Uvijek i svuda su komunisti svoju vlast branili nasiljem i brutalnošću. Do stvaranja slobodne i nezavisne Hrvatske takvo je nasilje bilo ozakonjeno, pa nisu morali ni obrazlagati svoja zlodjela, a kamo li odgovarati za njih.
Okolnosti su se promijenile, ali vuk dlaku mijenja, a ne ćud. Mogu komunisti, što su i činili od za njih neželjenog stvaranja Hrvatske, katkada i odglumiti demokrate, no kad za njih dođu teška vremena, okreću se onom što najbolje znaju, nasilju. Budući da na sreću hrvatskog naroda više ne mogu tek tako zatvarati i eliminirati "klasne neprijatelje i nacionaliste", za komuniste su nastupila loša vremena, koja za njih postaju sve teža.
Pisali smo već kako su u posljenjih dvije godine doživjeli dva ključna poraza s trajnim posljedicama, oslobađanje hrvatskih generala-osloboditelja, Ante Gotovine i Mladena Markača, kao i izručenje nekih od njihovih "najboljih ljudi", Josipa Perkoviča i Zdravka Mustača, tako da u tom kontekstu treba gledati i ovo najnovije boljševičko nasilje, ovaj put nad sudstvom, tj. ustavno-pravnim poretkom Hrvatske.
Komunistička kola u Hrvatskoj na nizbrdici su. Ima još dosta do provalije, ali su joj svakim danom sve bliži. I otuda njihova nervoza. Trebamo "samo" mudrosti i strpljenja da se zauvijek riješimo njihovog vladanja i ideologije, toliko pogubnih za hrvatski narod i Hrvatsku. (djl)
Komunističko – staljinistička metodologija autentičnog tumačenja zakona podriva temelje demokracije
Kukuriku Koalicija danas je svojim prijedlogom da Sabor autentično (vjerodostojno) tumači zakon, suprotno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i temeljnim načelima pravnog poretka europske unije, ozbiljno uzdrmala u komunističko staljinističkoj maniri, Hrvatsku kao demokratsku državu i njezin pravni poredak.
Saborski zastupnici HDZ-a Goran Jandroković i Davorin Mlakar kazali su danas na konferenciji za novinare da se “nikada u 25 godina hrvatskog parlamentarizma nije dogodilo da se traži vjerodostojno tumačenje nakon što je sud sukladno zakonu donio svoju presudu. Zahtjev SDP-a za slanje članka 126. Zakona o policiji na vjerodostojno tumačenje Hrvatskom saboru smatraju, nakon Lex Perkovića, najžeščim napadom na ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Naime, sud je zaključio da je Vlada SDP-a i partnera nezakonito zapošljavala u MUP-u, a vladajuća većina, nezadovoljna neovisnošću sudskih odluka, želi politički utjecati na pravomoćnu sudsku presudu.
“Na temelju zakona i podzakonskih akata koji postoje, tijela izvršne vlasti, ministarstvo uprave Odbor za upravnu službu, a onda i Upravni sud utvrdili su da je raspored na radna mjesta izvršen od strane Ministarstva unutarnjih poslova protuzakonit. Da ministarstvo nije moglo, temeljem naših propisa odrediti na radna mjesta ljude kako je to učinjeno”, pojasnio je Mlakar.
Naime, kaže Mlakar, Zakon govori o tome da se ljudi zapošljavanju na slobodna radna mjesta za koja se raspisuju interni natječaji i da takva rješenja o natječaju budu validna. Radi se o tome da nije bilo slobodnih radnih mjesta nego da je MUP raspoređivao ljude na popunjena radna mjesta, tako su duplirali troškove za plaće pojedinih službenika, kršili Zakon o policiji kao i druge propise osobito one koji se tiču vladavine prava i zakonitog postupanja državnih tijela.
No, SDP ne priznaje taj sud, nego vjerojatno samo sud svoje partije, pa šalje članak 126. Zakona o policiji na vjerodostojno tumačenje Hrvatskom saboru – svojoj mašineriji za podizanje ruku.
Siniša Rodin, sudac suda Europske unije, profesor s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i kolega predsjednika RH Ive Josipovića, u članku “Demokratsko-pluralistička kritika instituta tzv. vjerodostojnog tumačenja”, još ranije žestoko je kritizirao pravni institut, kojega je krajem ožujka ove godine predsjednik Josipović ocijenio “uobičajenim postupkom”.
“To je jednostavno mjera odnosno postupak kojim se utvrđuje točan sadržaj zakona, prema tome na Saboru je da vidi hoće li prihvatiti autentična tumačenja a onda ih i donijeti, dakle nije to ništa posebno niti neuobičajeno, autentičnih tumačenja je bilo i bit će ih”, odgovorio je predsjednik na pitanje novinara portala narod.hr na “na kavi s građanima” u Uredu predsjednika komentirajući najave premijera da će “Vlada predložiti odgovarajuće mjere Saboru”.
