No, ono što je posebno zanimljivo, a isto tako široj javnosti zbog kolektivne šutnje najvećih medija gotovo potpuno nepoznato, jest gorljiv angažman Hrvatske koja je na sastanku, koji nije bio dio službene procedure UN-a, zajedno s Francuskom, Nizozemskom, Norveškom, Argentinom, Brazilom i Gabonom, objavila inicijativu za prikupljanje što više potpisa, kako bi se u konačnici deklaracija našla na glasovanju pred Općom skupštinom UN. A o spomenutoj se «hrvatskoj inicijativi» koja bi u svojoj konačnici trebala dovesti do legalizacije istospolnih «brakova» ništa detaljno, glasno ili jasno nije moglo čuti tipično u skladu s načinom na koji hrvatske vladajuće strukture shvaćaju svoje građane.
Kao prvo, Hrvatska po svojoj strukturi nikada nije bila zemlja sa značajnijim udjelom takozvane «gay» populacije. Jednostavno, ljudi nisu takvi, što se može objasniti na više načina. Sigurno jedan od razloga je što homoseksualnost do sada nije bila uzdizana i isticana kao vid napretka društva, odnosno nešto čemu treba težiti. Hrvati su ogromnom postotku odgojeni u skladu s katoličkom tradicijom, što ujedno značili da o samom pojmu homoseksualnosti hrvatsko društvo ne razmišlja na isti način i jednako «napredno» poput nekih drugih društava (primjerice Velike Britanije, Australije, Kanade, Nizozemske).
Hrvatsko je stajalište i perspektiva oduvijek bilo puno bliže Vatikanu, koji je ovakve pokušaje u prošlosti - pa tako i ovaj posljednji u nizu oštro osudio, okvalificiravši ga kao pokušaj nametanja legalizacije odnosno ozakonjena homoseksualnih zajednica, a time, valjda kao korak dalje i mogućnosti posvajanja malodobne djece od strane istih. Vezano uz francusku deklaraciju, vatikanski nadbiskup i promatrač u UN-u Celestino Migliore tvrdi da bi «dodavanje novih kategorija onih koji su zaštićeni od diskriminacije» moglo dovesti do obrnute diskriminacije protiv tradicionalnog heteroseksualnog braka odnosno do mogućeg pritiska na države koje ne žele legalizirati homoseksualne brakove. No, hrvatska politika, na čelu koje je trenutno opcija koja samu sebe voli nazivati demokršćanskom, očito je odlučila ignorirati osnovna načela i vrijednosti koja njeguje hrvatski narod i Katolička Crkva, u svojim bijednim pokušajima da se ovakvim i sličnim, potpuno neopravdanim i besmislenim postupcima pokuša pridobiti nekakav mali plus u očima velikih europskih država, odnosno moćnika.
Pritom je očito, a manifestiralo se to već nebrojeno mnogo puta, spremna činiti usluge i ustupke koji kako se već isto toliko puta u praksi pokazalo nemaju niti moralnog opravdanja, niti od njih ima bilo kakve koristi, ako je o koristi riječ. I ovaj primjer s hrvatskom inicijativom u UN-u je na žalost samo još jedan u nizu političkih promašaja, počinjenih iza leđa i mimo volje većega dijela građana Hrvatske, a od strane trenutno vladajuće političke «elite». Ovakav nas je stil «vladanja» već do sad skupo stajao, ponajviše u smislu nacionalnih interesa i nacionalnog dostojanstva, a tako će izgleda biti i u buduće. Sve to pokazatelj je da ova država trenutno doslovce vapi za obnovom, duhovnom, moralnom, političkom i svakom drugom koja bi nas sve zajedno konačno ponovno postavila na zdrave temelje i okrenula u pravom smjeru, dok za to ne postane i previše kasno. A moglo bi se primjerice započeti tako da se ovakve ili općenito bilo kakve inicijative u ime Republike Hrvatske ne provode hrvatskim građanima - iza leđa.
M.M.B.
{mxc}