Priopćenje Hrasta povodom mobinga članova Vlade RH nad poreznim službenikom zbog pravnog mišljenja da je pobačaj protivan Ustavu RH

Aktualni slučaj gdje je djelatnik Porezne uprave suspendiran zbog pravnog mišljenja - izraženog u odluci donesenoj u upravnoj postupku – da je promicanje tzv. „prava na pobačaj" protivno Ustavu RH, predstavlja opasni slučaj mobinga nad državnim službenikom. Ideja da bi izražavanje pravnog mišljenja moglo predstavljati povredu službenog dužnosti je doista bez presedana, ŽivotNa mrežnim stranicama „Centra za ženske studije", čijem je donatoru rješenjem Porezne uprave odbijeno pravo na poreznu olakšicu na iznos uplaćen toj pro-abortivnoj udruzi, saznajemo da je nadležni službenik uredno obrazložio da je promicanje „prava na pobačaj" u izravnoj suprotnosti sa čl. 21. Ustava RH koje jamči pravo na život. „Treba spomenuti da je Europski sud pravde u presudi C-34/10 Oliver Brüstle v. Greenpace E. V. definirao da je bilo koja jajna stanica u trenutku oplodnje organizam sposoban da se iz njega pokrene proces nastanka ljudskog bića, tj. da ljudski život započinje oplodnjom"i daleko je od standarda pravne kulture u državama Europe i Zapadne civilizacije općenito.

Znamo da je Porezna uprava odluku o suspenziji svojeg službenika javno objavila nakon što je ministrice rada i socijalne skrbi Milanke Opačić za medije izjavila da je rješenje doneseno u Poreznoj upravi „sramotno", da je „to apsolutno nedopustivo i ta osoba treba biti sankcionirano jer je napisala takvo rješenje" („Večernji list", 18.9.2014.).

Zalaganje za pravo na pobačaj

Na mrežnim stranicama „Centra za ženske studije", čijem je donatoru rješenjem Porezne uprave odbijeno pravo na poreznu olakšicu na iznos uplaćen toj pro-abortivnoj udruzi, saznajemo da je nadležni službenik uredno obrazložio da je promicanje „prava na pobačaj" u izravnoj suprotnosti sa čl. 21. Ustava RH koje jamči pravo na život. „Treba spomenuti da je Europski sud pravde u presudi C-34/10 Oliver Brüstle v. Greenpace E. V. definirao da je bilo koja jajna stanica u trenutku oplodnje organizam sposoban da se iz njega pokrene proces nastanka ljudskog bića, tj. da ljudski život započinje oplodnjom."

Na razini pravne argumentacije, moramo naglasiti da postojanje tzv. „prava na pobačaj", za kojega se Centar za ženska prava izrijekom zalaže (v. „Izjava Centra za ženske studije povodom referenduma o braku", 14.11.2013.) na razini Europe i drugih međunarodnih asocijacija u najmanju ruku nepriznato. Europski parlament je 2013. godine odbio donošenje rezolucije u kojom bi se deklariralo postojanje takvog prava (slučaj se u medijima uglavnom spominje kao „Estrela Report").

Također na razini pravne argumentacije, moramo konstatirati da čl. 21. Ustava RH doista propisuje: „Svako ljudsko biće ima pravo na život." Naposljetku, nije u rješenju Porezne uprave krivo citiran ni sadržaj odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je predstavljala važan stadij 8 – godišnje pravne bitke u kojoj je na zahtjev udruge „Greenpace" na kraju odbijen zahtjev znanstvenika Olivera Brüstle da patentira soj ljudskih matičnih stanica.

Što je s upravnim nadzorom?

Naravno da se „više instance" u Vladi Republike Hrvatske ne moraju slagati sa pravnim mišljenjem jednog službenika u Poreznoj upravi; za takav slučaj osigurana je, u čl. 129. – 132. Zakona o općem upravnom postupku, ovlast tijelima koje obavljaju upravni nadzor da mogu poništiti i ukinuti rješenje donijeto na nižoj razini čak i mimo žalbe koju bi izjavila nezadovoljna stranka.

Zašto, dakle, pokretanje disciplinskog postupka protiv državnog službenika koji ima pravno mišljenje koje indignira ministricu Opačić? Možda to možemo pročitati iz Priopćenja za javnost koju 18. rujna 2014. god. daje Porezna uprava: „U obavljanju službene dužnosti, službenici Porezne Upravni nadzorNaravno da se „više instance" u Vladi Republike Hrvatske ne moraju slagati sa pravnim mišljenjem jednog službenika u Poreznoj upravi; za takav slučaj osigurana je, u čl. 129. – 132. Zakona o općem upravnom postupku, ovlast tijelima koje obavljaju upravni nadzor da mogu poništiti i ukinuti rješenje donijeto na nižoj razini čak i mimo žalbe koju bi izjavila nezadovoljna strankauprave dužni su postupati sukladno odredbama Ustava Republike Hrvatske te u skladu s načelom zakonitosti i zaštite javnog interesa uz zabranu zloupotrebe ovlasti. Državni službenik pa tako i službenik Porezne uprave dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava, poštovanje integriteta i dostojanstva građana i drugih osoba bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Iznošenje osobnih stavova i uvjerenja u službenim postupanjima predstavlja povredu službene dužnosti.(...) Iz dostupnih podataka proizlazi da je službenik Porezne uprave u obnašanju službene dužnosti postupao po osobnim stavovima i uvjerenjima, stoga će se u postupku nadzora utvrditi svi bitni elementi utvrđivanja povrede službene dužnosti', stoji u priopćenju."

