Dok se hrvatska diplomacija natječe za visoke bruxelleske stolice

Politika službenog Zagreba koja sustavno dozvoljava blaćenje hrvatske države, njezine budućnosti, sadašnjosti, i prošlosti, dolazi na naplatu s vrlo visokom cijenom. Naime, zbog nečinjenja, ili čak i aktivnog sudjelovanja u određenim procesima, došlo se do toga da bi Austrija moga zabraniti obilježavanje Bleiburške tragedije.

Radi se o političkom pitanju bez presedana, jer se Bleiburška tragedija obilježavala i za vrijeme Jugoslavije. Drugim riječima, 'moderna' Hrvatska po pitanjima masovnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima danas stoji lošije u Austriji nego što je to bilo za vrijeme kada je glavnu riječ u Hrvatskoj vodio izravno Beograd.

Postavlja se pitanje kako to? Odgovor je jednostavan. Hrvatska nije baš ništa učinila kako bi se posmrtne ostatke gotovo 100.000 do sada utvrđenih žrtava jugoslavenskog komunističkog terora koje leže diljem Slovenije obilježili na pravilan način, a kamo li dostojno pokopali s grobnim mjestom. Tema Bleiburga ponovo se sustavno zanemaruje u hrvatskim mainstream medijima, povijesnim udžbenicima, itd., a najveći prostor, upravo kao i za vrijeme Jugoslavije, dobivaju eksponenti agresivne velikosrpske politike po kojima su srpski zločini samo odgovor na genocidnost hrvatske Države, već kao same ideje.

I ne radi se ovdje samo o žrtvama komunističkog terora. Danas u Hrvatskoj još mnoge majke traže posmrtne ostatke svojih sinova ubijenih tijekom Domovinskog rata. Unatoč obećanjima pomaka nema, i kao da se ti nestali nikoga ozbiljno u sustavu vlasti više ne tiču, iako se radi zapravo, prije svega, o duboko humanitarnom pitanju i dugu prema obiteljima ubijenih.

Uostalom, upravo ovih dana čitamo napade na obilježavanje vukovarske žrtve preko jugoslavenskog mita o Jasenovcu, čiji se popis žrtava, usput budi rečeno, i u sadašnjem vremenu održava na politički zadanoj brojci i kao takav predstavlja prvorazrednu civilizacijsku i humanitarnu sramotu. Naime, umjesto da žrtve Jasenovca napokon dobiju svoj mir i povijesnu istinu, i s njima se dalje manipulira na najprizemniji politički način. Pri tome su djelovanja i retorika, koji se koordiniraju iz Beograda, jednaki, ako ne i gori, nego za vrijeme koje je prethodilo ratovima devedesetih.

(hkv)

Dodatak: Srbija napravila pojedinačni popis žrtava

Državna komisija Republike Srbije za tajne grobnice na čelu s povjesničarom Srđanom Cvetkovićem je napravila pojedinačni popis 59.624 žrtve komunizma u Srbiji, od čega su 33.000 strijeljane, 3000 osuđene. Ove žrtve su utvrđene na osnovu dokumentacije Ozne te državnih i partijskih organa. Nedostaje oko 25-30% dokumentacije tako da je, prema procjenama Srđana Cvetkovića, broj komunističkih žrtava na području Srbije (uža Srbija i Vojvodina) u stvarnosti iznad 70.000 ljudi.