Udbaši oko nas - preokret u slučaju Hrvatske šestorke?
Lako je bilo Michaelu Mooru snimiti u Sjedinjenim Državama 2004. godine dokumentarac Fahrenheit 9/11 u kojem raskrinkava gospodarske i ideološke motive takozvane antiterorističke borbe i stvaranja kolektivne paranoje te manipulacije masama. U Jugoslaviji, totalitarnoj državi strogo kontroliranih medija, kada su po ulicama europskih i svjetskih metropola od Udbe padali poput snoplja razni Bušići i Đurekovići, to nije bilo moguće. Medijske lažiJugoslavenskoj štampi ni strašna australska optužnica nije bila dovoljna, pa su je malo "podebljali" pišući kako je spomenuta šestorka kanila potrovati milijune ljudi bacanjem otrova u sydnevski vodovod, što su, i nakon pada Jugoslavije, razni prirepci opskurnih obavještajnih igara i kloaka, poput novinara Gordana Malića (Globus, 18.11. 2005), učestalo nastavili širiti do dana današnjegŠtoviše, to raskrinkavanje "antiterorističke borbe" na titoistički način pod vodstvom Udbe ni danas nije dočekalo svoga Moora u RH, ali ćete slične dokumentarce o, primjerice, Josipu Perkoviću, moći pogledati na njemačkom WDR-u.
Jedan od najspektakularnijih slučajeva koji je potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih punio medije kako u Australiji, tako i Jugoslaviji, bio je slučaj Hrvatske šestorke (Croatian Six case). 
Tada je pred australskim pravosudnim tijelima počeo proces protiv šestorice hrvatskih iseljenika, Mile Nekića, Vjekoslava Brajkovića, Maksima Bebića, Antona Zvirotića te Ilije i Josepha Kokotovića, optuženih za pripremanje terorističkih čina i ubojstava. Tužitelj ih je teretio da su između 1. studenog 1978. i 8. veljače 1979. godine prikupljali eksplozivna sredstva radi izvođenja terorističkih akcija i ubojstava, napada na jugoslavenska predstavništva i klubove. Jugoslavenskoj štampi ni ta strašna optužnica nije bila dovoljna, pa su je malo "podebljali" pišući kako je spomenuta šestorka kanila potrovati milijune ljudi bacanjem otrova u sydnevski vodovod, što su, i nakon pada Jugoslavije, razni prirepci opskurnih obavještajnih igara i kloaka, poput novinara Gordana Malića (Globus, 18.11. 2005), učestalo nastavili širiti do dana današnjeg.
Teroristi s bauštele
Suđenje je bilo hollywoodski spektakularno i trajalo je gotovo dvije godine. Tijekom procesa nad sudnicom su nadlijetali helikopteri, duge cijevi posvuda, a opasni hrvatski teroristi od bauštelaca zamazanih kombinezona pretvoreni su u medijske zvijezde,
konspirante koje je neki James Bond prozreo i stavio iza rešetaka. Taj pak James Bond zvao se Vico Virkez, policijski konfident.Mile NekićOd cjelokupne Hrvatske šestorke, kako u Australiji tako i u Hrvatskoj, svakako je najpoznatiji Mile Nekić, danas ugledni osječki slikar i umirovljeni hrvatski branitelj. Za razliku od australskih medija koji su ga tretirali s poštovanjem i simpatijama, hrvatski mediji njegovu su zapaženu izložbu, koju je radio s pokojnim Darkom Glavanom u Mimari, nazvali "skandaloznom", a Nekića pogrdno nazivali "ustaškim Warholom" On je sa svoje bauštele maznuo neki eksploziv i krenuo ga dijeliti nekima od optuženika. Nakon Virkezove "donatorske akcije", teroristima je u stanove banula australska policija i šou je mogao početi. Ispočetka su sve smatrali nekom zabunom, no kada su vidjeli za što ih se tereti, vrag je već odnio šalu, posebno kada je ustanovljeno da je Vico Virkez - svjedok protiv njih, prokazivač njihovih terorističkih namjera. No taj tip se uopće nije zvao Vico Virkez, prema već uhodanoj udbaškoj špranci, već Vitomir Misimović kojeg je tužitelj odmah izuzeo iz "zločinačke skupine".
