Bilo je lakše devedesetih
Haag je naša svakodnevna tema u posljednjih desetak godina iz jednostavnog razloga što je to glavna alatka krivotvorenja povijesti u svrhu kontroliranja naše budućnosti. Koliko se daleko odmaklo tim planom možda se ponajbolje vidi u prijedlogu novih hrvatskih udžbenika iz povijesti iz kojih bi djeca branitelja trebala čuti neku sasvim drugačiju priču od one koju su svojim životima svjedočili njihovi očevi i majke. To zorno prikazuje situaciju u kojoj se Hrvatska danas nalazi, te iscrtava koliko je od njene nezavisnosti ostalo svega 16 godina od njenog proglašenja. Što hrvatska vlast čini da bi zaštitila hrvatske interese. Ništa?
Da je barem tome tako. Da su barem generali, vojnici prepušteni sami sebi kao što su to bili devedesetih. Bilo bi im lakše. Sada se moraju boriti i protiv lažnih svjedočenja, lažiranih transkripata. Etiketira ih se, vrijeđa. Naziva kriminalcima, švercerima droge i oružja, ubojicama, ratnim zločincima.
I to sve organiziraju oni koji su hrvatsku javnost uvjeravali da će suđenja biti poštena. No, oni su se samo namjestili na visoke položaje i sve one koji imaju časti i poštenja miču na ovaj ili onaj način. A ako treba i lociranjem, identificiranjem, uhićivanjem, transferiranjem. I tko će sada braniti generale u Haagu dok se Hrvatska ruši iznutra od strane onih koji njome vladaju?
A tko će u Haagu braniti Hrvatsku? Pa ne će valjda ona tri generala prepuštena sami sebi da se bore za svoju slobodu dok se u Hrvatskoj sve čini kako bi ih se utamničilo na duže vrijeme. Cilj je postignut. A da nema više nikoga tko bi branio Hrvatsku konstatacija je i Prof. Damaške u razgovoru za Večernji list koji ovdje u cijelosti prenosimo.
NZB
Mirjan Damaška, profesor na pravnom fakultetu američkog Sveučilišta Yale
Dr. Mirjan Damaška, profesor na pravnom fakultetu Sveučilišta Yale i svjetski stručnjak za usporedno pravo te zapovjednu odgovornost, potvrdio je u utorak da nije više član hrvatskog Savjeta za pripremu podneska prijatelja suda te tvrdi da s predmetima pred Haaškim sudom nema više nikakve veze, osim osobnog profesionalnog interesa.
Novi datum početka suđenja očekuje se nakon odluke Tribunala ostaju li Šeparović, Prodanović i J. Sloković odvjetnici generala Markača i Čermaka jer su, prema odluci Raspravnog vijeća, u sukobu interesa. Je li se ova situacija mogla predvidjeti i izbjeći?
Kadgod postoji mogućnost da obrani nedostaje vremena da se spremi za raspravu, njeno je odlaganje imperativ pravednog postupka. Nakon što je proširena optužnica u predmetu Markača i Čermaka uključila hrvatsku Vladu u članstvo "zajedničkog zločinačkog pothvata", problem s odvjetnikom Šeparovićem, za kojega, usput budi rečeno, mislim da je bio jedan od najboljih hrvatskih ministara pravosuđa, mogao se predvidjeti. Mogućnost da se problem pojavi postojala je čak i nezavisno od najave branitelja generala Gotovine da će se Šeparovića pozvati za svjedoka.
Markačevi i Čermakovi odvjetnici najavljuju da će prijaviti i američkog odvjetnika Grega Kehoea, koji brani Gotovinu, za sukob interesa jer je šest godina radio u haaškom tužiteljstvu te tvrde da je istraživao Oluju!
Je li Kehoe u sukobu interesa, ovisi o karakteru njegovih odnosa s tužiteljima koji će djelovati u raspravi protiv Gotovine. Drugog člana Gotovinina obrambenog tima Akhavana poznajem jer sam bio uključen u postupak njegova doktorata na Harvardu. On je dobar poznavatelj međunarodnog kaznenog prava, a koliko mi je poznato, radio je kao istražitelj samo glede bošnjačko-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni.
I prije ste upozoravali da bi prije početka suđenja moglo doći do razmirica među odvjetnicima optuženih generala. Kome ovo stanje može odgovarati? Koliko može naštetiti optuženicima i Hrvatskoj?
Da se zaključi da će doći do nesuglasica među obrambenim timovima optuženih generala, nije bilo potrebno biti posebno domišljat. Domišljatosti ne treba ni da se predvidi da će zbog tih nesuglasica biti teškoća u osporavanju teze da je hrvatska Vlada bila član zajedničkog zločinačkog pothvata. Osobito nakon odluke Haaškog suda da se Hrvatskoj ne dopusti status "prijateljice suda".
Odvjetnik Luka Mišetić tvrdi da će dokazi koje ima pokazati da general Gotovina zaslužuje zahvalnost međunarodne zajednice, a ne optužnicu za ratne zločine. Hoće li se i Amerika uključiti s dokazima u ovaj proces i potvrditi da su bili uz Hrvate u akciji Oluja?
Ako je postupak koji se sada vodi protiv vođe kosovskog pokreta otpora Ramusha Haradinaja neki pokazatelj, onda zasluge za zapadne sile ne igraju veliku ulogu za Haaški sud. U tom su se slučaju utjecajni krugovi u međunarodnoj zajednici bez uspjeha zalagali za odustanak od progona. Iz isključivo pravne perspektive, pomoć Zapadu ne opravdava eventualne ratne zločine počinjene pri pružanju pomoći.
Ima i onih koji tvrde da su Mišetić i Kehoe pravi američki pragmatični odvjetnici kojima je jedini cilj obraniti Gotovinu, ali da od sintagme "zločinačko udruživanje" treba obraniti i Republiku Hrvatsku i njezin državni vrh.
Mišetiću, Kehoeu i Akhavanu je dužnost braniti njihova klijenta, prema pravilima i američke i europske profesionalne etike. Na žalost, iako optužnica ubraja cijeli tadašnji državni i politički vrh Hrvatske u članstvo zajedničkog zločinačkog pothvata, Haaški je sud odbio Hrvatskoj dopustiti da se i u manjoj mjeri umiješa u postupak. Jedno od obrazloženja te odluke bilo je da će, zbog paralelnih interesa, obrambeni timovi Markača, Gotovine i Čermaka braniti hrvatske interese. Sukob tih timova upozorava na pogrešnost te prognoze. Sve u svemu, čini se da nitko od sudionika procesa neće imati kao poglaviti cilj i interes obraniti hrvatsku državu od neugodne kriminalne stigmatizacije.
Jadranka Jureško-Kero
Večernji list
{mxc}