Nakon što su Kosovo, kao suverenu i neovisnu državu, priznale SAD, Velika Britanija, Francuska, Turska i druge zemlje, u Beogradu je među prvima napadnuta zgrada veleposlanstva Hrvatske, iako naša država još nije bila među onima koje su i službeno podržale novu državu. Mnoge je iznenadio ovako teški incident, a poglavito paljenje hrvatske zastave, te luđačko gaženje po hrvatskom grbu, što nas je ponovno podsjetilo na 1991., kao da je Hrvatska kriva za sve nevolje naših susjeda. A oni su i priznanje Kosova iskoristili da nam se koliko-toliko osvete za poraz u Domovinskome ratu, pa stoga i ne začuđuje izjava vođe najjače srpske stranke, radikala Tomislava Nikolića, koji je upozorio Hrvatsku da će priznanjem Kosova otvoriti pitanje vlastitih teritorija naseljenih Srbima. "Hrvatska koja ne poštuje srpske granice, ne može očekivati da će Srbija poštovati hrvatske granice.
Hrvatska, koja je protjerala stotine tisuća Srba može samo misliti da je riješila problem teritorija koje naseljavaju Srbi. Ne. Povratkom Srba u krajeve u kojima su živjeli, u kuće koje su sami izgradili, otvara se problem Hrvatske, zato što će Srbi tada tražiti ne autonomiju, tražit će državu"- izjavio je Nikolić, koji, kao lutka na koncu, ništa drugo ne radi nego promiče stavove Vojislava Šešelja. Ovaj ratni zločinac i u svojem testamentu, kojeg je napisao u Haaškom zatvoru, zahtjeva od radikala da nikada ne prihvate odcjepljenje Kosova od Srbije: "Ako nam zapadne zemlje, ipak, na silu otmu Kosovo, insistirajte da se automatski, za sva vremena, prekinu diplomatski odnosi sa svim državama koje priznaju nezavisnost Kosova", poručio je Šešelj svojim pristašama. A što Srbi rade danas? Provode politiku Vojislava Šešelja! Jer kako razmišlja haaški pritvorenik, tako uz Nikolića razmišljaju i drugi, osobito Boris Tadić i Vojislav Koštunica, bez obzira što ih je Šešelj označio kao "srpske izdajnike".
Kad jednog dana prođe ovo novo "srpsko ludilo", ponovno ćemo slušati istu priču. Srpski intelektualci, ali i mnogi drugi "mirotvorci" opet će se čudom pitati: Tko nas to bre zavadi? A danas, umjesto da se baš oni obračunaju s mračnim utvarama i mitovima velikosrpske nacifašističke prošlosti, oni ruku pod ruku s Nikolićem, Tadićem i Kuštunicom, sudjeluju na mitinzima diljem Srbije i potiču jadne ljude koji su tijekom zadnjih godina gotovo sve izgubili na još veću bijedu i jad. Zaboravljaju da je Hrvatska preživjela srpsku agresiju te da takve izjave kakve danas ističu vodeći srpski političari prema Hrvatima ne će ništa drugo učiniti nego ponovno probuditi naš nacionalni bijes, jer ništa nas ne može toliko "zapaliti" kao agresivna i genocidna politika za koju smo mislili da je već završila u ropotarnici povijesti. Srbija jest i bit će dio naše sudbine, htjeli mi to ili ne, ali najbolje je da nas ti izgubljeni srpski ratnici malo ostave po strani, da se prime "lopate i knjige", jer će u protivnom zauvijek ostati u "drugom razredu" i ponavljati: Učili smo učili, ali ništa nismo naučili!
U povodu graktanja srpskih radikala, u Hrvatskoj se može čuti, pa što vas briga za izjave Nikolića? A taj i takav Nikolić gotovo pobjeđuje na srpskim izborima, što će reći da iza njegovih izjava stoji gotovo pola Srbije! Međutim, i drugi srpski radikali često govore ono što mnogi Srbi žele čuti. Tako primjerice Dragan Todorić, predsjednik Izvršnog odbora SRS-a poručuje: "Kroz cijelu srpsku povijest pokušavaju nas uništiti, pokušavaju nas staviti pod jednu šljivu, ali zahvaljujući Vojislavu Šešelju i ideologiji srpskog nacionalizma, ja sam siguran da će kad-tad ta šljiva biti na granicama Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica!" U Statutu SRS-a piše kako je njihova službena himna "Spremte se, spremte četnici" u kojoj piše: Spremte se, spremte četnici/ silna će borba da bude/ itd.
Ako je suditi po stavovima srpskih radikala i mnogih drugih koji u Srbiji prikriveno zastupaju stvaranja Velike Srbije, na račun Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Crne Gore, očito je da u Srbiji dolazi do rehabilitacije četništva, srpskog fašizma, šovinizma i minule ideologije sa polovice 19. stoljeća, zbog čega je samo u prošlom ratu oko 13.000 Hrvata izgubilo život, oko 1.100 još se vode kao nestali, a o izravnoj i neizravnoj šteti tek se treba otvoreno i jasno govoriti. Četnici nisu ništa drugo nego zlo. Projekt Velike Srbije doživio je slom tijekom ratova u Hrvatskoj i BiH, ali taj zločinački projekt nije potpuno slomljen. Srbi su u ratom dobili Republiku Srpsku (49 posto područja BiH). Nakon rata kojeg smo prošli, mnogi su bili spremni pružiti ruku barem onoj Srbiji koja prezire smrt i vapi za životom, ali se pokazalo - čim Srbija dođe u probleme odmah navaljuje na Hrvate i traži Veliku Srbiju.
Mladen Pavković
Hrvatsko slovo
{mxc}