Razgovor s Thorom Einarom Leichhardtom

Gospodine Leichhardt, za početak bih Vas zamolio da se ukratko predstavite čitateljima portala Hrvatskoga kulturnog vijeća.

Rođen sam u Zagrebu prije 43 godine u agramerskoj obitelji. U Zagrebu sam pohađao Sveučilište (Političke Znanosti), a završio ga u Ujedinjenom Kraljevstvu (Političke znanosti i Povijest ), gdje sada radim na magistarskom radu iz Povijesti političkih ideja. Imam i diplomu učitelja te sam studirao na Sveučilištima u Jeni (Njemačka filologija) i Sveučilištu u Aarhusu (Danska), gdje sam studirao "Poganizam/Rodnovjerje i Kršćanstvo u Staronordijskoj pisanoj kulturi". Nakon magisterija nastavit ću godinu dana Leichardtstudije na Oxfordskom sveučilištu iz Staronordijskih i Vikinških studija i onda krenuti na doktorat.

Radim kao prevoditelj i tumač za njemački, engleski i hrvatski jezik (razumijem i čitam francuski i talijanski, no ne služim se aktivno tim jezicima). U ovome trenutku radim na gore navedenom magisteriju, na jednoj noveli iz doba Drugoga svjetskog rata čija se radnja odvija u Zagrebu (koja će sada morati pričekati), pišem članke i kolumne te prevodim jednu knjigu. Na međumrežju radim sa svojim kolegom iz Australije, magistrom Zvonimirom Tosicem na časopisu "The New Antaios Journal" koji su prije nas uređivali Ernst Jünger i Mircea Eliade. Uz taj međumrežni časopis i portal radim usporedo i na "Eurocontinentalism Journal-u" koji je moj drugi međumrežni časopis i bavi se ponajviše europskom kontinentalnom politikom i geopolitikom te mojom idejom Eurokontinentalizma. Radim i na osnivanju udruge/društva "Suncovrat" čiji je glasnik sada integralni dio The New Antaios Journala, tako da će sve novosti kao i prethodni stari članci biti dostupni sa zasebne stranice Suncovrata (kao integralnog dijela The New Antaios Journala) . Jedino je taj dio The New Antaios Journala na hrvatskom jeziku dok je sve ostalo pisano na engleskom jeziku.

Inspiracija za udrugu su osobe poput Dr. Mirka Kus-Nikolajeva, Dr. Ive Pilara te akademika Dr. Radoslava Katičića. Odnedavno sam počeo pisati i za inozemne akademske časopise na engleskom jeziku. Živim sa suprugom koja je inače iz Irske i našom djecom. Volim planinarenje, skijanje, šetnje šumama i plivanje. Za sebe kažem da sam hrvatski Nijemac koji je irski državljanin. Hrvatska jest i ostat će vječno moja Domovina. To je tlo i zemlja koju gledam kao svoju mati, njenu prirodu, planine, more, krajobraze, mjesta i ljude koji joj daju dušu. Politički nisam vezan niti za jednu stranku, pokret, grupu ili organizaciju jer ne volim etikete koje su u današnje vrijeme kompletno bespotrebne. Smatram se neovisnim misliocem slobodarskog duha koji cijeni prije svega oštroumnost i hrabrost, a ne intelektualcem.

Već dugi niz godina živite i radite u inozemstvu, tj. u Europskoj uniji, pa bih Vas zamolio da iznesete svoje mišljenje o Uniji. Ima li današnji projekt Europske unije budućnost, kako će se na njega odraziti trenutna kriza euro-zone, i što uopće za Vas predstavlja današnji model europskog integriranja?

EU projekt kakav je trenutno prisutan po svemu sudeći ne će nikako moći opstati ako se ne dogode neke korjenite eupromjene. S druge pak strane, situacija o kojoj čitamo i pratimo u medijima najviše u Grčkoj i Irskoj, pa potom, Portugalu, Španjolskoj i Italiji, po mome je mišljenju samo uvertira za ono što tek dolazi. Ako je sada toliko loše onda se moramo upitati kako će tek onda biti u budućnosti? Današnju EU vode bivši tzv. ljevičari koji su se preobukli u lijepa skupocjena odijela i prisegnuli vječni zavjet globalističko - neoliberalnoj agendi. Za tri godine će biti navršeno točno jedno čitavo stoljeće od Prvoga Svjetskog rata. Za Prvi Svjetski rat je bila dovoljna šačica naivnih i golobradih mladića koji su slijepo vjerovali u ideju koju su im, kako to obično biva u povijesti, složile razne pa i balkanske tajne službe, što je potvrđeno u nizu akademskih knjiga, radova i materijala u kojima prednjače Dominique Venner te autori Pierre Renouvin i Alfred Fabre Luce. Dokaz za tako nešto je i egzistencija agenata i određenih službi, koje imaju mreže kako po ekstremno lijevim tako i ekstremno desnim strankama u današnje vrijeme (a naravno i onima van toga spektra). Pogledajmo samo u današnje vrijeme srpski pokret "Otpor" koji su napravili posao iz revolucije (jer revolucija bez ideologije nije revolucija nego je samo business). Oni su bili ti koji su pomogli srušiti Miloševića, a pomogli suEuropska unijaEU projekt kakav je trenutno prisutan po svemu sudeći ne će nikako moći opstati ako se ne dogode neke korjenite promjene. S druge pak strane, situacija o kojoj čitamo i pratimo u medijima najviše u Grčkoj i Irskoj, pa potom, Portugalu, Španjolskoj i Italiji, po mome je mišljenju samo uvertira za ono što tek dolazi. Ako je sada toliko loše onda se moramo upitati kako će tek onda biti u budućnosti? i u Arapskom Proljeću (kao i pokret "Canvas") koji su režirali. Otpor se raspao i danas je većina pripadnika toga pokreta u stranci predsjednika Tadića. Postavlja se pitanje tko je financirao Otpor čitavo vrijeme? Sami možete dati odgovor na to pitanje.

