Spomendan hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca diljem je Hrvatske u nedjelju, 10. veljače 2008. godine vrlo svečano obilježen. Jednog od najvećih hrvatskih kardinala i domoljuba u svojim su se propovjedima tako prisjetili mnogi istaknuti svećenici na koncelebriranim misama koje su se širom Lijepe Naše održale u njegov spomen. «Hrvatska crkvena povijest pamtitt će Stepinca kao mudroga i smionog svećenika koji zaslužuje istodobno četiri titule: pastira, heroja, mučenika i sveca» - istaknuo je biskup Komarica nazvavši blaženika «glasom odgovornosti» koji je svakodnevno oko sebe raskrinkavao onodobne farizeje i žigosao zločince bez obzira kojoj su strani pripadali. Upitavši se otkud Stepincu tolika unutarnja snaga da se usprotiv cjelokupnoj komunističkoj mašineriji, jedini odgovor pronalazi u njegovoj potpunoj predanosti Isusu – taj «duhovni gorostas» bio je svjestan da se njegova sudbina nalazi samo u Božjoj ruci, a ne u šaci komunističkoga suda, «jer Božja je riječ zadnja, a ne ona zločinačka». A da je Katolička crkva ne samo u domovini već i širom svijeta svečano proslavila taj dan, dokazuje i mala reportaža koja nam je pristigla iz Kanade i na najbolji mogući način ocrtava s koliko su se ljubavi i ponosa tamošnji Hrvati prisjetili blaženika Stepinca.
“U Tebe se, Gospodine, pouzdajem!” i hrvatsko zajedništvo u Kanadi
Mississauga, 10. veljače 2008
Puno mi je srce bilo u nedjelju, kad sam vidio ono hrvatsko zajedništvo na koncelebriranoj sv. Misi u Crkvi Hrvatskih Mučenika u Mississaugi, južni Ontario!
Bio je Blagdan blaženog Alojzija kardinala Stepinca, gdje su se našli zajedno svi župnici hrvatskih župa južnog Ontaria: Toronta, Mississauge, Oakvilla, Hamiltona i Norvala. Tu su bili biskupski svećenici i fratri zajedno sa biskupom Perom Sudarom iz Sarajeva.
Bilo je divno i veličanstveno s pjevačkim zborom mladih, u narodnim nošnjama. Svi smo bili nadahnuti i ponosni, jer smo imali jednog takvog velikana, blaženog Alojzija kardinala Stepinca, koji nikad nije zanijekao svoje hrvatstvo niti Hrvate, što ga je na kraju platio svojom preranom, ali ne i uzaludnom smrću.
Znao je govotiti i druge tješiti:
“Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!” što se svakim danom iznova potvrđuje!
Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.
