Dva prijatelja – Igor Mandić i Dobrica Ćosić
Simpatija Putin i idiotski fašizam Amerike
„Hladni rat se ponovo otvara globalno na tragu repozicioniranja Rusije zahvaljujući Putinu. Putin je moja simpatija. Otvara se, dakle, nešto dobro. Novi hladni rat je dobra stvar, po meni. To je jedini način na koji normalan svijet može parirati idiotskom fašizmu Amerike. Prema tome, potrebna nam je Rusija da se izvučemo iz tih planetarnih govana".
Gromadetina Ćosić
„Dobrica (Dobria Ćosić, nap. D. D.) je imao i veliku političku i veliku spisateljsku karijeru. Po tome je jedinstvena pojava. On je gromada, gromadetina dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća u Jugoslaviji. Istovremeno, konkretnošću svog opusa čak je i veći od našeg najvećega genija, Miroslava Krleže. Krleža je vjerovatno veći pisac, ali kao društveno-politička gromada Ćosić ga nadilazi. Ta usporedba s Krležom Dobrici je bila teška boljka, non-stop se uspoređivao...".
Prethodno citirane dvije izjave - kako bi netko mogao na prvu pomisliti – ne dolaze od strane nekoga velikosrpskog nacionalista. Ne. Njihov je autor književni kritičar, polemičar i žestoki borac protiv hrvatskog nacionalizma Igor Mandić, a dane su u intervjuu za novi broj beogradskoga tjednika „Vreme". U istome intervjuu – dostupnom na ovoj poveznici - mogu se pročitati i brojne druge izjave koje su na tragu prethodno citiranih.
Nije, dakako, nikakav problem činjenica što netko zločinca Dobricu Ćosića smatra „gromadetinom", pa tako nije problem ni što ga takvim smatra Mandić, novinar i inače sklon suludim ahistorijskim teorijama kao što je ona da su narodi bivše Jugoslavije plemena jednog te istog naroda. Svatko ima pravo vjerovati u što hoće i donositi prosudbe kakve hoće.
No, vrijedi se zapitati kako je moguće da je taj isti Mandić na nacionalnoj televiziji – posebno kod Aleksandra Stankovića - rado viđen gost te se od strane novinara i urednika tretira maltene kao „savjest društva". Kako je moguće da hrvatska ljevica gotovo bez iznimke ima pozitivno mišljenje i voli se pozivati na osobu koja je prijateljevala s Dobricom Ćosićem, osobom koja je stajala na čelu krnje Jugoslavije koja je vršila agresiju na Republiku Hrvatsku? (Mandić je do smrti prijateljevao i sa srbijanskim književnikom Momom Kaporom koji je bio žestoki podupiratelj velikosrpske politike devedesetih)
Govori li takvo ponašanje više o Igoru Mandiću ili o hrvatskim ljevičarima i Jugoslavenima? Pitanje je, dakako, retoričko.
D. Dijanović
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.