Čičkovo postrojavanje
I. Z. Čičak, osvrćući se na moj razgovor s njim na OTV-u, piše da sam s brojnim drugim pojedincima tvrdio da je on na Širokom Brijegu "91. postrojavao ustaše. Čičak dalje piše: „Predočio sam mu novinske izreske koji bjelodano demantiraju i njega i druge lašce.“ Kada, gdje i što su drugi tvrdili u svezi sa spomenutim postrojavanjem na Širokom Brijegu, ne znam. No sigurno nisam rekao ono što mi Čičak imputira. Kakvim je izrescima i iz kojih novina Čičak mahao? Pretpostavljam da je riječ o Slobodnom tjedniku i tekstu njegova govora na Širokom Brijegu god. 1990., dakle ne "91., kako tvrdi Čičak. No, to nije bilo tako davno da se ne bih mogao sjetiti njegove uloge i uloge Slobodnog tjednika u tom događaju.
Kako me Čičak u Jutarnjem listu naziva lašcem, Vaše čitateljstvo mora znati neke činjenice iz kojih će moći zaključiti tko je tko u toj priči.
Prije svega treba znati da je, uz pokretača lista Marinka Božića, istinski otac Slobodnoga tjednika bio Marko Roglić, bivši direktor INA-Toursa. Treba znati i to da je ST pokrenut s 200 milijarda jugoslavenskih dinara i da je spomenuti donator (gospodin Roglić) šezdesetih bio šef Udbe za Dalmaciju. Nadalje, treba znati da je od samog početka jedan od najbližih suradnika i savjetodavaca uredniku Marinku Božiću (uz g. Roglića) bio Ivan Zvonimir Čičak.
Podsjećam Vaše cijenjene čitatelje da je uredništvo Slobodnog tjednika nakon petnaestak brojeva, podmetanjem fašistoidnosti i nacizma, pokušalo i donekle uspjelo stvoriti u javnosti dojam da su s dolaskom nove hrvatske vlasti nastupila "NDH-azijska vremena". Na taj je način ST davao dovoljno razloga srbijanskom tisku za napade na hrvatsku vlast, a posebno na dr. Franju Tuđmana. Primjer je takve protuhrvatske promidžbe odlazak Marinka Božića i I. Z. Čička na Široki Brijeg da bi (po čijim to uputama?) promovirali "hrvatski domoljubni odred". Beogradski je tisak od samih početaka demokratski izabranu hrvatsku vlast nazivao i napadao kao fašistoidnu, ustašku, a navješćivali su da će hrvatsko redarstvo imati crne košulje. Trebale su im samo fotografije. Za to su se pobrinuli M. Božić i I. Z. Čičak. Otišli su na Široki Brijeg, postrojili dvadesetak mladića u crnim majicama i proglasili ih "prvim hrvatskim domoljubnim odredom".
U Slobodnom tjedniku (br. 24. od 5. rujna 1990.) objavljene su i velike fotografije tih mladića. Već sutradan u beogradskoj je Politici objavljen poveći članak pod naslovom: "Novi crnokošuljaši u stroju". Politikin izvještaj o postrojavanju na Širokom Brijegu u režiji I. Z. Čička i ST-a sjajan je primjer dobro usklađenog djelovanja ST-a i beogradskog tiska u protuhrvatskoj promidžbi u to vrijeme. Ako se širokobriješko postrojavanje gleda u kontekstu organiziranja dragovoljačkih odreda u Srbiji u režiji Vuka Draškovića, Mirka Jovića i Vojislava Šešelja radi pružanja pomoći "ugroženom" srpstvu, te u kontekstu nužnog arbitriranja JNA, Čičkova je uloga u tom događaju posve jasna.
To je sve što sam imao reći o Čičkovim "bjelodanim" dokazima i njegovoj "mirotvornoj misiji" na Širokom Brijegu. Čičak me je mogao poštedjeti ovog pojašnjavanja, jer je njegov monolog (u mojoj nazočnosti) na OTV-u ipak bio u duhu fair playa. Kada je iz Čičkova govora u emisiji OTV-a postalo jasno do koje se mjere stavio u službu haaškoga Tužiteljstva, shvatio sam da Tužiteljstvo uvelike griješi. Čičak bi naime to što oduvijek radi za Tužiteljstvo radio i bez naknade.
dr. Ivić Pašalić
Hrvatski-blok.hr
{mxc}