji kada je glazbenik Mile Kekin na svom Facebook profilu, vjerojatno u statusu javno, objavio “čudan“ događaj navodeći kako se našao na kavi s Nikicom Jelavićem, ali kako je mislio da je on „istoimeni nogometaš“. Nevjerojatno priglupo, ono kao „promijenjena zastava. To su pustili u medije na što je oštro reagirala predsjednička kandidatkinja, psihijatrica Ivana Kekin, supruga glazbenika koji je „neželjeno nasjeo“ na krivi identitet. Ona je zbog ovoga obilno koristila medije kako bi izrazila zabrinutost zbog upada u klopku i kako se boji za svoju obitelj.

Javio se i Nikica Jelavić i Kekinima dao rok za ispriku pa je po isteku organizirao susret s novinarima koji je, zbog ubojstva djeteta i ranjavanja druge djece i učiteljice u školi u Prečkom, prvo odgodio da bi ga za nekoliko dana održao u društvu odvjetnika Ante Nobila, gdje su pokazali sms poruke i obećali tužbu. Gospoda Nikica Jelavić ni Anto Nobilo nisu nikako “nemoćne“ osobe, iako su prema Kekinima izgledali slabašno i nevino, upravo zbog ovdje zloćudne i zastrašujuće uloge medija u nas.

Samo rijetki komentatori usudili su sereći kako ovdje nije sve gotovo. No brojni komunikolozi nisu u vezi ovoga niti natuknuli poznatu tehniku, za čije neznanje kod njihovih studenata ne bi uključivalo slabiju ocjenu, nego pad ispita. Tako da je njihov doprinos razotkrivanju ove varke “pod katedra“. To afektiranje glavom predsjedničke kandidatkinje, u nekoj prilici žene ugodne vanjštine, bilo je pravo “silovanje“ javnosti slikom i zvukom. Nekada je bio uzus na televiziji da se “psihologične“ eskapade, kao ni mane uključujući i karakterne, ne emitiraju. To bi bio profesionalni minimum s obje strane objektivnosti, od voditelja kampanja, do novinara i urednika.

Ova predsjednička kampanja ipak je imala jednu količinu korisnih učinaka i kandidati su u svojoj ukupnosti možda bili u svojoj komunikaciji najkvalitetniji do sada. Jedino je predsjednik, osim u slučaju jednog sučeljavanja, bojkotirao kampanju jer je znao tko sve radi za njega. Vjerojatno su mu i savjetnici rekli, za tebe je manje ustvari više i bolje, iako je teško zamisliti kako on ičije mišljenje uvažava. Tako je drugi krug kapanje bio bitno manje interesantan, unatoč tome što je najavljena borba jedan na jedan. Dosadno je i zbog osjećaja da predsjednik bilo što da napravi, on će ipak unatoč tome ili baš zbog toga, opet ipak pobijediti.

Vladajući izjeli svoju komunikaciju

Komunikacija vladajućega HDZ-a i općenito Vlade je takva da ju je teško formulirati i ima više fenomena. Jedan od tih fenomena je prekvalificiranost (ili šizofrena komunikacija, dvovalentna komunikacija ili možda dvije komunikacije jednoga aktera) kao da neki glazbenik svira dva instrumenta. Tu se radi o tome da je predsjednik Vlade, glasnogovornik samome sebi ili Vladi. Glasnogovornička funkcija i postoji kako bi netko pružio komunikacijsku podršku Vladi. Ovo je posebno važno kod “vrućih tema“ kako bi sam predsjednik Vlade ostao rasterećen i komunikacijski neokrnjen. Ako stratešku komunikaciju zamislimo kao muziciranje i glazbu orkestra, teško je zamisliti dirigenta koji pored toga svira još i jedan instrument.

