Tko može imati nešto protiv križa s 409 imena hrvatskih žrtava stradalih na raznim stranama unazad 70 godina, danas kada su se u Vukovaru u ime velike pomirbe i okretanja povijesnih stranica izrukovali Josipović, Tadić i Kosorica. Reklo bi se malo tko od naših političkih lidera, ali varamo se. Protiv takvog spomenika žestili su se posebno baš iz predsjednikova Ureda. Josipović se može grliti sa srpskim predsjednikom dok se za svojedobno potpuno razrušeni i izmasakrirani Vukovar više ne znaju krivci, ali Hrvati s druge strane ne mogu još uvijek zaklopiti poglavlje Drugoga svjetskoga rata. Inicijator gradnje križa, dugopoljski načelnik i tvorac lokalnog gospodarskog čuda, s 80% glasova izabrani Zlatko Ževrnja, rekao je kako se radi o "spomeniku pomirbi na kojoj je inzistirao Franjo Tuđman, toj kršćanskoj, čovjekoljubivoj i demokratskoj misli". Da, samo oni tu misao jednostavno ne mogu organski podnijeti.

Potpuniju vijest o križu u Dugopolju donosimo s TPortala u nastavku, a primjećujemo da je dosta prostora u njoj dobio donedavni predsjednik Hvidre Splitsko-dalmatinske županije. Što je sa sadašnjim predsjednikom Hvidre Splitsko-dalmatinske županije, da li je nijem ili gluh ili ne priča hrvatski pa se s njim nije moglo razgovarati ostalo je nejasno. A možda se manjak interesa za njegov komentar može povezati s općim stanjem duha koji vlada u velikoj većini braniteljske populacije i koji dobro ilustrira današnja naslovnica s gornje slike na koju smo naišli na jednom braniteljskom forumu.(mm)

Na groblju pomiješani partizani, ustaše i branitelji

Uz središnji križ na groblju u Dugopolju, prosperitetnoj općini u splitskom zaleđu, na blagdan Svih svetih dogodio se presedan: na jednom mjestu pomiješane su kosti partizana, domobrana, ustaša i civila iz Drugog svjetskog rata te branitelja iz Domovinskog rata.

Za hrvatsko pomirenje na dugopoljski način zaslužan je Zlatko Ževrnja, popularni načelnik i tvorac lokalnog gospodarskog čuda, kojemu je na pamet palo 'odati počast svim poginulima na svim stranama' – usprkos žestokim prosvjedima koji su stigli čak i iz Ureda predsjednika Ive Josipovića.

Pod križ je tako uklesano 409 imena Dugopoljaca koji su se borili na različitim stranama, tu su i civilne žrtve, ali i trojica mladića koji su izgubili život u Domovinskom ratu. Sam Ževrnja, HDZ-ovac koji desetljećima suvereno vlada općinom i na izborima obično prikupi osamdesetak posto glasova, ne vidi ništa sporno: obilježje je, kaže, spomenik pomirbi na kojoj je inzistirao pokojni Franjo Tuđman, toj kršćanskoj, čovjekoljubivoj i demokratskoj misli.

'Svijet od Hrvata traži da se pomire čak i sa svojim dojučerašnjim ratnim neprijateljima, pa je zazor od pomirenja Hrvata, mještana ili čak rođaka neprirodan i štetan', kaže Ževrnja.

'Berlinski zid davno je pao, a našim spomen-obilježjem dokazujemo da smo dobro naučili naše povijesne lekcije: uskogrudnost i nesloga krvavo su stajale naše pretke, nadamo se da se to više nikada neće ponoviti', elokventan je gospodin načelnik.

Premda on to ne želi potvrditi, jedan od motiva podizanja novog obilježja jest i zapušteni spomenik antifašistima koji desetljećima stoji usred mjesta: Ževrnja je odavno zacrtao da će ga ukloniti i na njegovom mjestu urediti 'reprezentativni trg', pa mu je prilika za demonstriranje širine došla kao naručena. Pohvalio se da su ga podržali lokalni HSS i HSLS – inače privjesci njegovoj apsolutnoj vlasti – ali i lokalni branitelji.

Dugopoljskim primjerom šokiran je Kristijan Petric, donedavni predsjednik Hvidre Splitsko-dalmatinske županije i njezin najeksponiraniji član – prije svega ne može se načuditi činjenici da se hrvatske branitelje stavilo u istu ravan s poginulima otprije 65 godina.

'Ne znam čemu se, pored svih današnjih problema, ponovno vraćamo u prošlost, no moram kazati da mi je ovaj potez bezobrazan, ciničan i perverzan! Naravno, svaka žrtva jest vrijedna poštovanja, ali na osobnoj razini, jednostavno ne mogu shvatiti zašto se na silu želi miješati kosti, vrijeđati ljude i spajati nespojivo', rječit je Petric.

'Čak i da se na obilježju nisu našla imena hrvatskih branitelja, svejedno bi mi sve to skupa izgledalo vrlo bizarno. Kako spojiti one koji su se borili na strani fašizma i one koji su vodili oslobodilački rat? Ili, zašto pod simbol križa stavljati imena onih kojim križ ništa nije predstavljao dok su bili živi?', pita se Petric. Ževrnju, kaže, iznimno cijeni i podržava u načelničkom radu, no ovaj potez po njemu je obično i jeftino politikantstvo.

'Evo, mogu otvoreno kazati da se i osobno osjećam uvrijeđeno, nije mi jasno kako je to nekome uopće palo na pamet', zaključuje on.

Preživjeli antifašisti još su žešći: protiv Ževrnjine namjere su, kažu, prosvjedovali još u svibnju, a potrudili su se da se o svemu obavijeste najviše državne institucije.

'To je sramota, čisti fašizam!', drži predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca županije Milivoj Lalin.

'Ževrnja se ponaša kao španjolski diktator Franco, vodi se njegovim idejama 'miksanja' kostiju zločinaca i žrtava. Napravili smo sve što smo mogli, no Ževrnji nitko ništa ne može', jada se Lalin.

Spomen-obilježje svejedno je već postavljeno, blagoslovio ga je lokalni župnik don Mirko Bitunjac, a sada se čeka sljedeći korak: rušenje starog partizanskog spomenika u centru Dugopolja. Po predsjedniku Josipoviću to bi bilo 'u suprotnosti s duhom Ustava i jasnom opredijeljenošću Sabora, Vlade i predsjednika države', no Ževrnja očito baš i ne dijeli to mišljenje.

Damir Petranović
TPortal.hr