Makar ove vješto sastavljene rečenice pokušavaju ostaviti dojam brige za prava građana koja, eto, treba braniti od „osobnih stavova i uvjerenja" jednog državnog službenika – moramo to rješenje podvrgnuti elementarnom kritičkom čitanju. Naime, želi li nam ovo priopćenje reći da službenici Porezne uprave moraju „postupati protivno osobnim stavovima i uvjerenjima"? Mora li službenik biti indiferentan prema učincima posla kojega obavlja? Što ako se dogodi da se od službenika zatraži nešto što je baš sukladno njegovim stavovima i uvjerenjima – zar se onda od službenika očekuje da traži izuzeće, jer službenik nipošto ne bi smio biti oduševljen za ono što radi?

Ministrici Opačić i piscima priopćenja Porezne uprave

Zašto se u Priopćenju za javnost spominje diskriminacija? Je li Centar za ženske studije diskriminiran zato što u nazivu ima riječ „ženske"? Možda je porezni službenik u svojem obrazloženju napisao, da bi odobrio poreznu olakšicu, da je posrijedi bila donaciju nekom centru za „muške studije"?

I naposljetku, gdje to, doista, stoji propisano da „Iznošenje osobnih stavova i uvjerenja u službenim postupanjima predstavlja povredu službene dužnosti"?

Ne, ne radi se u pravnoj državi tako: molili bismo ministricu Opačić i pisce ovog priopćenja Porezne uprave da makar pročitaju natuknicu „Pravna država" u nekoj enciklopediji. Obnašatelji javnih dužnosti u pravnoj državi, naime, smiju imati kakve god vrijednosne stavove, ali su dužni postupati sukladno zakonu, i svaku svoju odluku moraju obrazložiti pozivajući se na činjenice pojedinog slučaja i razložno objašnjavajući svoja pravna mišljenja. Službene osobe odlučuju samostalno i na temelju zakona (tako čl. 7. i 9. Zakona o općem upravnom postupku). Protiv tako donesenih odluka je uvijek zajamčena žalba: nezadovoljna strana može slobodno iznijeti argumente, poštujući jedino pravila pristojnosti.

Ovdje, ne vidimo da je državni službenik prekršio pravila pristojnosti: nitko to i ne tvrdi. Međutim se smatra da je nedopustivo da službenik misli da „pravo na pobačaj" ne postoji (makar tako smatrao i Europski parlament) i da ljudski život počinje začećem (makar tako smatrao i Europski sud) – jer Ministrica misli drugačije.

I doista, Zakon o državnim službenicima u čl. 98. i 99. predviđa dugački popis lakih i teških povreda službene dužnosti. „Iznošenje osobnih stavova i uvjerenja u službenim postupanjima" nije sadržano u tim popisima. Nema takvog „krimena" ni u važećem EtičkomTko krši zakon?Moramo konstatirati da je ovdje doista posrijedi kršenje Zakona o državnim službenicima i Etičkog kodeksa; počinitelj međutim nije državni službenik koji je u zakonitom postupku donio nepravomoćno rješenje podložno preispitivanju viših instanci – nego ministrica Opačić kodeksu državnih službenika kojega je Vlada RH donijela 2011. godine.

Međutim se u čl. 3. i 4. Etičkog kodeksa državnih službenika govori da je cilj tog propisa „promicanje etičkih načela" (a to bi, po definiciji, značilo promicanje „stavova i uvjerenja" u kojima se govori u gore spomenutoj Priopćenju za javnost), koja državni službenici moraju usvojiti kao vlastita načela i osobni kriterij ponašanja (valjda bi pisac Priopćenja malo pazio kako piše one gore citirane elegantne rečenice, da je prepoznao kako zapravo proizlazi kako opisuje zalaganje protiv Etičkog kodeksa). U čl. 6. Etičkog kodeksa se jamči poštivanje dostojanstva – ne samo građanima, nego i državnim službenicima: „Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje."

Zaključno, moramo konstatirati da je ovdje doista posrijedi kršenje Zakona o državnim službenicima i Etičkog kodeksa; počinitelj međutim nije državni službenik koji je u zakonitom postupku donio nepravomoćno rješenje podložno preispitivanju viših instanci – nego ministrica Opačić i njeni istomišljenici koji sa tih svojih trenutačnih visokih pozicija vrše pritisak – zapravo, javni linč i institucionalni mobbing – nad ovim pojedinačnim državnim službenikom, i zapravo nad svim državnim službenicima koji imaju nesreću da ne dijele njihovo „pravno" mišljenje. Jer je „to apsolutno nedopustivo i ta osoba treba biti sankcionirano jer je napisala takvo rješenje", kaže se na kraju priopćenja Hrasta, kojega potpisuje njegova pravna služba.