Braniteljski suicidi
Koliko se hrvatskih branitelja do danas ubilo? Jedni kažu oko 1.500, a drugi čak i 1.700. Bilo koja tako velika brojka već je odavno trebala pozvati na uzbunu. Ali, ništa se nije dogodilo. Branitelji se i dalje ubijaju. I ne samo oni. Prema evidenciji MUP-a, od 1992. do 2006. u Hrvatskoj se ukupno ubilo 11.771 osoba, dok ih se u istom razdoblju pokušalo ubiti još 3.740. Najmanje ljudi ubilo se 1992. – 563 i 2006. – 753, a najviše 1993., 1994. i 1995., više od tisuću. Lani su se ubile 753 osobe, a 603 ih je pokušalo počiniti samoubojstvo. Najviše se ljudi ubilo vješanjem i pucanjem iz oružja. Vratimo se samoubojstvima hrvatskih branitelja. Zašto si oni oduzimaju živote, a najzaslužniji su za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države? Još nitko nije dao odgovor na ovo pitanje.
Ako se zna broj onih koji su si sami oduzeli živote, zna li itko, tko je bio prvi hrvatski branitelj samoubojica? Je li je i to «vojna tajna»? Tko su i odakle prvih stotinu branitelja koji su izvršili suicid? Ti i takvi podatci i analize nikada nisu javno objavljeni. Nitko nije podigao spomenik onom hrvatskom branitelju koji je prvi učinio suicid. Čine li tako i drugi? Naravno da ne. Dovoljno se prisjetiti češkog rodoljuba, studenta filozofije iz Praga Jana Palacha. Nakon invazije pet zemalja Varšavskog pakta na Čehoslovačku, 16. siječnja 1969., usred Praga, sam se zapalio i tako postao simbolom suvremene borbe Čeha i Slovaka za slobodu. Pogreb ovog mučenika pretvoren je u opći prosvjed protiv tadašnje političke situacije u kojoj se Čehoslovačka nalazila. Nakon pada komunizma, u Palachovoj su zemlji od njega učinili velikana. Posmrtno su ga odlikovali brončanim križem kojeg su uzidali na mjesto samospaljivanja, pokraj Narodnog muzeja. Trg je preimenovan njemu u čast, a na mjestu samospaljivanja podignut mu je i spomenik. Svake godine na dan njegove smrti mladi tamo polažu cvijeće. Čak i jedan asteroid, koji je otkriven nekoliko mjeseci nakon što se spalio nosi njegovo prezime – Palach (1834 Palach)!
U Hrvatskoj još i danas djeluje nekoliko klubova s njegovim imenom. O njegovoj žrtvi objavljene su i knjige. A hrvatski branitelji koji su si sami oduzeli živote ostali su, nažalost, nepoznati. Umjesto da smo i mi od njih napravili velikane i heroje, mi smo ih učinili jadnicima i bijednicima. «Petoga travnja 2005. godine, upravo kada su Hrvati u najvećem broju doputovali u Vatikan pred odar pape Ivana Pavla II, spalio se u Sukošanu Frane Smolčić, 58. branitelj koji se na području Zadarske županije ubio" –napisala je, 17. travnja 2005. u Glasu koncila ‰ur`ica Lieb. U tisku je hladno zabilježeno da je on 1370. branitelj samoubojica. Osim medijski prikazane strahote spaljenih dijelova tijela, u sredstvima javnog priopćavanja nije popraćen njegov pogreb, niti je javnost obaviještena je li obitelj posjetilo izaslanstvo Ministarstva obitelji, branitelja i me`ugeneracijske solidarnosti. Spomenuta je samo kratka sućut i obrazloženje, valjda jedinog psihijatra pri Ministarstvu dr. Hermana Vukušića, o smanjenju suicida u odnosu na 2003. i 2004. godinu - istaknula je Lieb. Oni koji su si sami oduzeli živote nisu zaslužili da ih «prekrije magla i dim».
U koprivničkom parku, u samom središtu grada, prije pet godina učinio je suicid Dragan Nogić, koji je prošao gotovo sva ratišta tijekom hrvatskog Domovinskog rata. Na mjestu gdje se ubio, na moju inicijativu, UBIUDR podigla mu je spomenik. Bio je to prvi spomenik jednom samoubojici-hrvatskom ratniku u Hrvatskoj. Hrvatski su vitezovi na svakakve načine oduzimali svoje živote. [to su time postigli? Nanijeli su ogromnu tugu i bol svojim najbližima. I to je sve. Još nismo čuli da je netko odgovarao za tako veliki broj suicida. A netko je ipak kriv. Netko je odgovoran, pozvan i plaćen, kako je u Vjesniku napisao Ivo Pancirov, da se tek tako ne gase mladi životi. Tako`er je postavio pitanje: čemu suvremene autoceste ako se njima nikada ne će voziti oni koji su svojom krvlju uz Božju pomoć stvorili ovu državu?
Tko se danas sjeća 41-godišnjeg hrvatskog branitelja Željka Oreškovića iz Hrastina, koji si je motornom pilom prerezao vrat? Prije nego se ubio hicem u glavu iz pištolja, Željko Smolek iz Novske na spomenik poginulim braniteljima stavio je Spomenicu Domovinskog rata, medalje Bljesak i Oluja te druga ratna odličja. Istaknuti branitelj Mijo Modrić iz Belice raznio se ručnom bombom. Đuro Šantek iz zaseoka Šanteka u Krču pokraj Novog Marofa prvo je zapalio vlastitu kuću, a onda i sebe. Mladen Gadanec iz Drnja, pripadnik 117. brigade, polio se benzinom i u strašnim mukama preminuo. Isto je uradio Matias Herceg iz Gradiške. Na Dan nezavisnosti 2006. u Humu Zabočkom ručnom bombom raznio se Srećko Loborec. Branitelj Drago Prebeg iz Zagreba u vozilu se polio benzinom i zapalio. Milivoj Bujas, predsjednik Udruge branitelja liječenih od PTSP iz Zadra objesio se o hrvatsku zastavu!. Tko je slijedeći? Kako zaustaviti ovaj pretužni niz?
Mladen Pavković
Hrvatsko slovo
{mxc}