Šlagerom se u novinarskom žargonu nazivaju informacije koje su dovoljno privlačne da na naslovnici dobiju središnje mjesto. Kad urednici nemaju ništa senzacionalno, u šlager pretvaraju ono što imaju.
Tako je neki dan na novinskim naslovnicama kao događaj dana najavljen izvještaj o tome da je “Hrvat uhićen s Karadžićevim prijateljem”. Pravi šlager ili napuhani nadomjestak? Da je riječ samo o hapšenju nekog Karadžićeva prijatelja, bio bi to lažan šlager. Hvatanje drugorazrednih zločinaca jest vijest, ali ipak ne tako atraktivna da zauzme dvije trećine naslovnice.
No, kad se s karadžićevcem slobode liši i njegov prijatelj Hrvat, onda je to ipak pravi skandal. Osobito u kontekstu u kojem se uhićenje dogodilo, a to je javna debata o tome kako bismo se službeno i privatno, javno i tajno trebali odnositi prema osobama koje službeno, privatno, javno, tajno grubo krše zakonske (pa i moralne) norme te prema onima koji s prekršiteljima održavaju prijateljske veze.
Još mi je pred očima prizor troje ucviljenih HTV-ovih novinara kako izražavaju sućut udovici likvidiranog pripadnika podzemlja (koji je robijao zbog zlodjela što ih je nedvojbeno počinio). Što su oni radili na pogrebu osuđenog prijestupnika s nekoliko smrti na duši? Isto što i onaj naš sunarodnjak na pijanki s Karadžićevim adlatusom. I koliko je god skandalozno njegovo druženje s opskurnim kumom Ljubanom kojemu je Arakan darovao pozlaćeni pištolj, toliko bi moralo biti skandalozno i druženje sa svakim revolverašem spremnim da iz koristoljublja upuca bilo koga, pa i nekoga iz ucviljene trojke!
I ako je šlager uhićenje Hrvata koji prijateljuje s Karadžićevim prijetaljem, nije li logično da se kao skandal tretira i bilo kakva veza s fukarom iz polusvijeta. Što pristojan čovjek, bez obzira na to gdje radio, ima tražiti u društvu protuha spremnih na sve opačine?! U zajednicama s neprekinutim kulturnim i civilizacijskim kontinuitetom gangsterska fukara ima mjesto u društvenom podzemlju, kod nas političari i novinski magnati s njom slave rođendane.
Naša je nesreća što se polusvijet u vrijeme velikih društvenih promjena nakon 1945. integrirao u vladajuće strukture. Ukinute su sve klase, pa i klasa kriminalaca. Tko je bio spreman sudjelovati u revoluciji, dobro je došao, pa makar dolazio iz podzemlja.
Na žalost, taj se princip zadržao do danas: kriminalna je fukara dobrodošla (i društveno prihvatljiva) ako sluša naloge političkih i gospodarskih moćnika. Pa je onda i normalno ono što bi trebao biti skandal, a skandalozno ono što bi trebalo biti normalno: distanciranje od svakoga tko se ne distancira od fukare. U Hrvatskoj je fukara ugledna. Ali to na žalost još nije šlager za prvu stranicu, nego obična činjenica.
Josip Pavičić
Večernji list