Da bismo uvidjeli što se danas događa s EU potrebno je pogledati u prošlost. Kao što Dominique Venner piše u svojim knjigama, nakon Prvoga i Drugoga svjetskog rata, ratova koji su uništili Europu, ona je ušla u tzv."uzašašće" ili dormiciju (eng.dormition) 1945. godine. Europi je od tada nametnuta dominacija praktički bez većih ovlasti, u kojoj vladaju strane ideologije od kojih je današnja Europska Unija konačni produkt. Pod izgovorom liberalizma moć je u rukama grabežljivih oligarhija, koje su povezane i umrežene s medijima. Kao takva EU ima tri konstitutivna defekta. Umjesto da je načinjena i služi kao takva za narode i nacije Europe, EU je zamišljena tako da zapravo ostvari ekonomski pritisak na ljude (plan Roberta Schumana o "defakto solidarnosti"), a ima tehnokratsko birokratski "Vrhovni autoritet" koji se sada zove Komitet (svaka sličnost sa SSSR-om je "slučajna"), a koji nije izabran od ljudi i ponaša se autoritativno i autokratski – što je odraz vlada zemlja članica koje su oligarhije same po sebi.

Schuman je rekao da EU treba biti temeljena na zajednici "ugljena i čelika", čija je svrha onda bila kreiranje toga "defacto solidarizma", a koji će preventivno djelovati i na taj način spriječiti moguće daljnje konfrontacije i ratove poput već viđena dva rata u Europi od kojih sam Prvi svj. rat već spomenuo. Schuman je bio pod utjecajem marksizma te je godinama poslije priznao da je napravio grješku, da je kultura važnija od ekonomije; drugim riječima – od kapitalizma koji je predvođen neoliberalnom buržoazijom. No Schumana nisu slušali nego su nastavili s umjetnim multikulturalizmom ( a koga se državnici poput Merkel, Sarkozyja i Camerona sada odriču) i naravno ekstremnim primjerom "ljudskih i drugih inih prava", tako da danas imate kao odraz i neke od primjera – sud u Hagu u kojemu se sudi uz agresora i braniteljima (svi su po njima jednaki – i agresor i onaj koji se brani), u Velikoj Britaniji ne možete udariti lopova ili kriminalca koji je upao kao provalnik u vašu kuću ili vas napao na ulici jer će vas tužiti organizacije za "ljudska prava", tako da vi možete na kraju provesti duži period u zatvoru nego onaj koji vas je napao.

Posljedica toga su i nedavni nemiri u većim engleskim gradovima kada prvih dana policija skoro uopće nije imala ovlasti za bilo kakvu reakciju na pljačkaše i probisvijete koji su organizirano napadali trgovine, restorane i ljude. Europski oligarsi misle na makroekonomiju i ljudska prava, a pošto su povijesno nekultivirani (a to ih niti ne zanima) nisu niti svjesni kulturnog čimbenika identiteta (samosvojnosti), kao i samobitnosti naroda Europe. Komitet koji sam gore spomenuo vlada tisućama činovnika, koji imaju porezne privilegije, dok sam komitet radi po Europskim zakonima koji nemaju opravdanje po načelima demokracije. Sve u EU radi i djeluje po sistemu oligarhije: od parlamenta koji je pod izvršnim tijelom, preko zakona pisanih od starijih činovnika, do lobija koji su pod nadzorom raznih sindikata, medija i njihovih oligarha koji su moralne vertikale i stupovi društva.

Naravno da jesu, jer poput rimskog cara koji je u arenu dovodio robove za zabavu primitivnog nižeklasnog građanstva i Merkelpuka danas imamo tračersku žutu štampu i srodne tv emisije, koje zadovoljavaju apetite svih onih koji nemaju i ne žele imati osoban stav i svoje osobno razmišljanje, već im to mediji omogućavaju tako da stvaraju za ljude sliku o tome što je dobro a što nije, što je pozitivno, a što negativno. Mediji više ne obrazuju već zatupljuju i zaglupljuju ljude i djecu dok je po mome mišljenju Internet još jedino mjesto gdje se može naći neovisan ili nezavisan pogled na situaciju u svijetu. Ruski tv program "Russia Today/RT" je jedan od rijetkih neovisnih i u mnogome pragmatičkih medija. Tri države koje su stvorile današnju Europu (Njemačka, Italija, Francuska) su zapravo i istinski gledano ništa drugo no vođene oligarhijama. General de Gaulle je takve zvao "režimskim strankama" ili strankama koje tvore režim. Prisjetimo se samo prošlosti i vidjet ćemo da su političari i parlamenti sljedećih zemalja dali svoje povjerenje diktatorima: francuski parlament Petainu, Reichstag Hitleru, a talijanski je izglasao povjerenje Musoliniju. Na kraju svega oni tvrde da političari nisu ti koji su opasni već ljudi.

