Prestanite tražiti od Njemačke da plaća i mogli biste spasiti euro

Prošlog tjedna je njemački parlament podržao povećanje fonda za spašavanje eurozone – Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) – glasujući za podizanje kapaciteta kreditiranja fonda s 250 na 440 milijardi eura. Da su njemački parlamentarci odbili povećanje fonda, vlasti eurozone to bi bacilo u poteškoće.

Jedna briga u Berlinu bila je da će usprkos uvjeravanjima u suprotno kada glasovanje završi, to će biti korišteno za opravdavanje daljnje ekspanzije pomoći u otplati duga – to znači aranžman prema kojemu će Nijemci, Finci i druge bogatije zemlje članice eurozone podijeliti odgovornost za dug u Italiji, Portugalu i drugim visoko zaduženim članicama. Sumnja nije povezana s činjenicom da je mnogi na financijskom tržištu dijele. Oporavak na tržištu dionica prošli je tjedan pripisan vjerovanju da će Nijemci pristati na pomoć u otplati duga.

Njemačka preuzima odgovornost

Skoro svaki plan koje je nedavno predložen za spašavanje eura – euro-obveznice, povećanje EFSF-a na dvije do tri milijarde eura, jamstva Europske središnje banke da će kupiti dugove Italije i Španjolske – jednostavno je varijanta pomoći u otplati duga. To su samo manje ili više komplicirani načini da se Njemačka i Finska učine odgovornim za dugove Italije, Portugala itd. Spašavanje euraSkoro svaki plan koje je nedavno predložen za spašavanje eura – euro-obveznice, povećanje EFSF-a na dvije do tri milijarde eura, jamstva Europske središnje banke da će kupiti dugove Italije i Španjolske – jednostavno je varijanta pomoći u otplati dugaNijemci nastavljaju govoriti: „Mi nećemo pristati na povećanje pomoći u otplati duga", a svi drugi – tržišta, Europska komisija, G20, Amerikanci dolaze s više ili manje smiješnim zamislima upravo za to, kao da bi Nijemci na kraju ipak mogli odustati i pristati.

Ja ne vjerujem da će pristati. Ne vjerujem da bi trebali pristati. I vjerujem bi njihov pristanak doveo do brze smrti eura. Povećanje pomoći u otplati duga ne bi značilo spas za euro,; u najboljem slučaju bio bi to mehanizam za postizanje njegove uredne smrti. Nijemci ne bi trebali prihvatiti odgovornost za dugove koje su Talijani nakupljali desetljećima, mnogo prije nego što je euro ustanovljen. Ako to učine, tada će svi poticaji za fiskalnu disciplinu u eurozoni nestati. Njemački kreditni rejting će pasti, a servisiranje njemačkih dugova postat će mnogo skuplje. Taj put bio bi sulud i nemoguć. Činjenica da navodno inteligentni birokrati neprestano predlažu isti koncept ilustrira politički vakuum u eurozoni.

Tri skupine kriznih zemalja

Postoje tri skupine kriznih zemalja u eurozoni: prva je ona koja se ne može spasiti- Grčka i Cipar. Druga su zemlje s krizom bankarskog sektora, ali ne prezadužene: Irska i Španjolska i možda Belgija. Treće su zemlje s niskim rastom i visokom zaduženosti države: Italija i Portugal.

Za ove tri skupine moraju postojati različita rješenja. Grčka će bankrotirati. Pretpostavljam da će izaći iz eura zajedno s Ciprom. Irska i Španjolska mogu rješavati svoje probleme izravno, namećući gubitke vlasnicima dionica u svojim bankama. One u osnovi nemaju veće probleme s državnim dugom.

Portugal i Italija su delikatniji slučaj. Eura (ili Europske unije) ne može biti bez Italije, tako da izlazak nije rješenje. Umjesto toga, talijanski i portugalski rast mora biti povećan tako da ove zemlje mogu servisirati svoj dug.

Andrew Lilico
The Telegraph