Nova bojišnica

Iako trenutačno nije u središtu pozornosti zbog rata Izraela i Hamasa te plinske krize koja pogađa Europu, sljedećih mjeseci bi Afganistan opet mogao postati poprište jednog od najtežih vojnih sukoba. Već s proljeća, naime, očekuje se početak velike ofenzive koalicijskih snaga predvođenih SAD-om koje žele zadati odlučujući udarac talibanima u ratu koji s jačim ili slabijim intenzitetom traje već osmu godinu. I novi američki predsjednik Barack Obama u svojim je predizbornim nastupima najavljivao da će mu pacifikacija Afganistana postati jedan od vanjskopolitičkih prioriteta. Obećao je slanje dodatnih snaga u tu zemlju te konačni obračun s terorističkom mrežom Al Qaidom i njezinim vođom Osamom bin Ladenom.

Washington najavljuje da će iz Iraka u Afganistan još tijekom zime prebaciti desetke tisuća vojnika koji bi trebale donijeti prevagu u ratu s talibanima. Kakav je trenutačni odnos snaga, pokazuju i prilično pesimistične izjave vojnih čelnika koalicijskih snaga koji se više ne ustručavaju govoriti kako se talibane zbog široko rasprostranjene potpore među stanovništvom sada teško može vojno poraziti, te predlažu neku vrstu političkog rješenja. Zagovaraju početak pregovora s frakcijama umjerenih talibana koje bi, po njima, trebalo uključiti u novu vlast, da bi se potom onda pristupilo obračunu protiv radikalnih islamističkih skupina.

Međutim, kad je već jednom ušao u tu zemlju, Zapad se sigurno neće povući prije nego što osigura kakav-takav mir i ostajanje na vlasti umjerenih političkih snaga. Povlačenje nije opcija i zbog vrlo nestabilne situacije u Pakistanu, susjednoj državi u kojoj sve više jačaju militantne snage koje su nedavno poduzele i terorističke napade u indijskoj financijskoj metropoli Mumbaiju. Stoga se od proljeća pa do kraja godine u Afganistanu mogu očekivati vojne operacije velikih razmjera. Eventualni vojni uspjeh u toj zemlji dobro bi došao i novom američkom predsjedniku koji bi tako, suočen s velikim problemima na ozdravljenju vlastita gospodarstva, mogao već na početku svog mandata »požnjeti« vrlo važan uspjeh.

Eventualna stabilizacija Afganistana sigurno bi se pozitivno odrazila i na susjedni Pakistan, ali i na Iran koji i dalje inzistira na provedbi vlastita nuklearnog programa. Taj program izaziva bojazni na Zapadu. Uz to, Izrael stalno optužuje Iran da zapravo stoji iza radikalnih islamističkih pokreta, Hezbollaha u Libanonu i Hamasa u Gazi, koji se zalažu za brisanje Izraela s političke karte svijeta.

Dakle, pacifikacija Afganistana uvjet je za početak sveobuhvatnog političkog procesa koji bi trebao rezultirati smirivanjem stanja na širem području Srednjeg istoka. Imajući u vidu trenutačni odnos snaga u toj zemlji, jasno je da to neće biti ni lako. Pogotovo što same afganistanske vlasti u Kabulu ne uživaju gotovo nikakvu potporu među stanovništvom zbog široko raširene korupcije. Stoga će novi američki predsjednik, kako to sugerira većina analitičara, želi li postići bitan napredak u Afganistanu do kraja ove godine, već nakon što stupi na dužnost morati početi kombiniranu akciju. S jedne strane to je dovlačenje novih, svježih snaga, na čemu se već radi. S druge, to je počinjanje pregovora s umjerenim talibanima. I treće, što će vjerojatno biti i najteže, instaliranje vlade u Kabulu koja će zbog svoje nepotkupljivosti i borbe protiv kriminala početi postupno stjecati povjerenje afganistanskog naroda.

Nova američka administracija vjerojatno će imati snage povlačiti i te teške poteze jer alternativa je produljenja kaosa u toj zemlji, ali i velika opasnost da se nestabilnost iz Afganistana proširi i na susjedne države, čime se onda umanjuju i šanse za zaključenje izraelsko-palestinskog sukoba prema UN-ovu planu koji predviđa uspostavu dviju država, jedne pokraj druge.

Marko Barišić
Vjesnik

{mxc}