Sve kaotičnija politička scena

Da hrvatska politička scena postaje sve više kaotična potvrđuju ne samo reakcije na činjenicu da je Hrvatska deseti kvartal zaredom zabilježila pad bruto nacionalnoga dohotka ObmanjivanjePolitičko obmanjivanje vladajućih, osobito potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, usprkos gorkoj statističkoj činjenici ne prestaje pa je čak u Jutarnjem listu od 31. svibnja osvanuo vrlo indikativan naslov na prvoj stranici: »BDP opet pao. Grčić: To je dobro« uz cinični nadnaslov »Ekonomija pred slomom, ministar optimističan«.(BDP), tj. pad gospodarstva, nego i javni sukob bivšega ministra financija i predsjednika Vlade, koji otkriva dio do sada pomno skrivane političke prljavštine, kao i činjenica da su se veoma umnožili zahtjevi za prijevremene parlamentarne izbore, odnosno ostavke pojedinih ministara. Porast očitovane kaotičnosti na političkoj sceni, ako i dalje izostanu potrebni iskoraci, ne samo da sigurno ne će voditi boljitku zemlje, već će i sigurno produbljivati strah za budućnost gospodarstva, Hrvatske i njezinih građana.

Državni zavod za statistiku objavio je naime 30. svibnja da je i u prvom kvartalu ove godine BDP u Hrvatskoj pao za 0,4 posto premda je potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo uvjeravao da će u prvom kvartalu BDP biti napokon pozitivan. Političko obmanjivanje vladajućih, osobito potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, usprkos gorkoj statističkoj činjenici ne prestaje pa je čak u Jutarnjem listu od 31. svibnja osvanuo vrlo indikativan naslov na prvoj stranici: »BDP opet pao. Grčić: To je dobro« uz cinični nadnaslov »Ekonomija pred slomom, ministar optimističan«.

Te poruke s naslovnice lista koji se često potvrđivao kao Vladin bilten očito bi trebalo uzeti najozbiljnije i pročitati nedvosmislenu poruku da taj potpredsjednik Vlade uspješno zadržava gospodarstvo na silaznoj putanji i da je to uspjeh jer ni tom članu Vlade ni cijeloj Vladi i nije cilj boljitak gospodarstva, nego upravo suprotno - što veći pad. Takvo razumijevanje hrvatske gospodarske situacije ne bi trebalo iščitavati tek s jedne naslovnice često provladina dnevnika, premda je više nego zanimljivo što je taj list takvo očitovanje objavio tako jasno, jer za to postoje brojni drugi dokazi, među kojima je prvi i najvažniji nedostatak stvarne političke volje da se ozbiljno, zauzeto i stručno poradi na rješavanju gospodarske depresije koja u Hrvatskoj traje već punih pet godina.

Promjena modela ili Vlade

Ne iznenađuje stoga zahtjev predstavnika Hrvatske udruge radničkih sindikata da hitno dođe do promjene ekonomskoga modela ili Vlade, ili konstatacija profesora s Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagreba Drage Jakovčevića: »Bit će cijela godina u trendu pada BDP-a i što prije prijevremeni izbori, to je izvjesnije svjetlo na kraju tunela«. Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) rekao je medijima da je pad BDP-a »poziv da se napokon krene u promjene u društvu i gospodarstvu koje bi stvorile preduvjete za rast«, a poznato je da nijedna Vlada u drugoj polovici svoga mandata nije spremna na promjene, s obzirom na svoje interese na budućim izborima. Promjenu Vlade dakle zahtijevaju, osim opozicijskih političara - što se podrazumijeva - također i sindikati, struka, gospodarstvenici, a sasvim je očito i veoma brojni građani koji više ne mogu trpjeti nezaposlenost i sve veće siromaštvo.

Bez ikakve nakane ulaženja u meritum sukoba bivšega ministra financija i aktualnoga predsjednika Vlade ne može se sa stajališta općega dobra previdjeti barem one izjave koje otkrivaju ružne pojave i ponašanja koji su doista od općega interesa. Bivši ministar tako je izjavio da je on otpušten: »zato što nisam provodio njegove (misli se na predsjednika Vlade, op. a.) naloge i nisam dozvolio provedbu onih aktivnosti koje su bile suprotne državnim interesima«. Ako bi zauzimanje za državne interese bilo sporno predsjedniku Vlade, onda bi to značilo isključivo da je i predsjedniku Vlade cilj slabiti Hrvatsku.

Birati osobe

Ako bi bila točna tvrdnja bivšega ministra: »Premijer ne priznaje ni jednu državnu instituciju, ne priznaje ni Sabor, ne priznaje Ministarstvo financija... ne priznaje predsjednika države, Sabora, ne priznaje Ustavni sud, Vrhovni sud, ne priznaje ni DORH«, onda bi to značilo da bi Hrvatska imala na čelu Vlade svojevrsnoga revolucionara koji ne poštuje ustavnopravni poredak zemlje i koji bi StrankeUpravo su političke stranke, još uvijek uvelike kopije bivše komunističke partije, i izborno zakonodavstvo pravni i politički okvir koji dopušta i omogućuje zloporabu moći i vlasti, koji ne dopušta ikakav nadzor nad nositeljima najviših političkih i državnih dužnosti i koji omogućuje krajnju neodgovornost političara.zapravo pučistički zlorabio moć i vlast. Ministar financija je također uz ostalo rekao da ne zna čime se predsjednik Vlade bavi: »Osnovno je da smo sve temeljne dokumente radili bez njega, ali uz njegovu suglasnost«, što bi značilo da predsjedniku Vlade baš i nije važan posao koji na tom državnom položaju treba odrađivati, već da u životu, valjda i radu, ima neke druge prioritete...

Pretpostavi li se da je bivši ministar financija govorio istinu kad je iznio navedene podatke o ponašanju predsjednika Vlade, onda je očito da su sama sadašnja Vlada (čast pojedinim iznimkama u njoj) i osobito prvi njezin čovjek doista kreatori kaosa u hrvatskom društvu, gospodarstvu, politici... Sve to je u Hrvatskoj moguće jer je demokracija i u političkim strankama i u državi još uvijek u povojima. Upravo su političke stranke, još uvijek uvelike kopije bivše komunističke partije, i izborno zakonodavstvo pravni i politički okvir koji dopušta i omogućuje zloporabu moći i vlasti, koji ne dopušta ikakav nadzor nad nositeljima najviših političkih i državnih dužnosti i koji omogućuje krajnju neodgovornost političara.

Premda su, očito, posve opravdani zahtjevi za prijevremene parlamentarne izbore, činjenica je da dok god se ne natjera političke stranke na unutarnju političku demokratizaciju i dok god se biračima ne omogući da biraju točno određene osobe koje će ih zastupati u zakonodavnoj vlasti, a ne otuđene liste s najčešće nesposobnim poslušnicima ili simpatizerima stranačkih prvaka, Hrvatska se ne može nadati boljoj budućnosti. Dok se god ne ostvari ta demokratizacija, koja bi trebala biti i u interesu EU-a i SAD-a, u Hrvatskoj će bujati kaos.

Ivan Miklenić
Glas Koncila