Kod Vlade RH ne funkcionira glasnogovornička funkcija u punome opsegu. No to je osobni izbor premijera, tako da on za to snosi dobar dio odgovornosti. Sve navedeno uvećava činjenica samoga izbora predsjedničkoga kandidata, a koji je i neovisan. U odnosu na HDZ-a nosio je sa sobom jedno breme problema i unatoč tome što su za kampanju utrošena ozbiljna sredstva. Ovo uvećava činjenica kako predsjednički kandidat Dragan Primorac nije prihvaćen i od dobrog djela članova stranke, kao ni glasača HDZ-a. I to je svakako jedan od čimbenika njegovoga slaboga rezultata. I to se moglo s lakoćom predvidjeti, ali začuđujuća je razlika i činjenica da je predsjednik zamalo pobijedio već u prvom krugu. Tu jednostavno ima mnogo mjesta za istraživanje i učenje.

Tehnološki utjecaji na izbore

Jedan dio naših medija je posredstvom HINA-e prenio istraživanje koje je objavio CENTAR za informacijsku otpornost (Center for Information Resilience/CIR) sa sjedištem u Londonu. Ova neovisna organizacija, posvećena razotkrivanju prijetnji demokraciji i kršenja ljudskih prava, objavila je izvješće u kojem se navodi kako je uočen snažan utjecaj proruskih bot-mreža na predsjedničke izbore u Hrvatskoj.

Predmet istraživanja bilo je ponašanje računa na društvenim mrežama poput X-a, Facebooka, Reddita, TikToka i dr. u proteklih mjesec dana. Ključni pojmovi bili su "Zoran Milanović" i "Dragan Primorac", a cilj je bio razotkriti mrežu proruskih, protu-EU i protu-NATO botova. Na mrežama se sustavno promoviralo predsjednika Milanovića i njegove stavove. Istovremeno su se širile poruke protiv Europske unije i NATO-a vezujući ih uz protukandidata Dragana Primorca. Istraživani računi pokazuju karakteristike robota, s jednakim ili neobično neproporcionalnim visokim omjerima sljedbenika i računa koje se slijedi.

Ministrica kulture i medija izjavila je danas kako Hrvatska ne bi bila prva zemlja u Europi u kojoj svjedočimo ruskom pokušaju utjecaja na ishod izbora te je kao jednu od mogućnosti spomenula i sprječavanje pristupa onim izvorima koji šire dezinformacije. Ona je zaključno komentirala: “Ako su ti podatci točni, to je razlog za ogromnu zabrinutost.“ Ovo je objavio i u Europi utjecajni “Politico“ pod naslovom “Ruski botovi pojačali su kritičare NATO-a uoči hrvatskih izbora, kažu istraživači“. Na kraju su dodali kako izvješće dolazi nakon šokantne pobjede gotovo nepoznatog ultranacionalističkog, proruskog kandidata Călina Georgescua u prvom krugu rumunjskih predsjedničkih izbora. Vrhovni rumunjski sud poništio je izbore nakon što je u dokumentima rumunjske obavještajne službe, s kojih je skinuta oznaka tajnosti, otkriveno da je Georgescu imao koristi od kampanje u ruskom stilu na TikToku.

Dalje u “Politicu“ navode kako su hrvatske skupine civilnog društva kritizirale CIR-ovo izvješće zbog netransparentnosti metodologije i autorstva, podataka, a ne napominjući da su botovi navodno pojačali i Milanovićeva protukandidata. CIR je ostao pri svojim nalazima istraživanja, a Milanovićev glasnogovornik nije odmah odgovorio na upit “Politica“ za komentar. Osim toga, interesantno je i kako je informacija prenošena na dnevniku javne televizije, a prenošena ja relativiziranjem istraživanja. Drugi je dan bilo barem neutralnije, ali je u eter puštana izjava koja aktivno negira istraživanje. Tada je saborska zastupnica izjavila kako ona sad može reći kako je istraživanje naručio Andrej Plenković, onako direktno u eter.

Poslije pobjede Zorana Milanovića koja mu osigurava novi predsjednički mandat, u spomenutom “Politicu“ stavili su naslov - “Sadašnji populistički predsjednik plovi do pobjede na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj“, te nastavili “Promoskovski kandidat Zoran Milanović osigurao je drugi mandat nakon pobjede u drugom krugu s gotovo 3:1“.

