Od Mesićevoga „gangstera nad gangsterima" do Milanovićevoga prvog potpredsjednika Vlade

Najnoviji napad Radimira Čačića usred Pantovčaka na novinare ipak nije mogao biti, kao i više puta prije, medijski prešućen. Ovoga puta su ga i snimili kako se bahato odnosi prema jadnim novinarkama koje su se, po njemu, „usudile" upitati ga za neke od njegovih brojnih „nestašluka". Nervozna, bahata i krajnje beozobrazna reakcija Radimira Čačića, kojega su novinari, nakon predsjednikovog davanja mandata Zoranu Milanoviću za sastavljanje nove Vlade, dočekali pitanjem o povezanosti s njegovom tvrtkom Coning i kreditom koji je Čačić dobio od Croatia osiguranja samo dva dana uoči izbora, razlog je da ga Zoran Milanović smijeni i tako se riješi balasta kojega nikako i nikada ne će moći izbjeći. Prisjetimo se samo lokalnih izbora kad je psovao novinarku u Velikoj Gorici. Tu je i nezaobilazno ubojstvo dvoje Mađara u Mađarskoj usred dana sa svojom prejakom „makinom" marke Chruysler 330 C.

Nervozni Čačić

Istina, Ratko ili Rade, kako ga od milja zovu njegovi drugari, ima razloga za nervozu. Posao mu ne ide dobro od 2004. otkad je sramno sišao s vlasti. Nervozan je zato što zna da se približava završetak sudskog spora u Mađarskoj iako već sada nudi Mađarima cementiranje ugovora između Ine i Mola kako bi spasio vlastitu kožu. Bahatost je glavna osobina Čačićevoga karaktera.Uzroci nervozeIstina, Ratko ili Rade, kako ga od milja zovu njegovi drugari, ima razloga za nervozu. Posao mu ne ide dobro od 2004. otkad je sramno sišao s vlasti. Nervozan je zato što zna da se približava završetak sudskog spora u Mađarskoj iako već sada nudi Mađarima cementiranje ugovora između Ine i Mola kako bi spasio vlastitu kožu Mnogi su zaboravili njegovu ne tako davnu izjavu u gledanim medijima da se je obogatio s 27 godina. Za one koji slabije računaju to je bilo 1982., što znači da je svoje „bogatstvo" stekao u jugoslavenskom sustavu u kojem su progonili jadne obrtnike, a kamo li ne bi neke tadašnje bogatune. Tom izjavom Čačić je priznao da sve svoje bogatstvo može i mora zahvaliti svome tada utjecajnom i opasnom ocu, koji je od 1945. vedrio i oblačio po Sisku i okolici, a ništa manje nije bio utjecjan ni po dolasku u Zagreb. Ljudi iz sudstva su jaki, utjecajni i opasni u svakome sustavu, pa svakako i u jugoslavenskome.

O novoj šefici hrvatske diplomacije pišu mnogi na razne načine. U Vjesniku joj neprimjereno podilazi Jurica Körbler i druga godinama u Vjesniku pritajena jugobratija, do prije nekoliko dana najveći glorifikator bivše predsjednice Vlade. S druge strane, Višnja Starešina u Lideru trijezno i precizno secira Vesnu Pusić i njezine brojne gafove. „Braneći pred britanskim parlamentom odluku da Veliku Britaniju ostavi izvan sporazuma EU-a o fiskalnoj disciplini, premijer David Cameron u jednom je trenutku uskliknuo: 'Ali ima i jedna dobra vijest sa skupa - Hrvatska je pristupila EU-u!' To je izazvalo smijeh u parlamentu", piše Starešina u Lideru i nastavlja: „Iz hrvatske perspektive bilo je još smješnije: prije dvadeset godina upravo je britanska politika bila glavna protivnica stvaranja i međunarodnog priznanja hrvatske države, a zatim glavna kočničarka njezina pristupa EU-u.

