Ukrajinski narod vodi dvostruku borbu

Kao i mnogi Hrvati devedesetih živio sam pod granatama.

Gledam kako Vukovar tone u prah i pepeo. Slušam dramatične apele Siniše Glavaševića. Gledam Osijek u plamenu, mrtva tjelesa na ulicama. Gledam Dubrovnik koji gori.

Gledam bradate spodobe posvuda po Hrvatskoj kako pjevaju “bit će mesa klat ćemo Hrvate”. I klali su.

I tada, zamislite nadrealnu situaciju, netko vas u grotlu te velikosrpske klaonice pita: Jeste li za legalizaciju istospolnih parova?

Odgovora ne bi bilo, ni da ni ne, jer raspravljati o takvim temama, nametati takve teme, dok ne znate hoćete li se sutra probuditi živi, hoće li vas barbari s istoka okupirati i sve pobacati u Ovčare, hoće li vam pobiti djecu i silovati žene po logorima, mogu samo teško bešćutni, samofiksirani ljudi koji misle da je njihova (LGBT) agenda ključno pitanje krvareće Hrvatske.

Selo gori...

Nažalost, taj nadrealni scenarij događa se u Ukrajini. Zastupnica Ina Sovsun, koja je dio političke frakcije Golosa (na hrvatskom “Glas”), objavila je 7. ožujka da je ukrajinskom Parlamentu (Verhovna Rada) podnijela nacrt zakona o registraciji istospolnih parova, koji dolazi na red sljedećih dana. Ona smatra da je homofobija, trans, LGBT...i druge fobije, duboko ukorijenjena u ukrajinskom društvu i da je vrijeme da se to promijeni. Uglavnom, krv i suze u Ukrajini na sve strane, civili se smrzavaju u podrumima po cijeloj Ukrajini, prijeti i mogući nuklearni armagedon kojeg nikada, gledajući sumantog Putina i ekipu oko njega, ne treba isključiti, a oporba bi u takvoj situaciji spašavala LGBT zajednicu od homofobnih Ukrajinaca.

Oporba, pa i zastupnica Ina Sovsun, koju financiraju njemačke i švedske (gdje je studirala) proLGBT zaklade, bi u jeku rata preodgajala ukrajinski narod koji ima puno prečeg posla od uvođenja LGBT i rodne agende. Ponašaju se prema onoj “selo gori a (LGBT) baba se češlja.”

Ukrajinski zakon ne priznaje istospolne brakove. Predsjednik Zelenski, ovisan o vojnoj pomoći sa Zapada koji mu u jeku jedne od najvećih tragedija ukrajinskog naroda u povijesti gura, u ovom ratnom kontekstu, sasvim cinične “progresivne ideje”, stisnut je uza zid. Pogotovo što ovu ideološku agresiju sa Zapada, temu nametnutu Ukrajincima dok se bore za goli život, najveći dio članova stranke predsjednika Zelenskog doživljava kao LGBT ucjenu zemlje koje krvari.

K tome, da bi ovaj zakon prošao, koji gura ukrajinska oporba u jeku trenutno najkrvavijeg rata na kugli zemaljskoj, potrebno je mijenjati ukrajinski Ustav koji brak, kao i naš, definira kao zajednicu muškarca i žene. A Ustav se tijekom rata – ne može mijenjati. Toga su svjesni i ukrajinski LGBTIQ+ aktivisti, no idu metodom kuhanja žabe, mic po mic, pa čim se steknu uvjeti, idemo s prekrajanjem Ustava.

Ukrajinska oporba ovakvim potezom, zajedno sa financijerima sa Zapada, ide na ruku Putinovoj propagandi koji svoje zločinačke, osvajačke, velikoruske ciljeve u Ukrajini pravda borbom protiv “dekadentnog Zapada” i LGBTIQ+ ideologije, a zapravo mu se fućka za bilo kakve vrijednosti, pa i kršćanske, osim životinjskog poriva širenja ruskog svijeta preko leđa susjednih naroda, poglavito Ukrajinaca u ovom trenutku, koje smatra sotonama, a ne ljudima.

Ukrajinski narod stoga vodi dvostruku borbu. Prva, i najvažnija je obraniti se od ruske agresije, od genocida, sačuvati vlastitu samobitnost u teritorijalnom smislu. Druga se već nazire, a to je sačuvati vlastiti identitet i vrijednosnu samobitnost, pri čemu ni tematika istospolnih brakova nije tabu, ali njeno nametanje dok ti prijeti nestanak kao nacije i države je čisti čin ideološke agresije militantnih mikroidentiteta sa Zapada koji takvu situaciju koriste da bi ucjenjivali Ukrajinu: Mi vama oružje i pomoć, a vi mijenjajte Ustav i prilagodite ga LGBT agendama.

Ovakvim nametanjem u jeku strašnog rata, osim što idu na ruku Putinovoj propagandi, ovi militantni mikroidentiteti čine i samima sebi loš PR, ispadajući narcisoidni infantilci koji svoju “stvar” stavljaju iznad, ili na jednaku razinu kao što je epska borba jednog naroda za opstankom.

Reketarenje krvareće Ukrajine

Bez Zapada ukrajinska pravedna borba ne bi bila ni blizu ovakvoj efikasnosti nasuprot ruskom zlotvoru. Ukrajinci su na tome zahvalni.

No jednako tako, kada ovo putinovsko zlo prođe, kada dođe mir, zašto ne otvoriti i tu temu u Ukrajini? Ali bez nametanja, poštujući etos i volju Ukrajinaca, pa neka donose zakone kakve Ukrajinci žele na dobrobit svakog ukrajinskog građanina, bez obzira na naciju, rasu ili spolnu sklonost, a ne kakve će im bilo tko nametnuti izvana.

Jer, kao što postoji teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine koji Putin ne poštuje, postoji i vrijednosno – juridički koji, tko ga ne poštuje, čini, na drugačiji način, nasilje nad jednim narodom. A jedno i drugo nasilje čini se u ime borbe za – zaštitu “ugroženih” manjina u Ukrajini, od ruske, mađarske (tvrde Orbanovi) do LGBT manjine. Kao i kod nas devedesete, “zaštita srpske manjine i ‘nejači’ od povamiprenih ustaša” (Putin u Ukrajini kaže neonacista), ili “ranjivih skupina” u Ukrajini, kao pokrivalo za treće ciljeve.

Ovo je fenomen koji je papa Frane, ni po čemu isključiv čovjek, pa ni prema LGBT osobama, nazvao – ideološkom kolonizacijom. Ili, moje mišljenje, a mišljenje nije krimen, ovo je ideološko reketarenje krvareće Ukrajine.

Ivica Šola
Slobodna Dalmacija