Grčka je primjer zemlje koja se definitivno ne će moći održati i vratiti na početnu vrijednost (default) jer je sve ostalo hvatanje magle pa čak i posljednja smjena vlade premijera Papandreoua. Grčka je imala dug od 100 % bruto domaćega proizvoda u 2001. godini kada se pridružila eurozoni. To se onda reflektiralo na taj način da je bila smanjena kamata duga jer tržište obveznicama nije bilo zabrinuto za inflaciju ili devalviranu valutu. I tu je sve počelo. Kao rezultat dogodio se ekonomski rast koji je bio još podgrijan nižim kamatnim stopama, dok se s druge strane gomilao sve veći dug koji je naravno narastao zbog niže cijene posuđivanja. Onda je Grčka naravno posegla za onim najgorim. Pošli su na Wall Street i tamo unajmili Goldman Sachs da im sakriju dug tako da se ne zamjere EU i zakonima EU. Ostalo je već ionako povijest. Konzervativci su onda otišli s vlasti u Grčkoj dok je nova socijalistička vlada najavila da je deficit duplo veći od prijašnjih procjena. Situacija se još više pogoršala u 2010. i kao što vidimo i danas je ista situacija te je vlada pala nakon pokušaja referenduma.

Prvenstveno gledajući, projekt bilo kakve drugačije ujedinjene Europe je trn u oku mnogim interesnim sferama. Kada se još k tome doda da je model Europe kakav je danas prisutan stvoren od onih koji zastupaju neoliberalni mondijalizam (od francuske riječi mondialisme) i globalizam, onda je jasno da te interesne sfere žele ugasiti bilo kakvu drugu želju za udruživanjem te usput na taj način narodima i nacijama Europe pokazati da im se uopće ne isplati udruživati. S druge strane, oni će opet na neki drugi način dospjeti do mondijalizacije i globalizacije Europe, no veliki problem predstavlja im sam kapitalizam koji na očigled mnogih umire polaganom smrću. Oni računaju na novu krizu, a nova kriza će značiti raspad i rasap svega. Kada se to dogodi oni računaju na to da će naći novi način da opet zagospodare ljudima i narodima.

Projekt i model EU kakav sada postoji nema nikakvu budućnost jer će uništiti zemlje članice EU iznutra ako se nastavi ovakva neodgovornost. Eurozona će se ili podijeliti na dva dijela, kao što to predlažu neki njemački ekonomisti, ili će EU eumorati početi izbacivati zemlje članice koje su u dugovima. Ovo što se događa s Grčkom je poput "hropca umirućeg koji kašlje krv i pokušava zavarati sebe da će ostati živ". Treća opcija je rasap EU i stvaranje nove Europe na novim i pravednijim temeljima. Po mojoj teoriji jedna od opcija je i moja osobna ideja Eurokontinentalizma, koji bi mogao biti opcija između Atlantizma (ili Neoatlantizma) Velike Britanije i SAD-a na jednoj strani i moguće Euroazijske opcije na čelu s Rusijom na drugoj strani. Ideja Eurokontinentalizma je aktualnija danas no ikada prije a to se može vidjeti i iz trenutne situacije u kojoj se Velika Britanija odijelila od ostatka Europske Unije. Primjerice neki od naslova engleskih novina to i ilustriraju poput : "Njemačka nam želi gospodariti" i nekih drugih. Moramo se i prisjetiti da je sam predsjednik Francuske, Charles de Gaulle čak dva puta stavio veto na ulazak Velike Britanije u tadašnju Europsku Zajednicu koja je bila prekursor Europske Unije.

Eurokontinentalizam gledam kao jednu moguću političku opciju koja ima čvrste temelje u Europskoj Tradiciji i tzv. Europskom Tradicizmu. Kada upotrebljavam termin Tradicija ili u ovome slučaju Europski Tradicizam on je najbolje objašnjen od Dominique Vennera, kao nešto što mi kao duhovni Europejci nosimo u sebi od davnina - naše naslijeđe, kultura i povijesni slijed. Pritom dakle ne mislim na školu Tradicionalista (tj.Tradicionalizam) poput Rene Guenona, Frithjof Schuona, Ananda Prava EuropaKoncepcija ove sadašnje Europe je materijalistička, utemeljena na makroekonomskoj viziji koja je stara pola stoljeća, bez duše i duha te uz to odražava jedino interese managera i lidera velikih multinacionalnih firmi. Europska ideja mora biti temeljena na europskoj povijesti i religioznoj tradiciji. Ovakva Europska Unija je opasnost za sebe samu, za sve zemlje članice, za njene narode i nacije i ono što je najvažnije – za hrvatsku i europsku samosvojnost (nacionalni identitet), našu slobodu i samobitnost.Coomaraswamyja, Titusa Burckhardta, koji naravno ne predstavljaju ni u kome slučaju Europsku misao. Hrvatskoj i kontinentalnoj Europi ne treba po mome mišljenju ništa drugo nego zajednica/(kon)federacija Europskih suverenih i neovisnih država i regija koje imaju svoje valute. O takvoj ideji su pisali pisci Marc Augier, Yann Fouéré, Jean Mabire i naravno Dominique Venner.