Glasnogovornica britanske politike

Zapravo, prošlotjedni skup EU-a u Bruxellesu uvelike je izgledao kao politički nastavak skupa iz 1991. kojim je završio dvadesetogodišnji ciklus u razvoju EU-a i otvorio se nov. Oba puta Hrvatska je bila izravno uključena u taj politički rasplet". Recimo da je ovo povijest, a dio te ne tako davne hrvatske povijesti svakako je Velika Britanija. I za to Višnja Starešina opravdano podsjeća na ovodobni paradoks hrvatske političke scene: „Na prvi pogled čini se paradoksalnim da posao definiranja nacionalne vanjskopolitičke strategije vodi Vesna Pusić koja je u prošlih dvadesetak godina postala sinonim za nerazumijevanje nacionalnih interesa, ignoriranje političkih činjenica i svojevrsna neslužbena glasnogovornica britanske politike u Hrvatskoj". Stoga se ne moramo jako zapitati, tko je ovdje profitirao? Uvijek isti. Kao i dosad bezbroj puta. U politici je najvažnije ukrcati se na vlak koji se nalazi na pravome, otvorenom kolosijeku.

„Moja će Vlada rado imati potporu zastupnika nacionalnih manjina, jer je to dobro za Hrvatsku i njezino društvo, a to je već postala i praksa", izjavio je Zoran Milanović u gostima kod stranačkoga kolege Ive Josipovića na zelenome Pantovčaku i dodao: „To je naročito bitno i za odnos između većinskoga hrvatskog naroda i srpske zajednice u Hrvatskoj. Naše stranke su građanske stranke i u našim je redovima bilo i na listama i u kampanji, a bit će i u Vladi, puno pripadnika nacionalnih manjina koji su se opredijelili za opće građanske liste. Postoji i drugi izborni model koji je tu i koji poštujemo i s ljudima koji su izabrani po tom modelu ćemo vrlo rado surađivati".

Nakon ove izjave raskokodakali su se čelnici hrvatskih Srba i Talijana. Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović uoči sastanka s kukurikavcima je poručio: „Mi ćemo tražiti ono na što imamo pravo po međunarodnim ugovorima. Mi ćemo im to predočiti, a što će se od toga ostvariti to je stvar pregovora". Nije rekao što će tražiti. Za očekivati je da još ove godine ne će zatražiti obnavljanje Erdutskoga sporazuma! A,možda i griješim!? Furio Radio je pomirljivije i neizravnije poručio da se problematika nacionalnih manjina ne može svesti na brojke i na goli odnos vladajućih i oporbe i dodao: „Vjerujem da će kukuriku koalicija to shvatiti. Naša očekivanja od lijevog centra svakako su veća od onoga što smo očekivali od desnog". Dakle, pokušaj ušićarenja što se bude moglo za ionako prevelika prava koja u Istri ima malobrojna talijnska manjina.

Budući potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva svenazočni Radimir Čačić, ako ne završi u mađarskom zatvoru za ubojstvo dvoje Mađara na cesti, najavljuje poskupljenje struje za kućanstva i pojeftinjenje za „industriju". Slično zbori i „ekonomski stručnjak" SDP-a Branko Grčić. Očito, crno nam se piše do proljeća. Trebat će snage i živaca za izdržati.

HDZ pred velikim izazovima

Poslije poraza HDZ-a na izborima, na vidjelo dolazi sve ono loše što se godinama skrivalo. Stranka ili pokret, koji je stvorio Hrvatsku i uveo ju u najvažnije svjetske i europske integracije i organizacije, nalazi se pred velikim izazovom. Iako ne vjerujem u floskulu da se mora „demokratizirati" – jer nijedna hrvatska politička stranka nije „demokratizirana" – ipak će morati doći do nekoga oblika katarze. Prije svega to se odnosi na sazivanje Sabora HDZ-a i izbora novoga čelništva. Možda i čelni(ce)ka. Unatoč tomu što će ovo biti najinteresantnije za javnost, medije, puno je važnije izbor novoga rukovodstva u „bazi", u stranačkim ograncima, gdje je žabokrečina najprije zahvatila cijelu stranku i brzim širenjem dovela do njezina poraza na izborima. Kako sam siguran da čelni ljudi HDZ-a ne znaju niti se žele baviti tom jadnom i nesposobnom stranačkom „bazom", budućnost HDZ-a nije blistava. Kako sada stvari stoje, samo Božja providnost može pomoći hadezeovcima da se izvuku iz ovoga gliba i krenu na stare staze slave. Pobjedničke.

