O generalu bojniku Andrew Leslieju, navodno jednom od ključnih svjedoka tužiteljstva za dio optužnice u predmetu Čermak, Markač, Gotovina, koji se odnosi na prekomjerno granatiranje Knina, hrvatski mediji dosta su stidljivo izvještavali. Zato su široj javnosti ostale nepoznate neke pojedinosti iz njegove vojne karijere, primjerice da je izuzetno visoko kanadsko odlikovanje "Meritorious Service Medal" stekao za događaj koji se nije nikada odigrao. Umjesto da domaći mediji pokažu zanimanje za ovaj i druge skandale vezane uz generala bojnika Andrewa Leslieja i općenito ulogu Kanadske vojske u Republici Hrvatskoj, uključivo i nepostojeću bitku u Medačkom džepu za koji je također podijeljeno pregršt medalja, tema je "ispala" medijski neatraktivna. Naime, u hrvatskim novinama se po svoj prilici ružno može pisati samo o jednoj vojsci, onoj koja je izvojevala pobjedu u Domovinskom ratu. No, srećom, s kanadskim medijima stvari stoje ponešto drugačije, pa se u nastavku može u našem prijevodu pročitati kako je Kanadska televizija izvijestila o svjedočenju general bojnika Andrewa Leslieja protiv Čermaka, Markača i Gotovine.(djl)

 

 

Prošli tjedan u komentaru “Daleko je Švicarska” napisali smo kako će o tome kako će završiti Haaška suđenja hrvatskim generalima odlučiti prvenstveno politika. S tim u svezi izdvojili smo Sjedinjenje američke države kao čimbenika koji bi mogao znatnije utjecati na politiku koja se do sada vodila preko Haaškog suda. U zadnjem broju, Hrvatski list izvještava o odluci američke administracije, odnosno Pentagona, kojom je pozitivno odgovoreno na zahtjev Gotovinine obrane. Radi se o zahtjevu da se američkim časnicima koji su u vrijeme Domovinskog rata obavljali dužnosti vojnodiplomatskih predstavnika u Republici Hrvatskoj dozvoli svjedočenje u procesu protiv Gotovine, Čermaka i Markača. Tekst iz Hrvatskog lista prenosimo u cijelosti, a iz njega je razvidno i to kako je Tužiteljstvo skrivalo oslobađajuće dokaze, i tako upustilo u obmanjivanje Sudskog vijeća.(mm)

 

 

Do sada je puno toga što je on prorekao Savo Štrbac ispalo istina, odnosno ušlo u raznorazne optužnice protiv visokih hrvatskih časnika koje se čitaju na domaćim i haaškim suđenjima. U biltenima koje izdaje njegov Dokumentaciono informacioni centar Veritas redovito se može pročitati i po jedan njegov komentar. U zadnjem se Štrbac osvrnuo na hrvatsko priznanje Kosova, i s tom temom povezao i suđenje Gotovini, Čermaku i Markaču. A ako mu je za vjerovati, njima se ne piše dobro: "Krajišnici vjeruju tužitelju Tigeru i njegovim kolegama da će dokazati sve točke optužnice (zato što znaju da je u pravu i s kakvim dokazima raspolaže), te da će kvalifikacije iz optužnice biti potvrđene i osuđujućom presudom, koja bi, vrlo vjerojatno, dovela u pitanje postojeće državnopravno uređenje RH (država nastala na zločinu ne može dugo opstati)... ako se ima u vidu gotovo sigurna osuđujuća presuda Haškog suda protiv cjelokupnog vojnog i političkog vrha RH zbog etničkog čišćenja Srba s područja Krajine, Hrvatskoj bi se čin priznanja Kosova, čemu se protive svi Srbi, i oni u njoj i van nje, uskoro mogao vratiti kao bumerang, posebno kada se ima u vidu da je započela nova preraspodjela političke moći na globalnoj razini."(mm)

 

 

Nakon svjedočenja prvih svjedoka optužbe može se reći kako nije nedostajalo bisera u njihovim izlaganjima. Možda je najbolji onaj zaštićenog svjedoka broj 6 koji je opisao svoj osebujan bijeg iz Knina. On je pokušao na posebno dramatičan način opisati napuštanje stana u Kninu prvog dana Oluje, spominjući kako je u njemu zaboravio čak i svoju diplomu. No, onda mu se valjda omaklo pa je spomenuo kako je uspio iz stana ponijeti ipak "malo vina i rakije". Na to se onda još nadovezao kazavši također kako je tog dana, pobjegavši u selo u kojem su mu živjeli roditelji, planirao ispeći janjca. Na pitanje o odluci o pečenju janjca na dan u kojem je prema tužiteljstvu prevladavala atmosfera panike i straha u okolici Knina svjedok je odgovorio - "To je najpametnije što sam mogao napraviti".(mm)

 

 

