Signali europskog političkog buđenja

Jedan od mnogih zapadnih odraza palestinsko-izraelskog rata dogodio se na svečanoj dodjeli diploma na Sveučilištu u Amsterdamu. Na sveučilištu koje je redovito rangirano među deset najboljih u Europi, u državi s dugom tradicijom liberalne demokracije. Izabran da održi prigodni govor u ime studenata, diplomac Faris Faramand došao je za govornicu ogrnut palestinskim šalom i optužio Izrael za genocid te pozvao Palestince da ostvare rješenje ‘od rijeke do mora svojim specifičnim sredstvima‘. A ta misija podrazumijeva eliminaciju Izraela kao države i svih njegovih židovskih stanovnika.

Roditelji jednoga židovskog studenta prosvjedovali su upitavši naglas: ‘A što je s izraelskim taocima?‘, onima koje je nakon pokolja 7. listopada Hamas odveo u Gazu, podsjetivši da je slogan ‘od rijeke do mora‘ zapravo poziv na genocid. Uostalom, i nizozemski parlament je samo nekoliko dana prije taj slogan označio kao ‘poziv na nasilje‘ reagiravši na porast antižidovskih incidenata i napada. Prema izvještaju nizozemskog De Telegraafa, nakon toga su židovski student i njegova pratnja doživjeli verbalni napad i uvrede iz cijele dvorane.

Epilog: židovski student odveden je u susjednu prostoriju, gdje je primio diplomu samo u prisutnosti obitelji i predstavnika Sveučilišta, koje je de facto kapituliralo pred većinom.

Galopirajući rast incidenata

Incident na amsterdamskom sveučilištu samo je kap u moru antižidovskih incidenata i napada koji nakon 7. listopada galopirajuće rastu u Nizozemskoj, Europi, u cijelome zapadnom civilizacijskom krugu. Najviše ih je u državama koje desetljećima imaju velike muslimanske zajednice (Francuska, UK, Nizozemska, Belgija, SAD) ili su u posljednjih desetak godina primile najviše muslimanskih migranata (Njemačka, Austrija, Švedska).

U Beču je devastirano židovsko groblje, a na ogradi su iscrtane svastike. Francuski ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin izvijestio je da je nakon 7. listopada u Francuskoj zabilježeno više od 800 antisemitskih djela, uključujući i napade sa smrtnim ishodom, što je dvostruko više nego u cijeloj 2022. godini.

Prema policijskim izvještajima, u Londonu je samo u prvih tjedan dana nakon Hamasova pokolja, dakle prije početka izraelske operacije u Gazi, broj antisemitskih incidenata porastao za 1300 posto. Židovski kvartovi u velikim europskim gradovima poput Pariza postali su mjesta praznih ulica u kojima se strahuje za život. Sinagoge, židovske škole, vrtići i druge institucije postali su mjesta u koja se ulazi sa strahom. Berlin, koji se desetljećima ponosio svojim liberalnim duhom i lijevom upravom, postaje za Židove ekstremno opasan grad, kao i niz drugih njemačkih gradova. Njemački kancelar Olaf Scholz poziva na građansku hrabrost u zaštiti Židova, i to u tjednu u kojem se obilježava 85. obljetnica Kristalne noći. Njegov zamjenik Robert Habeck (Zelena stranka) odlučno brani pravo Izraela na državnu sigurnost i najavljuje stroge posljedice za sve koji sudjeluju u antisemitskim aktima, od ‘islamističkih militanata do desnih ekstremista i lijevih aktivista‘, a osobito stroge posljedice najavljuje za podupiratelje ‘radikalne islamističke grupe Hamas‘.

Signali europskog straha

No sve su to tek signali europskog političkog buđenja, početka prepoznavanja ciljeva islamističkih politika, uključujući i Hamasove ‘od rijeke do mora‘. I nadasve su to signali europskog straha od onoga što napokon ipak bolje vide nakon 7. listopada: nakon Izraela, odnosno Gaze, Europa je sljedeća bojišnica sljedbenika islamističkih projekata nasuprot Zapadu. Sutra će na red doći katolici i njihove institucije, zatim i svi ostali, uključujući i ‘progresivce‘ koji danas prosvjeduju protiv izraelskih zločina u Gazi uzvikujući revolucionarno: ‘Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna!‘

I ne, u službi tih projekata za razaranje i osvajanje Europe i zapadne civilizacije kakvu poznajemo nisu samo marginalci s periferije, momci iz briselskog Molenbeeka ili pariškog St. Denisa. Faris Faramand s početka teksta perspektivni je diplomac amsterdamskog sveučilišta. Hamas danas ima veću potporu na zapadnim sveučilištima nego u Egiptu, Saudijskoj Arabiji ili Jordanu. Katar, kao najveći financijer islamističkih projekata, kupovao je uspješno zapadne političare: od zastupnika u Europskom parlamentu do ministara u pojedinim državama (kako pokazuju Panamski papiri). Ali od spoznaje do rješenja dug je put. I nije sigurno da će ga današnja vrijednosno pogubljena, a tako ohola i samodopadljiva Europa uopće uspjeti pronaći.

Višnja Starešina
Lider