Nacionalna država kao model za EU je poput modela Sovjetskog saveza i Jugoslavije. Što se s tim umjetnim državama dogodilo? Nadalje, euro kao valuta je čista obmana. Kako sam već spomenuo, Dominique Venner piše da mi Europljani trebamo izvući našu europsku svijest iz uzašća (ili uznesenja/usnuća/dormicije). Ta svijest se tek treba probuditi i u njoj leže naši korijeni. Kada Venner to tvrdi on nije idealist. Koncepcija ove sadašnje Europe je materijalistička, utemeljena na makroekonomskoj viziji koja je stara pola stoljeća, bez duše i duha te uz to odražava jedino interese managera i lidera velikih multinacionalnih firmi. Europska ideja mora biti temeljena na europskoj povijesti i religioznoj tradiciji. Ovakva Europska Unija je opasnost za sebe samu, za sve zemlje članice, za njene narode i nacije i ono što je najvažnije – za hrvatsku i europsku samosvojnost (nacionalni identitet), našu slobodu i samobitnost. Možemo li više uopće biti optimisti? Odgovor je koliko potvrdan toliko i negativan. Na ruševinama stare aristokracije 1917. rođene su četiri ideologije koje su neprestano rasle: komunizam, fašizam, nacional socijalizam i anglosaksonski internacionalizam. Komunizam je slomljen 1989. dok su fašizam i nacional socijalizam slomljeni 1945. godine. Mislim da o posljednjoj ideologiji ne trebam odveć komentirati.

Živite u Irskoj, s kojom se zbog slične povijesti otpora protiv strane prevlasti Hrvatska često uspoređuje. Kako se Irska snalazi unutar današnje EU, i kako je Vaše mišljenje o tome treba li Hrvatska ili ne ući u Uniju?

U Irskoj sada živim ukupno već preko 12 godina. Volim Irsku, sada već moju drugu Domovinu, na jedan poetski način poput Emile Ciorana koji je u Parizu živio uvijek s uspomenom na svoju Rumunjsku i svoje rodno mjesto. No Cioran je znao da vrlo vjerojatno nikada više ne će živjeti u Rumunjskoj kao što i ja znam da se vrlo vjerojatno više ne ću nažalost vratiti živjeti u Hrvatsku. Nikada ne reci nikad, no tko zna? No kao što kada šetam centrom Dublina pokušavam ne vidjeti groteskne trgovine već radije mislim na W.B. Yeatsa tako i kada šetam svojom rodnom Trešnjevkom ili Gornjim Gradom ne gledam novogradnju već se radije prisjećam Tina Ujevića , Šenoe, S.S. Kranjčevića , Matoša i Ljube Wiesnera. To su ljudi čiji svijet prožet ljubavi, iskrenošću i jednostavnošću želim vidjeti oko sebe.

U Irskoj postoje, naravno, kao i u svakoj zemlji na ovome planetu korumpirani političari koji znaju iskoristiti određene pozicije i situaciju u kojoj se nalaze. No sve je to "politika kratkog daha", jer takvi pojedinci, stranke i organizacije uvijek izađu na vidjelo. Nažalost posljedica svega jest recesija, kriza i kraj razdoblja "Keltskog Tigra" kako su zvali ekonomski rast u našoj zemlji. To razdoblje se nikada više vjerojatno ne će ponoviti, ali se iskreno nadam i vjerujem da će se Irska ponovo podignuti iz mulja u kojemu se nalazi. Problem je nastao kada su privatni poduzetnici s privatnim tvrtkama izgubili ogromne svote novaca tijekom ekonomskog rasta zemlje ulažući novac na "kriva mjesta", dok su i nadalje primali ogromne plaće. To je kao da svaki mjesec dobivate povišenu plaću ili bonus, a poslujete s gubitcima i nije vas previše briga za čitavu situaciju.

Uspoređujući se s Belgijom i Finskom koje su isto tako manje europske zemlje jasno je da je bogatstvo tih zemalja neusporedivo veće nego kod Irske, a to je upravo zbog mnogo superiornije infrastrukture, telekomunikacijskih mreža i javnih službi. No ista situacija glede infrastrukture je prisutna i u Sjevernoj Irskoj. U Irskoj je proračun bio ipak balansiran prije nego je došla sama kriza, ali onIrskao što nije pomoglo čitavoj situaciji je bio rast cijena nekretnina koji je bio veći nego u SAD-u. Sjećam se da se bezdušno gradilo negdje od kraja devedesetih, a cijene tih istih nekretnina su rasle konstantno kroz astronomske svote. Keltski Tigar je jačao i jačao. Kada je financijska kriza i recesija potresla svijet 2008. godine taj balon ispunjen iluzijama je najzad puknuo, a vlada je poručila da će pokriti sve gubitke banaka u pokušaju da smiri tržište. Irska je opet bila kudikamo drukčija od drugih Europskih ekonomija jer je imala 25 % svoje ekonomije bazirane na gradnji kuća i stanova kao i trgovačkih centara. U ostalim ekonomijama taj postotak je inače manji od deset posto.

Kako se situacija dalje razvijala bankovni sektor se urušavao iznutra. U daljnjem pokušaju u siječnju 2009. Irska je nacionalizirala jednu od svojih vodećih banaka, a u listopadu 2010. pokušala otkup ostalih. U tom trenutku proračunski deficit je narastao na nekih 32 posto od bruto domaćeg proizvoda. EU i IMF su onda išli na otkup od 90$ bilijuna dolara kao pomoć Irskoj i tako nam je Moody's u srpnju snizio i umanjio vrijednost na tzv. "rang smeća". Ipak drago mi je da je stranka Fianna Fail najzad gotovo nestala s političke pozornice. Oni su ogromnim dijelom krivi za krizu kao i njihova bahatost (vjerujem da vas to podsjeća i na situaciju u Hrvatskoj s HDZ-om). Iako plaćamo kao država svoj dug i dalje smo na milosti i nemilosti tržišta, za razliku od Grčke koja nema nikakav pomak jer nisu bili disciplinirani i plaćali porez, a mnogi su radili i utaju istoga. U ovome trenutku se spremamo na rezove u proračunu od nekih 1.4 bilijuna Eura. Rezovi će tako pogoditi obitelji koje primaju i dječji benefit koji će biti smanjen. Ljudi s juga Irske će ići sve više u kupovinu u Sjevernu Irsku jer je hrana tamo jeftinija.