Iz Hrvatskog lista donosimo komentar o svemu što je hrvatska vlast progutala i žrtvovala za malo ili ništa dobivenog za uzvrat iz Europe. Tako se od trenutnog položaja Hrvatske kao bilo kakvog političkog čimbenika u Europi i svijetu gorom čini još samo činjenica  da hrvatski branitelji sjede u Haagu, dok njima i hrvatskom narodu sude sve samo ne za to prikladni i kredibilizirani suci. Izdvajamo: "A pred kojim to nazovi sucima trebaju branitelji Hrvatske sada odgovarati za svoje navodne zločine? Na ovim stranicama već je bilo riječi o glavnim okvirima Haškog suda i profila suda pred kojim se sada nalaze Gotovina, Čermak i Markač - a koji nas poziva na oprez. Predsjednik suda Alfons Orie nije nitko drugi već bivši advokat srpskog psihopata Duška Tadića, što glede hrvatskih okrivljenika nikako ne može biti znak sudske nepristranosti. Jedan od sudaca je gđa Elizabeth Gwaunza, koja je pravila cijelu svoju karijeru u Zimbabveu, pod okriljem marksističko-lenjinističkog-maoističkog vladara Roberta Muga-bea, jednog od najkrvavijih afričkih tirana. Drugi sudac je Uldis Kinis, Letonac koji je ušao u pravosuđe 1981 g., kada je strašni Boris Pugo iz KGB-a drmao i oblačio gradom Riga, dočim su njegovi sudovi slali letonske disidente i patriote u gulag".

 

 

Hrvatsko kulturno vijeće, kao što svi naši redovitiji čitatelji dobro znaju, organiziralo je niz stručnih skupova pod naslovom "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?". Mnogi govori istaknutih osoba iz javnog života mogu se naći u rubrici - Skupovi HKV-a>Haaški sud - do koje se dolazi preko glavnog izbornika s lijeve strane. Miljenko Pahalić u zadnjem Hrvatskom listu donio je pak podroban izvještaj o nedavnom savjetovanju o ratnim zločinima kojima su predstavnici nevladinih udruga kao što je Documenta, izvršne i sudske vlasti (Ana Lovrin, Branko Hrvatin, Mladen Bajić, ...), te Vincent Degert, šef delegacije Europske komisije u Zagrebu. Sudeći po pisanju Hrvatskog lista, na savjetovanju se moglo svašta čuti, ali naravno ništa od onoga što se čuje na stučnim skupovima HKV-a.

 

 

O suđenjima za slučajeve selotejp i garaža pisali smo puno na Portalu, a poseban naglasak smo dali i ulozi Vladimira Fabera koji je vodio istražni postupak. Sve tvrdnje o nezakonitim radnjama Vladimira Fabera o kojima smo opširno izvještavali u četvrtak je Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu odlučilo potpuno zanemariti. Kao rezultat takve odluke iskazi za koje optuženi tvrde da su iznuđeni ostali su dio sudskog spisa, a već u nedjelju o ovim iskazima podrobno je izvijestio Jutarnji list iako je još ostalo na Vrhovnom sudu odlučiti jesu li iskazi vjerodostojni ili ne. Radi potpune informacije o cijelom ovom slučaju koji smo intenzivno pratili, osim članka o odluci Sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, ovdje prenosimo i spomenuti članak iz Jutarnjeg lista Davora Butkovića. Napominjemo da je članak u Jutarnjem listu pisan bez ikakvih ograda, ali vjerojatno to našim čitateljima nije posebno iznenađenje.(mm)

 

 

Jučer, 19.ožujka 2008. godine, na blagdan Svetoga Josipa, navršeno je 14. godina od kako su 294 hrvatska zatočenika logora "Stadion" jednog od najzloglasnijih logora koje je Armija BiH tijekom rata imala u Bugojnu razmijenjeni. Međutim, za obitelji 20 odvedenih zatočenika koji nisu imali sreću tog 19. ožujka 1994. godine biti razmijenjeni i vratiti se svojim kućama agonija i danas  traje jer lokacije s tijelima nestalih i odvedenih još su uvijek nepoznate. Vezano uz tu temu sa internetskih stranica www.poskok.info donosimo komentar u kojem se može pročitati i dio priopćenja kojim je Koordinacija udruga proisteklih iz Domivnskog rata HVO HB Bugojno, izrazila svoje nezadovoljstvo činjenicom što su dokazi o tijelima nestalih još uvijek skriveni od strane nalogodavaca i neposrednih počinitelja zločina, kao i činjenicom da se dvije osobe koje su ujedno i najodgovornije za učinjene strahote, još uvijek nalaze na slobodi. Izdvajamo: "Mi, preživjeli logoraši i obitelji nestalih, uvjereni smo da rezultata neće ni biti sve dok na optuženičkoj klupi ne bude i ratni načelnik Bugojna Dževad Mlaćo, a bivši zapovjednik Armije BiH u Bugojnu, aktualni ministar obrane Selmo Cikotić, ministarsku fotelju zamijeni zatvorskom ćelijom'', stoji u priopćenju. Bugojanski Hrvati smatraju kako od napola urađenog posla očito nema koristi jer unatoč procesuiranju četvorice spomenutih Bošnjaka, ključne karike u lancu odgovornosti za zločine nad bugojanskim Hrvatima i ubojstvo 20 zatočenika iz logora ''Stadion'' i dalje nedostaju".