Mnogi sve više spominju referendum koji Hrvatska mora održati. Kako stvari stoje u kukuriku koaliciji su se preračunali što su ga Božja pomoćKako sam siguran da čelni ljudi HDZ-a ne znaju niti se žele baviti tom jadnom i nesposobnom stranačkom „bazom", budućnost HDZ-a nije blistava. Kako sada stvari stoje, samo Božja providnost može pomoći hadezeovcima da se izvuku iz ovoga gliba i krenu na stare staze slave. Pobjedničkeodbacili za veljaču. A da ne mora sve biti po onome kako žele eurokrati u Bruxellesu, dobro se je podsjetiti na dva naroda koja su odlučno rekla NE EU-u. Norveška je sa 47,8 posto DA za EU i 52,2 posto NE protiv EU-a odbila ući u tu integraciju u raspadanju. Referendum je održan 1994. Kampanju protiv ulaska vodila je Centristička stranka ističući razlike između norveškoga gospodarstva temeljenog na prirodnim bogatstvima poput nafte i ribe te gospodarstva EU-a koje počiva na industriji. Laburisti, koji su bili za članstvo, tvrdili su da je Norveška europska zemlja i da će ulazak u EU pomoći gospodarstvu. Narod ih nije poslušao. S druge strane, za ulazak u Uniju bilo je 49,7 posto Švicaraca, a 50,3 posto njih reklo je NE. Iako je kandidaturu za ulazak u EU Švicarska predala još 20. svibnja 1992., građani Švicarske iste su godine na referendumu odbili članstvo u Europskoj ekonomskoj zoni (EEA). Zbog toga je tamošnja vlada odlučila do daljega zaustaviti pregovore o pridruživanju EU-u. Iz straha od gubitka višestoljetne neutralnosti Švicarci su se i dalje prikolonili svome sustavu izravne demokracije u donošenju važnih odluka.

Kako ne bi ponovila veliku pogrešku koju je učinila 2007. primivši u članstvo Bugarsku i Rumunjsku, Europska komisija je odlučila uvesti za Hrvatsku monitoring do konačnog pristupa. U okviru monitoringa svakih šest mjeseci će se sastavljati izvješće o tome je li Hrvatska i dalje pod reformskim pritiskom. U prve dvije godine članstva nova će članica imati priliku dobiti bruxellske poticaje u visini od tri milijarde eura. Damoklov mač je ratifikacija pristupnog ugovora u parlamentima svih 27 država članica. Ako Hrvatska još „ne stisne po gasu", mogla bi biti suočena s daljnjim odgodama. Poljska će primjerice budno motriti situaciju oko hrvatskih brodogradilišta, dok će Velika Britanija i Nizozemska pomno nadzirati reforme u pravosuđu. Svatko će „nadzirati" od čega ima koristi.

Trenutačno, Europarlament ima 736 zastupnika, koji predstavljaju 450 milijuna ljudi. Kada u Europski parlament „sjedne" i 12 hrvatskih parlamentarca bit će ih ima 748. Zastupnici se u EP biraju izravnim izborima svakih pet godina, a broj mjesta u EP-u ovisi o broju stanovnika države članice EU-a. Članica EU-a može imati najviše 99 zastupnika u EP-u, a najmanje pet.

Marijan Majstorović
Hrvatski Fokus