Optuženici su se, logično, branili da nikakve terorističke akcije nisu kanili izvoditi, da im sve to pakira Udba, da je riječ o namještaljci i osveti, jer su mnogi od njih sudjelovali u prosvjedima u Australiji protiv Titova režima te govorili o hrvatskom osamostaljenju, što je bilo dovoljno da ih se poustaši.
S Virkezom, odnosno Misimovićem, obrana i optuženici još bi izišli nakraj kao veoma dvojbenim svjedokom da nekoliko australskih policajaca nije posvjedočilo da su im optuženi priznali svoje terorističke nakane, koje pred sudom poriču. Između nekog šljakera na "ić" i svoga policajca s desetljetnim stažem, koji razuman sudac ne bi povjerovao potonjima? Priča je tako završena, "okružni sudija rek'o petnajst godina" strogog zatvora po svim točkama optužnice, osim za pokušaj ubojstva Tome Mlinarića i Fabijana Lovokovića, dočim ni u optužnici ni u presudi (Vrhovni sud Novog Južnog Walesa, dosje br. 70104/79), kako je Udba kod nas dodatno filovala i filuje, nema nikakvog trovanja sydneyskog vodovoda cijankalijem i pokušaja pomora milijuna ljudi, stoje, doduše, propagandistički fantastično zvučalo.
Završio likovnu akademiju
Od cjelokupne Hrvatske šestorke, kako u Australiji tako i u Hrvatskoj, svakako je najpoznatiji Mile Nekić, danas ugledni osječki slikar i umirovljeni hrvatski branitelj. Nekić je prvi zatvorenik u povijesti Australije koji je tijekom izdržavanja kazne završio likovnu akademiju, stekavši simpatije tamošnjih medija, pogotovo kada je, tek što je izašao na slobodu i odlučio vratiti se u domovinu koja je ratovala za nezavisnost, na pozitivno čuđenje mnogih australskih kolega, umjesto da uživa u slobodi, zatvorsku odoru odlučio zamijeniti vojničkom, te materijalnom i životnom nesigurnošću.
Za razliku od australskih medija koji su ga tretirali s poštovanjem i simpatijama, hrvatski mediji njegovu su zapaženu izložbu, koju je radio s pokojnim Darkom Glavanom u Mimari, nazvali "skandaloznom", a Nekića pogrdno nazivali "ustaškim Warholom", te se, kako smo spomenuli vezano uz Majića, bavili trovanjem sydneyskog vodovoda, a ne njegovim slikarskim ciklusom "Tena".
Upravo će te simpatije australske javnosti koja nije zaboravila Nekića, kao i njegovih profesora s likovne akademije, dovesti do nagovještaja preokreta u slučaju Hrvatske šestorke. Naime, novinar Sydney Morning Heralda Harnish McDonald, u trenutku dok ovo pišemo, priprema članak koji će biti objavljen u spomenutom listu s novim detaljima koji bacaju sasvim novo svjetlo na slučaj Hrvatske šestorke te se najavljuje moguća obnova procesa u Australiji. Da je riječ o ozbiljnoj stvari svjedoči i činjenica da je odvjetnički tim u kojem su David Buchanan, lan McClintock i Sebastian de Brennan, koji će raditi besplatno (pro bono), već poslao zahtjev za punomoći Nekiću i društvu, kako bi mogli krenuti u postupak. 
McDonald tvrdi kako odvjetnici u spisu od 38 stranica, na temelju novih spoznaja, traže obnovu postupka.
Ja tebi, ti meni
Koje bi to bile nove činjenice koje bi mogle rehabilitirati optužene i skinuti im ljagu? Prema do sada dostupnim informacijama, prva meta bit će Vico Virkez, odnosno Vitomir Misimović kao udbaš koji je u dogovoru sa svojim nadređenima montirao cijelu akciju te je o svojoj ulozi o tome, nakon pada Jugoslavije, progovorio. (Navodno je poginuo tijekom rata u BiH). No, stoje posebno zanimljivo australskoj javnosti, odvjetnici će dokazivati da su australske vlasti znale za sve to, da su pristale na Udbinu igru, što bi ozbiljno moglo kompromitirati tamošnji pravosudni sustav.