Želi li Hrvatska takvu sudbinu? Sumnjam. Jedino osoba bez ikakva znanja sa školama položenim na "lijepe oči" može tvrditi suprotno. Da ne pričam kako smo uz to trpili čak dva puta referendum za Lisabonski sporazum, koji je prošao tek drugi puta na ponovljenom referendum koji je bio totalni cirkus. Prošao je zato jer je Irska praktički bila na to natjerana. Otkuda je došao novac za ponavljanje toga referenduma? Iz džepova radnih ljudi Irske. Kao što vas bombardiraju s reklamama kako će vam svima biti basnoslovno i fantastično u EU tako su slično radili i u Irskoj jer su se bojali da će se ponoviti rezultat s prvoga referenduma. Upitao bih hrvatsku vladu na odlasku i novu hrvatsku vladu hoće li onda bolje živjeti oni kojima je lihvarski neoliberalni kapitalizam, pod okriljem hrvatske vlade, uzeo sve i bacio stotine hrvatskih obitelji na ulice deložacijama koje vlada na odlasku podupire? Zatvaraju se oči na očigledno – na samoubojstva građana i razaranje obitelji koje nemaju više ići nikuda - osim na ulicu.

Primjerice u Velikoj Britaniji postoje firme (potpomognute od vlade – dakle to nisu lihvari) koje na sebe uzmu dug određene privatne osobe ili obitelji i onda ga osoba ili obitelj otplaćuju toj firmi u manjim simboličnim novčanim ratama umjesto da dolazi do deložacije. Država mora brinuti o svojim ljudima, to je imperativ, dok hrvatska vladajuća garnitura Londonna odlasku to ne zna i nije ih niti briga, a sumnjam da će to moći učiniti i nova garnitura političara. Činjenica da su pobijedili SDP, HNS, IDS na ovim izborima ne će i ne može ništa promijeniti, kao ni ostale stranke liberalnog usmjerenja poput HSLS-a i HSS-a koji će po svemu sudeći nestati. Treba se samo sjetiti u prošlosti Cesarevog HKDS-a i Gotovčeve Liberalne stranke koje su danas gotovo kompletno zaboravljene. Ipak vjerujem da će se pravaška struja ponovno izdići iznad svega poput Feniksa iz pepela kada nađu svoju snagu, a o tome u svome zadnjem članku o budućnosti ujedinjenih pravaških stranaka odlično piše i Tomislav Jonjić. Ogromna je grješka konstantno tražiti uzor van Hrvatske kako na političkom tako i na kulturnom planu, kao i podatak da u današnje vrijeme postoje hrvatski političari koji ne nalaze primjere u svome vlastitom narodu. Takvi tzv. političari, kulturni radnici, umjetnici, pisci i intelektualci su osobe koje nemaju prvenstveno vjeru u sebe, a onda i u svoj narod.

Problem je i u tome što oni misle da "sve znaju" dok neki od njih ne znaju ni sročiti par rečenica na barem jednom stranom jeziku. Nakon gubljenja vjere u sebe same oni gube vjeru u narod i na kraju se okreću protiv vlastitoga naroda, a da to nisu uopće niti primijetili. Primjer za to su i tzv. intelektualci i autori koji idu toliko daleko da pišu knjige i djela gdje onda iznose kritike naspram svoga vlastitoga naroda ili se čak priklanjaju i intelektualcima iz nekih susjednih država koji su poznati po mržnji naspram svega hrvatskog (dakle ako ne možeš protiv njih - pridruži im se). U današnjoj Hrvatskoj postojeHrvatski 'neoliberali'Primjer za to su i tzv. intelektualci i autori koji idu toliko daleko da pišu knjige i djela gdje onda iznose kritike naspram svoga vlastitoga naroda ili se čak priklanjaju i intelektualcima iz nekih susjednih država koji su poznati po mržnji naspram svega hrvatskog (dakle ako ne možeš protiv njih - pridruži im se). U današnjoj Hrvatskoj postoje neoliberalno orijentirani politički korektni intelektualci za koje se poneki puta pitam moraju li oni sebe uvjeravati svako jutro kada se dignu iz svoga kreveta da je ono što rade ispravno ili jednostavno nemaju nimalo ljubavi za svoju vlastitu zemlju neoliberalno orijentirani politički korektni intelektualci za koje se poneki puta pitam moraju li oni sebe uvjeravati svako jutro kada se dignu iz svoga kreveta da je ono što rade ispravno ili jednostavno nemaju nimalo ljubavi za svoju vlastitu zemlju. Nije svaka kritika ujedno i pozitivna kritika, već čisti cinizam i sarkazam koji je vrlo vjerojatno u nekih naslijeđe vlastite nemoći za davanjem i primanjem ljubavi, kao i nepremostive mržnje spram onih koji drukčije misle, ljubomore, zlobe te duševne ispraznosti i samoće.

