U nedjelju 10. rujna obilježena je 80. obljetnica stradanja stanovnika Zrina, spomen na 9. i 10. rujna 1943., kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa i cijelo selo.
Misno slavlje predvodio je apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua, u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, sisačkim biskupom Vladom Košićem, biskupskim vikarom i ravnateljem Zaklade za Zrin Markom Cvitkušićem, ravnateljem Hrvatskoga Caritasa fra Tomislavom Glavnikom, domaćim župnikom Darijom Stankovićem i više svećenika. U nastavku donosimo dio homilije nuncija Lingue. (hkv)
Iz homilije apostolskoga nuncija Giorgija Lingue u Zrinu
Crkva Našašća Svetoga Križa – Zrin, 10. rujna 2023.
Ali zašto krajnji cilj svakog procesa mora biti pomirenje, a ne osveta?
Dobro pazite, ovo mi se čini važnim: jer, Evanđelje opet kaže: „Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu“ (Mt 18,18).
Što to znači? To znači da probleme u odnosima moramo pokušati riješiti na ovoj zemlji, u protivnom ćemo i njih odnijeti u nebo. Čvorovi koji se ne odriješe na zemlji, ostaju svezani i na nebu.
Čini mi se da u tome možemo pronaći biblijski temelj čistilišta.
Naime, ako će ono što svežemo na zemlji biti svezano i na nebu, to znači da ako nekome ne oprostimo, ostat ćemo zauvijek vezani za njega i nećemo moći biti u Bogu jer u Njemu nema mjesta za neprijatelje, nego samo za braću jer je On otac sviju. Ne molimo li: „I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim?“
Knjiga Otkrivenja nas uči da kada se na kraju vremena pojavi nebeski Jeruzalem, „u nj neće unići ništa nečisto“ (Otk 21,27).
Ako ne umremo u stanju svetosti, odnosno slobodni od svake krivnje, u potpunosti pomireni s Bogom i s našom braćom i sestrama, nećemo moći gledati Boga licem u lice sve dok se ne očistimo.
Bog nam u svojem milosrđu i strpljenju daje priliku da i nakon smrti razriješimo čvorove koje nismo uspjeli ili imali vremena razriješiti na ovoj zemlji.
Isus nas je upozorio: „Pogriješi li tvoj brat protiv tebe, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata” (Mt 18,15). A na drugom mjestu potvrđuje: „Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar“ (Mt 5,23-24). Žrtva nije Bogu ugodna ako se ne čini u zajedništvu s braćom. Ni najveća žrtva, a to je dar vlastitog života, nije Bogu mila ako u srcu zadržavamo osjećaje mržnje prema braći.
Danas smo ovdje kako bismo prinijeli žrtvu u sjećanje na žrtve nasilja koje je prije 80 godina pretrpjelo stanovništvo Zrina. Nakon ovoga što sam rekao, shvaćamo zašto smo ovdje. Ovdje smo kako bismo molili da se razriješe čvorovi, veliki čvorovi koji su nastali na ovom mjestu.
Pomirenje nije automatsko. Vrijeme koje prolazi pomaže da se zaboravi, ali ne i da se pomiri.
Možda je tragedija u Zrinu bila pomalo zanemarena, pokopana zajedno s onima koji su bili ubijeni ili prognani s ovih prostora. Moramo je pamtiti, ali ne da bismo osuđivali, već kako bi došli do razrješenja, do pomirenja!
To je smisao onoga što je sveti Ivan Pavao II. nazvao „čišćenjem povijesnog pamćenja“. Taj je proces – citiram riječi Međunarodne teološke komisije – „usmjeren na oslobađanje osobne i kolektivne savjesti od svih oblika zamjeranja ili nasilja koje vam je ostavilo naslijeđe grešaka iz prošlosti“.
Sjećanje na užase prošlosti ima smisao samo u svjetlu pomirenja.
Dobio sam prekrasnu knjigu doktora Damira Borovčaka, kojemu zahvaljujem na sjajnom i pedantno obavljenom poslu. Sjećanje je prvi korak prema pomirenju. Moramo imati hrabrosti suočiti se sa stvarnošću.
Dužnost nam je i odgovornost okupljati se ovdje svake godine. Poput onog stražara o kojem nam govori prorok Ezekiel: „I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu. (….) Reknem li bezbožniku: `Bezbožniče, umrijet ćeš!` – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.’“
Tražit ću račun i od tebe, čak i ako si nevin. Jer svi smo braća, odgovorni za spasenje jedni drugih.
Želim odati priznanje i biskupu Vladi koji je čuo jadikovke onih koji još uvijek pate zbog pretrpljene nepravde i na ovom je mjestu dao podignuti crkvu kako ne bismo zaboravili da je ovdje prolivena krv. Ne možemo to ignorirati i okrenuti se na drugu stranu.
Hvala vam, monsinjore. Molimo Boga da nam pomogne razriješiti čvorove!
Crkva Našašća Svetog Križa podignuta je na ovom mjestu u spomen križa Onoga koji je na sebe vezao grijehe svih ljudi i svojim ih uskrsnućem razriješio...
Izvor: Sisačka biskupija
Fotografije
Izvor: Sisačka biskupija