Zašto tu slobodu ne konzumiramo i na njoj ne inzistiramo i u drugim prilikama?

Zasigurno nisam jedini koji prebacuje kanal čim vidi vijesti i prepucavanja o COVID-u. Svaka strana je toliko zatvorena u svoj narativ da više nitko nikoga ne sluša, a kada nitko nikoga ne sluša i živi u vlastitoj kući od zrcala, i minimum društvenog konsenzusa postaje nemoguć. Ne petljam se u ovaj prijepor ne iz straha ili koronahisterijaoportunizma, nisam baš taj tip, već zato što ne vidim smisla u takvoj vrsti nabrijanosti bilo što reći, tko će uopće čuti što govoriš, a i nemam takve apsolutne sigurnosti kojom mnogi "stručnjaci" barataju. Jer kada imam problem s automobilom, obratim se automehaničaru, kada me zanima nešto ili savjet o zdravlju, pitam liječnika, ili tražim drugo, treće... mišljenje, ali opet od drugog mehaničara ili liječnika.

Da se ne zamjerim biskupima, ponizno napominjem da je ovo neinvazivna kolumna. Još od borbe za neovisnost nisam u javnom prostoru toliko puta dnevno čuo riječ sloboda. Dobro je, sjetili smo se da smo slobodna bića, nevjerojatna spoznaja...

Budući da je COVID pojeo sve druge teme u javnosti, kada smo već ponovno otkrili da smo slobodni, ili, kako Sartre veli, "osuđeni na slobodu", zašto tu slobodu, tu sartrovsku "pravomoćnu presudu" nad ljudskom naravi ne konzumiramo i na njoj ne inzistiramo i u drugim prilikama? Abortus tu ne želim niti spominjati.

Nitko ne čita

Evo tri više ili manje banalna primjera nekonzumiranja slobode od zagovornika slobode kao principa pretvorenog u apsolut ili arbitrarni argument. Prvi. Tko regulira prava i slobode? Politika, odnosno zakonodavna vlast koju nazivamo parlament. Kako se ulazi u Sabor? Tako da ljudi izađu na izbore i konzumiraju svoju slobodu. Nažalost, u Hrvatskoj, naočaleiako je demokracija vladavina većine, manje od pedeset posto Hrvata izlazi na izbore. Dakle, manjina odlučuje o našim slobodama jer većinu to ne zanima i ne izlazi na izbore. Neće vas na biračkom mjestu nitko čipirati, glasački listić vjerojatno ne sadrži tvari štetne po zdravlje... Očito smatramo da demokracija nema smisla, da izbori nemaju smisla, da su za to krivi političari, mediji ili tko sve već ne, pa i plaćenici poput mene, da je naša sloboda zapravo nepotrebna, ne može ni na što utjecati... Dobro, onda, ako kod svakih izbora većina slobodu ostavi kod kuće, u "samoizolaciji", neka tamo i počiva. Zašto se onda buniti kada ti tako izabrani ograničavaju najednom otkrivenu slobodu?

Drugi primjer. Hrvati su nacija koja se ubraja među one koje najmanje čitaju knjige. I knjiga je "cjepivo", mentalno cjepivo za vježbanje moždanih vijuga, razvija mnoge sposobnosti, širi horizonte, baš te u COVID-u iznova otkrivene slobode.

Kada su počeli propadati veliki knjižarski lanci, od Algoritma do Tisak Medije, ta mrska politika je poduzela niz mjera za spas knjižarske industrije, donijela Nacionalnu strategiju poticanja čitanja, shvativši da neće biti koristi od izdavanja knjiga ako ih nitko ne bude htio čitati.

Higijena kao sloboda

Nažalost, unatoč trudu pokvarenih političara, ogromna većina Hrvata u godinu dana i dalje ne pročita niti jednu knjigu, a prema rezultatima PISA istraživanja čak petina djece u dobi od 15 godina ispod je razine čitalačke pismenosti. Unatoč naporima mrskih političara Hrvati i dalje ne žele čitati, čak ni (crkvene) novine, ali ako ih pitate za mišljenje o četkica za zubebilo čemu, imaju ga, i to čvrsto k'o armirani beton, od medicinskih, preko socioloških do globalnih tema. Ali dobro, to je izbor ljudi, njihova sloboda.

Treći primjer. Vjerovali ili ne, jedan posto ljudi u Hrvatskoj tušira se jednom mjesečno, a istraživanje koje prenosim donio je portal vijesti.hr. Ovo istraživanje o higijenskim navikama Hrvata u 21. stoljeću pokazuje da mnogi još zaziru od sapuna i vode pa se tako svaki dan tušira tek 66 posto ljudi, dok svaki treći Hrvat misli da se dovoljno otuširati tek nekoliko puta tjedno. Smrditi u tramvaju treba uzdići na rang temeljnih ljudskih sloboda, zašto ne?

Četkica za zube i pasta mnogim Hrvatima dođu kao smrtni neprijatelji. Dokaz za to je KEP Index koji se računa po broju pokvarenih, plombiranih i izvađenih zuba. Svaki 12-godišnjak u Hrvatskoj ima četiri ili pokvarena ili izvađena ili plombirana zuba. No, lošije rezultate definitivno ostvaruju odrasli Hrvati, i to oni u rasponu od 35 do 45 godina, jer imaju po 16 problematičnih zuba. Po dentalnoj higijeni Hrvatska je uvjerljivo na zadnjem mjestu, a svaki četvrti muškarac pere zube samo kada ide zubaru. Možda i ljubavnici, dodao bih.

Ivica Šola
Slobodna Dalmacija

 

Sub, 4-12-2021, 12:07:40

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.