Hrvatski domoljub, revolucionar i jedna od najznačajnijih osoba Hrvatske Historijske Revolucije Dr. Milivoj Magdić često spominje u svojim člancima i knjigama koliko je važno da se u Hrvatskoj intelektualci okrenu svojim vlastitim snagama te da umjesto nalaženja primjera i tzv. uzora svugdje unaokolo, a samo ne u hrvatskoj tradiciji, pronađu uzore u našim bogatim korijenima, kulturi, tradiciji, naslijeđu i folkloru. Magdić tako piše u knjizi "Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj" : Prodiranje liberalizma u našu sredinu značilo je samo nastavljanje one linije unošenja našem narodnom organizmu tuđih sistema, što je već otpočelo sa tuđinskim nametanjem feudalizma". Za malu zemlju kakva je Hrvatska nije neophodno ulaziti u EU, a posebice kada vidimo u kakvoj se krizi sama EU sada nalazi. U Hrvatskoj prije svega treba napraviti lustraciju i temeljito očistiti birokraciju koja sve sputava, a tek onda razmišljati o mogućnostima udruživanja. Katolički pisac i filozof G. K. Chesterton u knjizi " Koristi od razlika" piše : " Previše kapitalizma ne znači previše kapitalista već premalo njih kao fizičkih osoba". Drugim riječima, kao što sam već i napomenuo, EU je vođena oligarhijski i kao takva nema šanse za dulji opstanak.

Nije više samo u pitanju opstanak EU ili ulazak Hrvatske u EU, već slom kapitalizma kao jednog civilizacijski trulog ekonomskog sistema. Najgore od svega je upravo to da nema više revolucionarnih ideja u filozofiji misli i općenito mišljenja, te da se svi ponašaju kao da će se sve samo riješiti od sebe. Svi vole kritizirati i priključivati se zastarjelim idejama, no nitko nije hrabar i kadar stvoriti ideje. Vlada plaća za reklame o "pridruživanju EU", no isto tako bi trebalo dozvoliti i neophodno je da šire pučanstvo sazna kakve su negativne posljedice priključenja Hrvatske Europskoj zajednici. Hrvatskoj više ne treba nikakvo udruživanje tipa prve dvije Jugoslavije ili neki državni totalitarni real socijalizam, kao ni birokratsko-tehnokratski federalizam koji Hrvatskoj nudi EU. Na svima nama kao i novim generacijama koje dolaze je da pronađemo novi put koji će nas konačno osloboditi okova prošlosti koji se konstantno vuku za nama. Bojim se da nažalost, a kako stvari stoje, Hrvatska nema više izbora jer je sve unaprijed odlučeno. Da stanovnici Hrvatske i ne izaberu ulazak i članstvo u EU vrlo vjerojatno je da bi EU ponudio Hrvatskoj vladi u dogledno vrijeme raspisivanje novoga referenduma. Nemojmo se zavaravati idejom da ako neka druga stranka dođe na vlast da oni ne će raspisati takvu vrstu referenduma. Ovakva federalna Europa služi neoliberalnoj ideologiji kao svojevrstan Trojanski konj. Dakle prvo i najvažnije za naš narod – vratimo suverenost Hrvatskoj i prestanimo biti sluge i dodvorice.

Nedavno je gospodin euNigel Farage iz UKIP stranke bio u Hrvatskoj te održao govor o tome što će se dogoditi uđe li Hrvatska u Europu. Onda se 30.11.2011. gosp. Nigel Farage obratio EU parlamentu i rekao im : "U Hrvatskoj još uvijek ima komunista na visokim mjestima u zemlji, koji će osobno postati vrlo bogati ako se Hrvatska priključi Europskoj uniji", te dodao:

"U Hrvatskoj ne postoji sloboda medija. U jednom trenutku netko je čak ponudio nagradu od 10.000 kn ako itko nađe članak u bilo kojim novinama koje sugeriraju da pristup EU nije prava stvar za učiniti. Čitava kampanja pristupa EU-u iskrivljena je i korumpirana, a to smo već vidjeli i prije od Unije. U Hrvatskoj se to događa na razini na kojoj to nikada nisam vidio. Hrvatska je 20 godina nezavisna zemlja. Izašla je iz propalog političkog eksperimenta, Jugoslavije, a ako glasaju za pristup Uniji, zapravo glasaju za pristup novoj Jugoslaviji, propalom političkom eksperimentu koji će implodirati. Nadam se da će se u zadnjim trenutcima pojaviti poštena debata, ali iskreno sumnjam u to".

Gosp. Farage jest Englez prije svega, ali je isto tako Europljanin i prijatelj Hrvatske.

U nekim ste svojim člancima upozoravali na problem imigranata i njihove integracije u europsko društvo. Kakva su europska iskustva u tom pogledu, i kakve bi posljedice priljev imigranata mogao imati za Hrvatsku?

Jedan od razloga imigracije leži i u nasilnome iskorijenjivanju ljudi iz njihovih postojbinam a ti razlozi su u prvome redu gospodarstveni. Ljudi se kreću iz svojih zemalja koje su presiromašne, prenapućene, prenaseljene ili nedovoljno razvijene i neizgrađene.Uz to, navodi Alain de Benoist, postoji i simbolički razlog za migraciju, a taj je konzumeristička ili potrošačka "kultura". Odgovornost za takvo stanje ne leži samo na imigrantima, nego i na "razvijenima" tj. industrijskim državama koje su čovjeka svele na razinu robe koja se može premjestiti bilo gdje i bilo kuda. Pogledajmo samo primjer tzv. "sweat shops" (radionice u kojima ljudi rade za male nadnice) i isto tako "call centres" (uslužni /potrošački pozivni centar), koje su ogromne multinacionalne kompanije preselile u Aziju jer je tamo jeftinija radna snaga nego u njihovim vlastitim zemljama.

