Nova pohlepnost
Ivo Josipović, 18.2.2010. (inauguracijski govor, netom nakon što je narodu uspješno prodao foru o novoj pravednosti):
"Želim beskompromisno afirmirati vrijednosti demokratskoga društva, pravednosti i društvene solidarnosti...Došlo 
je vrijeme da se Hrvatska preispita i odlučno promijeni ono što je pogrešno, ono što ljude čini nejednakima, što ih dijeli i ponižava. Nije samo riječ o tome da moramo mijenjati zakone i donositi nove ili bolje. Riječ je o tome da svatko od nas počne mijenjati sebe. Jer temelj pravde uvijek smo mi sami, jer je svatko od nas taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost...U borbi za pravednost i pravedno društvo ja ću kao predsjednik i kao građanin biti prvi i nikada se neću umoriti. To vam obećavam!".
Ivo Josipović, 7.7.2010. (nakon sjednice svog Vijeća za socijalnu pravdu):
"Nema nikakva razloga da ljudi koji su bili na političkim funkcijama imaju mirovinu po drukčijem sustavu od onih koji su odradili svoj radni vijek".
Ivo Josipović, 25.4.2011. (u razgovoru za Hrvatski umirovljenički list):
"Nema nikakvog razloga da se onima koji su bili na političkim funkcijama mirovine obračunavaju po drugačijem sustavu od ostalih".
Ivo Josipović, 20.1.2012. (nakon što je odlukom Vlade ostao jedini državni dužnosnik s povlaštenom mirovinom):
"Nakon završetka mandata ne namjeravam ići u mirovinu, nego na Pravni fakultet s kojim imam ugovor po kojemu se mogu vratiti na stari posao. Uvjeren sam da će Sabor koji je nadležan za cijeli sustav mirovina naći pravedno rješenje, no, uvjeti pod kojima mogu u mirovinu ne vrijede samo za mene osobno, nego i na predsjednike države koji su tu funkciju obavljali prije mene te one koji će doći poslije".
Ivo Josipović, 21.1.2012. (opet upitan o svom povlaštenom statusu):
"Kada mi prestane mandat, bit ću ponovno profesor na Sveučilištu. Ja ne određujem mirovne, a Lesarovo je pravo uputiti u saborsku proceduru zahtjev da Predsjednik Republike nema pravo na povlaštenu mirovinu. Sabor će odlučiti onako kako odluči, a ja tu nemam nikakvog utjecaja, niti želje da utječem na Sabor".
Sigurnost
Duboko zavaljen u bezbrižnu i lagodnu predsjedničku fotelju, Josipović je izbacio svoju tarifu. Njegov obraz košta 14.800 kuna mjesečno, koliko bi iznosila njegova povlaštena predsjednička mirovina, o kojoj se grčevito odbija izjasniti. 
Nema tome davno kako je Josipović javno tražio proširenje svojih ovlasti kako bi mogao utjecati na loše, nekvalitetne, nemoralne i nepoštene zakone. Nije ga sada obuzeo pravednički gnjev da potakne izmjenu zakona koji njega jedinog ostavlja povlaštenim jer ga očito nalazi ispravnim. I očito, kao Damir Kajin, misli na sigurnost svoje obitelji, iako mu to omogućuje duboko nepošten zakon. Da je Josipović skrban obiteljski čovjek, već je pokazao, kada je fiškalskim makinacijama i financijskim akrobacijama iz blokirane Komercijalne banke izvukao vlastite i depozite obitelji, za razliku od ostalih štediša. Oni nisu imali utjecajne veze i poznanstva, niti su kao Josipović bili na čelu štedionice Zlatica preko koje je prebio potraživanja svoje obitelji od Komercijalne banke.
Suradnici
Predsjednik definitivno voli novac i ljude koji ga imaju. Prvog dana po ustoličenju osnovao je fantomski Savjet za gospodarstvo u koji je utrpao najveće korporacijske i bankarske kalibre u državi, tako da ne bi bilo ni najmanje dileme čiji je igrač i namjesnik. Tek dva mjeseca kasnije, pod pritiskom sindikata i javnosti kojoj je Josipovićeva škvadra klasni neprijatelj, osniva i iznuđeno Vijeće za socijalnu pravdu."Nova pravednost""Nema nikakva razloga da ljudi koji su bili na političkim funkcijama imaju mirovinu po drukčijem sustavu od onih koji su odradili svoj radni vijek" Ponekad pozove kamere pa lije patetične, demagoške, licemjerne krokodilske suze nad uništenim radničkim životima u propalim poduzećima. Ipak te sitnozube radničke marve ima najviše, a treba misliti na izbore. Najviše razumijevanja i opravdanja ima za proračunski novac koji se slijeva na Pantovčak. Priznaje da njegova impresivna savjetničko-suradnička ergela, čiji je smisao postojanja potpuna enigma, "ima pristojne plaće", koje su u rangu ministarskih ili više, ali nudi i argument za njihovo racionalno ponašanje i razumijevanje stanja u kojem se država nalazi, objašnjavajući da "rade mnogo duže od radnog vremena, a nemaju naknade za prekovremeno, ni dnevnice kada putuju po Hrvatskoj".
Mudro(st)
Josipović ne mora brinuti za svoju povlaštenu penziju. Iz Vlade stižu signali da mu je neće dirati. Ipak mu moraju vratiti 
uslugu što je za njih dobrim dijelom odradio kampanju, a i sada se ponaša kao 23. član Milanovićeve Vlade. Čim je bio izabran tražio je što brže ukidanje Kosoričinog "kriznog poreza", koji je po njemu bio neustavan i zasluživao osudu jer je socijalno neosjetljiv, te vraćanje PDV-a s 23 na 22 posto, dok Milanovićev najavljeni PDV od 25 posto ocjenjuje mudrim potezom, jer je "mudro sve što zatvara rupu u proračunu". Nema veze što će to u potpunosti dokusuriti ionako devastirani životni standard građana. I nema veze što ta mjera ima samo ekonomsku, ali ne i socijalnu dimenziju. Kada je Kosorica uvodila mjere istoga tipa onda je govorio kako se "ne smije dopustiti nepodnošljiva lakoća reformi jer mjere trebaju imati i socijalni, a ne samo ekonomski karakter". Dok se njega i njegove ne dira, sve može. Pa će tako i za glavinjanje, nespremnost, nesnalaženje i probne balone Milanovićeve ekipe bubnuti da su "zanimljive inicijative".
Sve u svemu, Josipović je, baš kao i Kajin, po pitanju svoje penzije odlučio da ne želi biti "štupido". Njihove odluke primili smo na znanje i poštujemo ih. Zauzvrat molimo da na znanje prime i poštuju činjenicu da su time sami sebi, svojom voljom, zauvijek i nepovratno oduzeli pravo ikada više zucnuti o moralu, poštenju, pravednosti, jednakosti i solidarnosti.
Sandra Bartolović
Nacional