Premijer Zoran Milanović je tada, pojašnjavajući izjavu HTV-u kada je najavio da će, nakon što završe procesi protiv bivših čelnika jugoslavenske tajne službe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Vlada morati Saboru predložiti odgovarajuće mjere s obzirom da Njemačka i hrvatski sudovi na različite načine tumače hrvatske zakone, rekao kako zna što piše u zakonu, da ga je pročitao i sam potpisao.
“Znam što piše u zakonu, pročitao sam ga i osobno potpisao. Sud može odlučiti što god hoće i ne može mu nitko ništa. Međutim, tu postoji odgovornost Vlade i zakonodavca, a to je Sabor, da reagira i da stvari vrati u nekakvu ravnotežu, odnosno balans”, istaknuo je Milanović.
No Siniša Rodin u uvodu svoga znanstvenog članka ranije objavljenog u Informatoru istaknuo je da bi “želio upozoriti na nedopustivu praksu tzv. vjerodostojnog tumačenja Hrvatskog sabora kojom, zaobilazeći redovni zakonodavni postupak, pokušava promicati konkretne političke interese, bez potrebne razine demokratske kontrole i bez participacije građana”.
“Posebno ću se kritički osvrnuti na činjenicu da vjerodostojno tumačenje zakona od strane Sabora narušava pluralističku demokratsku narav Hrvatskog ustava, te je suprotno ustavnom načelu diobe vlasti i vladavine prava jer zadire u nadležnost sudbene vlasti, te krši ustavnu zabranu retroaktivnosti zakonodavstva”, istaknuo je Rodin u članku i dodao da se značenje prava ne može odrediti pozivanjem na latinske pravne izreke, već mora biti utemeljeno na bitnim procesnim jamstvima legitimnosti zakonodavnog postupka i društvenom prihvaćanju.
“Institut vjerodostojnog tumačenja zakona od strane zakonodavca suprotan je kako Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tako i temeljnim načelima pravnog poretka Europske unije”, smatra Rodin.
Rodin u zaključku navodi da “vjerodostojnom tumačenju zakonodavca nema mjesta u pluralističkom demokratskom društvu”.
“Shvaćanje zakonodavnog tijela, nekad skupštine danas parlamenta, kao dominantne grane vlasti koja autentičnim tumačenjem kontrolira izvršnu i sudbenu vlast još uvijek je prisutno u političkoj i pravnoj kulturi post-komunističkih država, pa tako i Republike Hrvatske. Hrvatskom saboru ius interpretandi priznato je odredbama Poslovnika. Pozivajući se dijelom na preddemokratsko, a dijelom na boljševičko porijeklo koncepta vjerodostojnog tumačenja, ne želim implicirati da taj institut svoju opstojnost u suvremenim pravnim poretcima duguje takvim ideološkim opredjeljenjima”, kaže Rodin.
”Upravo suprotno, čini mi se da su parlamentarne poslovničke norme i ustavna praksa rezultat dezideologizacije i dekontekstualizacije prava do kojih je došlo u post-komunističkom razdoblju razvoja hrvatskog pravnog i političkog sustava”, istaknuo je Rodin i ustvrdio da se, izgubivši svoje ideološko utemeljenje, institut vjerodostojnog tumačenja prometnuo u ideološki neutralan instrument arbitrarne političke sile.
“Da bi se ukazalo na suprotnost instituta vjerodostojnog tumačenja temeljnim ustavnim načelima potrebno je osvrnuti se na raniji koncept jedinstva vlasti koji je određivao ustavni poredak Socijalističke Republike Hrvatske prije 1990. godine. Prema načelu jedinstva vlasti, Sabor je narodna skupština koja u potpunosti nadzire ostale grane vlasti, izvršnu i sudbenu. Takva uloga sabora opravdavala se ideologijom diktature proletarijata i njegove avangarde – komunističke partije – čiju volju zakonodavno tijelo izvršava. Vjerodostojno tumačenje sastavni je dio takve ideološke slike prema kojoj je zakonodavac ovlašten interpretirati zakone koje donosi u interesu radničke klase”, objasnio je Rodin otkuda proizilazi “autentično tumačenje” zakona, koje su inače poznavale sve zemlje komunističkog bloka.
“Suvremeni pravni sustavi, poput talijanskog ili belgijskog, koji ga tradicionalno poznaju primjenjuju ga izuzetno rijetko, te ograničavaju njegovu primjenu zabranom retroaktivnog učinka i zabranom intervencije u pendentne sudske postupke”, zaključuje Rodin uz navođenje činjenice da, primjerice, SR Njemačka ili SAD kao i mnoge uređene zemlje uopće ne poznaju institut autentičnog tumačenja zakona.
narod.hr