Poštovani!

U broju od 1. 12. o. g. objavili ste članak o pripremi izložbe jugoslavenskog političkog kiča pod naslovom „Kompratijo mirisavo cvijeće“, a u kojem sam ja glavni sugovornik. Oprema članka gruba je manipulacija koja kod površnog čitatelja može stvoriti dojam da bih ja radio projekt u čast komunističke partije, što je potpuno krivo. No to je izbor uredništva na koji ne mogu utjecati iako je to za mene neprobavljivo. U samom članku inače korektni novinar je naveo da sam ja rekao da su „Sergej Mašera i Milan Spasić „razorili razarač „Zagreb“ kako ne bi pao u ruke tuđinu“. Kako je u pitanju moj neposredni profesionalni interes želim reći da nisam upotrijebio izraz „pao u ruke tuđinu“ i godinama upravo na njega ukazujem kao oblik jugoslavenskog političkog kiča.

Sergej Mašera, Slovenac, i Milan Spasić, Srbin, služili su na razaraču „Zagreb“. Kada je 10. travnja proglašena NDH njihov zapovjednik, jugoslavenski časnik kao i oni, kapetan bojnog broda Nikola Krizomali, ušao je u časničku blagovaonicu i rekao „Jugoslavija se raspala, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska“. Na to mu je, kako se navodi u historiografskoj građi, njegov potčinjeni poručnik Milan Spasić rekao: „Gospodine komandante, to su alarmantne vijesti, zbog njih se za vrijeme rata ide na strijeljanje“. Velika većina Hrvata u mornarici bila je pozitivno raspoložena prema novoproglašenoj hrvatskoj državi i mnogi su odmah počeli prelaziti na njenu stranu. U Šibeniku je već 11. travnja, prije dolaska Pavelića iz Italije, veliki dio flote prešao na stranu novoproglašene države.

I u Boki je bilo prijedloga da se flota prevede na stranu nove države, a jedan je brod 17. travnja otplovio prema Splitu dignuvši hrvatsku zastavu. U svega četiri dana jugoslavenska vojska i država potpuno su se i praktično bez borbe raspale. Talijani su na obalu dolazili kao saveznici nove hrvatske države, a na kamionima su imali istaknute hrvatske i talijanske zastave, krijući prave namjere. Kada su 15. travnja iz smjera Albanije ulazili u Boku, već je čitava jugoslavenska flota od strane svoga zapovjedništva znala za primirje a 17. travnja potpisana je kapitulacija. Milan Spasić, kojega možemo držati srpskim nacionalističkim ekstremistom, i Sergej Mašera, a bilo je i njih nacionalističkih ekstremista, dignuli su u zrak razarač da ne padne u ruke Talijanima, a možda i Hrvatima.

Istina jest, da se takav čin napravi treba hrabrosti, a u takvim uvjetima možda prije ludosti. Po Sergeju Mašeri danas se zove slovenski pomorski muzej u Piranu. To je otprilike okvir o kojem ja često govorim, kao i o slovenskom nacionalističkom ekstremistu Mirku Plajvajzu koji je kao mornarički zapovjednik u Crikvenici 10. travnja ubio Petra Kvaternika, brata Slavka Kvaternika, nakon što je istoga dana vlast u Crkivenici prešla u ruke nove hrvatske države, za koju u tom trenutku nitko nije imao pravo misliti da bi bila zločin u svojoj pojavi. To tada nisu mislili ni komunisti. Nisam dakle upotrijebio riječ „tuđinu“ nego „protivniku“.

S poštovanjem,
Mr. sc. Stjepan Lozo

{mxc}