To je upravo doprinijelo na svojevrstan način situaciji u kojoj se svijet sada i nalazi. Na zapadu primjerice ljudi kupuju odjeću i imigranti-na-broduobuću koja je jeftina, no ta ista obuća i odjeća je stvorena jeftinom radnom snagom negdje u Aziji. Potrošači i tzv. obični ljudi već dva ili tri desetljeća bacaju ili recikliraju odjeću, obuću, bijelu tehniku koja bi se mogla popraviti ili pokrpati no radije se baca. Sjećam se kao dijete kada su moji roditelji nosili cipele šusteru (postolaru), no danas radije postoji ta (ne) kultura bacanja, a tomu je kriva i potrošačka kultura u kojoj se uvijek "moraju imati nove krpice i cipele". Kao posljedica toga množi se smeće, a na drugoj strani zemljine polutke se u isto vrijeme rade proizvodi od sve jeftinijeg i jeftinijeg materijala i tako sve u krug. Takva vrsta migracija ne donosi nikakvo dobro ni Europi, a ni imigrantima. Većina njih niti razumije (a neki od njih niti žele razumjeti) način na koji europljani žive, a kamoli civilizacijske norme i tekovine. Pouzdano znam iz iskustva, jer sam živio neko vrijeme u Indiji, kako loše neki neobrazovani ljudi percipiraju ljude sa Zapada. Svatko tko dolazi sa Zapada za njih je "uobičajeno bogat , ima novaca i živi svakako bolje od njih samih" . Na isti način takva vrsta ljudi, bili oni iz Azije ili Afrike, misle da ako otiđu živjeti na taj "zapad" da će svakako u svakome smislu unaprijediti svoju egzistenciju. Taj nedostižni san se onda pretvara u moru, jer takva osoba misli da je način na koji ljudi žive na zapadu, kapitalistički neoliberalizam – uspjeh. Onda možete zamisliti što se događa kada takve osobe u grupama dolaze do Europe i dobiju boravak. Događa se sukob povijesno-geografskih okvira. Čitavu tu situaciju pospješuje i Vlastita EuropaTreba osposobiti radne snage u zemlji i ostatku kontinentalne Europe na taj način da više ne tražimo pomoć od nikoga i da više ne ovisimo ni o kome. Onog trenutka kada Europa misaono i filozofski stane na svoje vlastite noge, ma koliko to bilo bolno, poput - kako je to i Oswald Spengler napisao - vojnika staroga Rima koji je držao poziciju do zadnjega trenutka ili spartanskog kralja Leonide u smislu Prometejeve civilizacije, samo tada će nas poštovati te prestati dolaziti u Europu oni koji ju smatraju kao neoliberalni univerzalističko- egalitarijanski raj. Tada i u tome trenutku kada se u nama probudi ono što se na staronordijskom jeziku zove Aptrborinn (ili koncept naslijeđa naših predaka ) kao i duh Homera i njegova naslijeđa, promjene će se dogoditi na kulturnom, povijesnom i tradicijskom, a onda i na ekonomsko-gospodarstvenom te na političkom planu . Duh Europe leži u Homerovim epovima kojima su inspirirane i Staronordijske legendeEU tehnokratsko-birokratski aparat koji mora raditi sve po načelu "ljudskih prava" i umjetne/neprirodne "političke korektnosti" i stvarno bijednoga multikulturalizma. Vidjeli smo koliko su ta "ljudska prava" korisna kada Amnesty International optužuje Hrvatsku. Kada čitate te izvještaje jasno je i laiku da ljudi koji rade na arhivima zemalja bivše Jugoslavije nemaju ni najmanje pojma o povijesti istih, a čvrsto vjerujem da ih to niti ne zanima jer po njima je sve ionako univerzalno i kod njih ne postoje razlike među ljudima i njihovim geografsko-povijesnim okvirima.

Europa isto tako ne može biti dadilja za Afriku, Bliski Istok i neke zemlje u Aziji. Znam da će ovo zvučati grubo, no mene osobno ne zanimaju sukobi Izraelaca i Palestinaca. Ne zanima me palestinsko pitanje, ilegalno naseljavanje Izraelaca ili problemi u Siriji. To su interni problemi zemalja koje se nalaze daleko od Europe. Najbolje je prepustiti te zemlje same sebi jer su to, opet to naglašavam, različiti geografsko-povijesni okviri. Ono što se mene zanima jest činjenica da u današnje vrijeme imigranti iz ne-europskih zemalja koji dolaze najčešće iz Afrike i Azije, čine najmanje 20 % populacije u nekim gradovima Francuske i Nizozemske, a da ne pričamo o Švedskoj ili Norveškoj. Kada se na to nadovežu narko bande Pakistanaca, Kurda i Turaka u pojedinim većim gradovima Europe se više ne može ući u neke dijelove tih gradova. Oni koji zbore o ljudskim pravima po medijima i parlamentima dotle žive u mirnim susjedstvima i dijelovima grada koji naravno nemaju doseljenike iz Azije, Afrike ili Bliskog Istoka. To je isto kao i kada imate novinara koji piše izvješće o ratu u nekoj državi, a da tu državu nikada nije niti posjetio. Stoga Eurokontinentalizam nudi rješenje u kojemu postoji drugačiji način udruživanja zemalja u Europi, koja će adaptirati kriterije organske ekonomije, distributizma te kooperativnosti, dakle industrijski, financijski te socijalno i ekološki.

