Što nas pokreće? Duh Sveti ili duh vremena? Božanska ili ljudska načela? Na toj crti prepoznajemo razdjelnicu između dobra i zla, između dva temeljna načela prisutna u svijetu i u nama. Svaka se osoba u sebi bori i slobodno opredjeljuje. A na širem planu? Moramo makar pretpostaviti kako uz organizirano dobro postoji i organizirano zlo. Organizirano utoliko koliko je svjesno zloga, koliko ga prihvaća i usustavljuje u društveni poredak. Što je veća društvena moć i utjecaj pojedine osobe, to su mu veće i šire mogućnosti afirmacije njegova osobnog opredjeljenja za ovaj ili onaj sustav vrijednosti. Kompendij Katekizma Katolićke crkve: „Što su strukture grijeha? To su društvena stanja ili ustanove koje se protive božanskome zakonu, a izraz su i ućinak osobnih grijeha“. Ako postoje strukture grijeha, onda se i one vode nekim načelima. Tijekom ovogodišnje priprave za blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, pronađoh uz nesebičnu pomoć prijatelja Pere zanimljivu knjigu u kojoj je otisnut i kratki „sažetak“, kojega prenosim u cijelosti, ne zbog njegove afirmacije, nego zato da, orijentacije radi, zavirimo iza kulisa organiziranog zla i da ga potom lakše usporedimo s organiziranim dobrom.
„1. Nikada ne budi istinit, ali se uvijek takvim čini! Ako si istinit, drugi će računati s tobom pa ćeš ti morati služiti njima umjesto oni tebi. 2. Ne priznaj nikakvo vlasništvo, ali ga uvijek brani kao sveto i nepovredivo i prisvajaj sve što možeš! Kad sve prisvojiš bez oporbe, sve i svi će ovisiti o tebi. 3. Služi se moralom drugih kao slaboćom za svoje ciljeve. 4. Potiči svakoga na grijeh, ali uvijek govori o nužnosti morala. 5. Ne ljubi nikoga! 6. Učini nesretnim svakoga tko ne prihvaća da bude ovisan o tebi! 7. Budi dosljedan i ne kaj se ni za što! Što si jednom odlučio, izvrši, ma što se dogodilo! Tako ćeš dokazati svoju neovisnost. No uvijek se pokazuj pravednim! Tako ćeš druge učiniti svojim robovima, prije nego što to zapaze“ (Yves Ivonides, Maksimilijan Kolbe - 16670 –Čovjek koji je nadvladao smrt, Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1979. str. 58). Prema navodu autora „sažetak“ je napisao Nijemac Ivan Benjamin Ehrard, lijećnik i filozof, „kao načela paklenskog ponašanja“, te ga objavio godine 1795. u Philosophisches Journal. Tom sustavu „vrijednosti“ Kolbe se suprotstavio oslanjajući se na Uznesenu.
Navedeni citat jedan je od mogućih uvoda u organizirano zlo, suprotiv sustavu vrijednosti ljubavi: 1. ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim; 2. ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. Suprotiv je prema osam blaženstava (Mt 5,3-12): Blago siromasima duhom, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima i progonjenima. Suprotiv je darovima Duha Svetoga: Mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Suprotiv je prema dvanaest plodova Duha Svetoga: Ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća. Suprotiv je prema sedam tjelesnih djela milosrđa: Gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnika i utamnićenika pohoditi, roba otkupiti, mrtva pokopati. Suprotiv je prema sedam duhovnih djela milosrđa: Dvoumna savjetovati, neuka poućiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. Tekst, međutim, nije suprotiv prema sedam glavnih grijeha, već potiće: Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost, srditost i lijenost.
I sad se vodi rat za sustav vrijednosti, kao i 1795. ili u Kolbeovo doba (1894. – 1941.) I mi ga u Hrvatskoj osjećamo, primjerice, kroz Zakon o suzbijanju diskriminacije. Prepoznajemo li organizirano zlo kao rastakatelja „slike i prilike Božje“? Osobito u svijetu rada gdje profit postaje konaćan cilj. U svijetu zakonodavstva, gdje zakonodavac donosi zakone po diktatu a ne po stvarnoj potrebi. U medijima koji promiću naćela „paklenskog ponašanja“ a i dalje nam „prelaze kućni prag“. U strankama, gdje su stasale cijele vojske nesretnih jer nisu pristale biti ovisnicima o trgovcima vrjednotama. U državnim strukturama, gdje… I tako dalje. Duhovna obnova, prepoznavanje lažnih bogova i proroka, te afirmacija organiziranog dobra, nameću se kao logićan odgovor i dobar uvod u konkretni „apostolat“ organiziranog dobra, koji je još u pelenama, potisnut zajedno s posljednjim Koncilom. Slično je bilo i u doba najstarijeg proroka Amosa. Gdje je danas Amos laik? Kolbe klerik? Njima se porućuje - žalite za komunizmom, jer u njemu ste znali što vam je ćiniti: Šutjeti u sferi vjere kao privatne stvari i u sakristiji ćekati sudnji dan! Danas živimo, kaže Pero, u „višem stupnju komunizma“.
Nenad Piskač
Hrvatsko slovo
{mxc}