Teza je da su australske obavještajne službe funkcionirale s jugoslavenskima po principu "ja tebi, ti meni". U tim godinama, kada je premijer Fraser (liberal) vodio žestoku antikomunističku bitku sa Sovjetskim Savezom (jedan od rijetkih koji nije došao na Titov sprovod) i podržavao bojkot Olimpijskih igara u Moskvi, laburisti, koji su držali pojedine resore, ostali su bez kontakata s Moskvom i informacija, za što su im kao premosnica poslužile jugoslavenske obavještajne službe. Inače, Udba je sličan odnos "dam-daš" imala i s drugim zapadnim službama.
Jugoslaviji je pak trebalo u to vrijeme Titova zalaza što više "povampirenih ustaša" i drugih vanjskih neprijatelja, terorista, za unutarnju koheziju i paranoju. U toj trampi Jugoslavija je dobila šestoricu "terorista" u zamjenu za informacije koje su tražile australske obavještajne službe. K tome, odvjetnički tim raspolaže dokazima da su, u žalbenom postupku, mjerodavne australske službe sve to zatajile premijeru Praseru. Znakovito je i daje nekim optuženicima nuđena oslobađajuća presuda ako, poput Viče Virkeza, prihvate suradnju s policijom, čitaj Udbom, što su odbili.
No cjelokupnu argumentaciju moguće obnove postupka Hrvatskoj šestorki moći ćemo u većem opsegu, kao i s odvjetničkom strategijom, vidjeti nakon McDonaldova članka koji trenutačno češlja pravni tim.
U Europi se istrage provode
Uspiju li odvjetnici u svojoj nakani, u kojoj pokazuju veliku samouvjerenost nošeni novim činjenicama i argumentima, bit će zanimljivo pratiti slučaj koji će baciti i dodatno svjetlo na funkcioniranje jugoslavenskih tajnih službi u međunarodnom kontekstu. Žalosno je u svemu tome da, od Njemačke do Australije, udbaške zločine tretira strano pravosuđe i mediji, a ovdje vlada mentalitet "popapala maca" ili "antifašističke zasluge". Štoviše, naš sustav, unatoč zahtjevu njemačkih pravosudnih organa, ne da Perkovića, na što je Der Spiegel konstatirao, prigodom Josipovićeva posjeta Njemačkoj, kako u Hrvatskoj "nije poželjno suočavanje s prošlošću", sintagma koju tzv. nevladine udruge vežu isključivo uz Domovinski rat. A kako bi i moglo biti takvog suočavanja kada isti ljudi i njihova djeca obnašaju najvažnije poluge (pravosudne) vlasti. Štoviše, primijetili su hrvatski iseljenici u Njemačkoj na domjenku s predsjednikom Josipovićem, kako ih postavljanje bombe (bez upaljača!) uoči njegova posjeta Njemačkoj, podsjeća na stari udbaški rukopis koji treba nastaviti priču o "ekstremističkoj" hrvatskoj emigraciji, koja očito još "nekome" treba. Kao što je bilo i udbaško postavljanje bombe na židovskom groblju početkom devedesetih koje je trebalo nastaviti priču o hrvatskom državotvorstvu kao ustaškoj raboti.
Za utjehu, ni u susjednim zemljama nije bolje. U susjednoj Sloveniji prošle je godine izbila afera 
Velikovec u kojoj je postalo bjelodano kako je slovenska Udba, s ozbiljnim sumnjama na premijera Turka, postavljala bombe pod antifašističke spomenike u Austriji, nakon čega je vlast odmah zabranila pristup arhivima Udbe!
Kome je u interesu skrivanje istine o žrtvama i metodama Udbe 2012. godine? "Međunarodnim teroristima" poput Hrvatske šestorke očito nije, već isključivo samim udbašima među svim našim narodima i narodnostima koji samo nastavljaju ondje gdje su im "očevi" stali.
Ako se, dakle, međusobno i dalje štite od Vardara pa do Triglava, načinje ih se polako u Europskoj uniji, u Njemačkoj, a nadamo se i u Australiji. Zato je, paradoksalno, u Hrvatskoj mnoštvo (ekstremnih) "desničara" poput Viče Virkeza protiv ulaska u Europsku uniju koja je, u ovom pitanju, posljednja nada da će mnogi Đurekovići, Bušići Brune i ini "teroristi" dobiti zadovoljštinu. Na mnoge stvari nas je do sada Europska unija prisilila, zašto ne bi i u vezi s ovim pitanjem učinila isto. Zato, dragi udbaši, dobro došli u Europsku uniju!
Ivica Šola
Večernji list