Treba osposobiti radne snage u zemlji i ostatku kontinentalne Europe na taj način da više ne tražimo pomoć od nikoga i da više ne ovisimo ni o kome. Onog trenutka kada Europa misaono i filozofski stane na svoje vlastite noge, ma koliko to bilo bolno, poput - kako je to i Oswald Spengler napisao - vojnika staroga Rima koji je držao poziciju do zadnjega trenutka ili spartanskog kralja Leonide u smislu Prometejeve civilizacije, samo tada će nas poštovati te prestati dolaziti u Europu oni koji ju smatraju kao neoliberalni univerzalističko- egalitarijanski raj. Tada i u tome trenutku kada se u nama probudi ono što se na staronordijskom jeziku zove Aptrborinn (ili koncept naslijeđa naših predaka ) kao i duh Homera i njegova naslijeđa, promjene će se dogoditi na kulturnom, povijesnom i tradicijskom, a onda i na ekonomsko-gospodarstvenom te na političkom planu . Duh Europe leži u Homerovim epovima kojima su inspirirane i Staronordijske legende.

Moramo se podsjetiti i što i tko djeluje na pošast imigracije. Prema francuskom autoru Jean-Yves Le Gallou neki od važnijih faktora imigracijske pošasti su:

- Strane vlade koje izvoze nezaposlene osobe i poslodavci koji koriste imigraciju da bi smanjili plaće

- Bogati ljudi i tvrtke (i oni manje bogati) koje žele dobiti što više na račun jeftine radne snage

- Udruge i imigracijski odvjetnici koji žive na račun države i imigracijskih slučajeva (što se slučaj više oteže oni dobivaju više novca, a neki znaju čak unaprijed da neki slučajevi završe s deportacijom, no ipak uzmu novce)

- Oni koji su njihovi suučesnici su političari i vođe sindikata koji sve isto tako znaju, ali šute.

Prema Georgesu Cormu, uglednom povjesničaru i ekonomistu, izlaz je u raspadu Euroatlantskih integracija (koje su posljedica II. svjetskog Rata) i naravno povratak europskoj kulturi i tradiciji te bogatstvu europskog naslijeđa.

Europa ne može njegovati ksenofiliju i "osjećaj manje vrijednosti" kao i "osjećaj krivice". Mi nismo nikome krivi za ništa jHrvatskaer nikoga nismo niti zvali u Europu i nikome ništa ne dugujemo. U Europi bez krova nad glavom, kao što i gladuje, postoji ogroman broj ljudi (brojke su milijunske) koji su rođeni u Europi dok Europska Unija šalje pomoć i ogromne dobrotvorne priloge za zemlje iz kojih nam dolaze imigranti. To je vrsta etnomazohizma i zapravo je samorasizam. Da se tako nešto izliječi rješenje nije tehnološko, administrativno-birokratsko ili čak u politiziranju. Implementacija istinskog rješenja je ideološki zaokret. Uzdići se iz zatvora dominantne ideologije, ili, drugim riječima: pronaći pod hitno nacionalnu suverenost i samim time osjećaj nacionalne suverenosti, prekid s komercijalnim individualizmom, prekinuti s daljnjim uništavanjem tradicionalnog društva i njegovih vrijednosti, povratak korijenima Europske civilizacije i europskog kršćanstva, i u slučaju Hrvatske odbaciti one koji nam serviraju uporno "nacional komunizam " koji je u suštini amalgam nacional-državnog i real-socijalističkog modela s elementima apartheida ( po njima oni koji misle patriotski i nacionalno su niža bića i automatski dakle: ustaše, fašisti i neonacisti). Njihova obrana je uvijek mantra : "Mi smo antifašisti". Oni koji žele i rade takve podjele su pravi etnorasisti. Vjerujte mi da oni to mogu već bi mnoge ljude strpali u zatvore, mučili, smaknuli i riješili ih se kako su to već radili. No sada ih nadgleda Europa i SAD kojima su se uvukli pod skute kao tobožnji "demokrati". Njihova najveća vještina i jest u tome kako biti kameleon.

Neki ljudi su toliko zaostali da ne mogu razumjeti da je voljeti svoju Domovinu, njenu prirodu i ljude normalna stvar i ljudsko pravo. Engleska riječ "right" znači našu "pravicu" ili pravo. Pravocrtna putanja, a ne vrludanje. Tko želi zatomiti ljudsko pravo na patriotizam, nacionalno određenje i vjeru jest onaj koji sprovodi politiku etno-apartheida, i to usred Europe. Internacionalizam treba biti zamijenjen ekonomskim patriotizmom ( primjer je moj bivši prof. Zvonimir Baletić te Karino Hromin-Sturm), nacionalnim identitetom (samosvojnost) i granicom ( tako da prelazak hrvatske granice bude određen režimom viza za osobe koje dolaze iz ne-europskih zemalja, a i iz nekih zemalja bivše Jugoslavije ). Nadalje treba ohrabrivati nastanak novih i neovisnih medija. Kada kažem neovisni i nezavisni mediji onda mislim na one iza kojih ne stoji nikakav lobby. Kao što i sami znate, i danas postoje mediji koji se nazivaju neovisnima, no neki od njih nisu čuli za riječi poput nepristranosti, objektivnosti i neovisnosti. Ako uspijemo pomoći svojoj državi, pomoći ćemo i Europi.

(kraj prvog dijela)

Davor Dijanović

Sub, 28-05-2022, 10:27:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.