Pobjeda predsjednika Zorana Milanovića jest velika, gotovo tri četvrtine glasača koji su izašli na izbore glasalo je za njega, ali kako je i sam rekao ovoga dana na ovom mjestu i s tom namjerom. Trebalo bi što prije razumjeti rezultate ovih izbora.

Informacijsko djelovanje i pucanj kroz prozor na hrvatskoj političkoj sceni

Više je nego zanimljivo, indikativno ili pak dijagnostički upućujuće kako su svi naši novinari zujali po našem javnom prostoru kako bi komunicirali čuđenje i pitanja zašto Vlada odnosno premijer nisu čestitali novom starom predsjedniku. Čudili su se pritom eutanazirajući javno pamćenje kako se ne bi sjećali kako je bivši premijer Milanović, kada je izgubio parlamentarne izbore, pitao: “Mislite li da sam glup?“ Poslije je ipak predsjednik Zoran Milanović u svojoj izjavi rekao “(...), nisam ni ja čestitao (...)“.

Ministar Josip Dabro, potpredsjednik Vlade RH, pucao je iz pištolja iz automobila, pucao jer nije dokazano kako je gađao. Izuzetno glupa radnja, posebno za ministra! No bode u oči kako vjerojatno to nije bilo pucanje u prazno jer je ovjekovječeno na televizijama i video uradcima. Bivši ministar Dabro rekao je kako je prije kratkoga vremena izvijestio premijera o stanju u Hrvatskim šumama, nazvavši ih leglom kriminala. U svom obraćanju to je potvrdio i premijer. Sada je ostao neotkriven izvor informacijske pucnjave koja je zagrmjela uslijed jedne, recimo to tako, postizborne legitimacijske situacije. Tu nam može, a ne mora pomoći i izjava predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penave kako se bivši ministar vraća za tajnika stranke i naravno u Sabor jer nije ništa ukrao, misleći na javni novac. Spomenuta video informacija može biti isporučena iz dijelova DP-a koji su se odcijepili.

I to nije sve, on je u hlačicama. Znači netko je ovo imao već neko vrijeme pa upotrijebio kad je bilo najpogodnije za informacijsku operaciju, u trenutku kada je Vlada u nekom obliku krize. No ni to nije sve jer će bivši ministar sigurno biti izviđan i kazneno opserviran jer je mogao, u najmanju ruku, ako je u naboju bilo i taneta, razbiti nečiji prozor. Sudeći po snimci netko je to znao jer je imao snimku, a nije prijavio kažnjivo ponašanje kakvo god ono bilo. To se zatajilo i čekalo kako bi se napravila politička šteta. Taj netko to nije prijavio pa je kao takav isto kazneno odgovoran/na.

Sada je pitanje hoće li pucanje iz automobila dovesti do pucanja koalicije. Ili će u koaliciji i njenoj vodećoj stranci SDP-u rasti frustracije. Tu je više od jedne generacije političara koji nikada neće dosegnuti vlast. Glasnogovornik Vlade nakratko je progovorio jer je premijer bio valjda zauzet. Informacijska slabost Vlade, izostanak modela i formata za komunikacijske sposobnosti vjerojatno će utjecati na daljnja događanja.

Tako da može zabrinjavati taj izostanak ambicije za stvaranje narativa koji će biti u javnome interesu. Jednako je zabrinjavajuća pojava dužnosničkog zaposjedanja javne komunikacije, ali kao dopunske aktivnosti ili kao samonametnute zadaće. Ovakav oblik isključivo reaktivne, samodopadne samoobrambene komunikacije, ne samo da ne može udovoljiti potrebama javne komunikacije u javnome interesu, nego ni najužim stranačkim, ali ni osobnim interesima. Jednostavno ništa jest ništa. Ovo se ogleda u toj političkoj depresiji, koja rezultira i slabošću i nefunkcioniranjem sastavnica vlasti.

Darko Marinac