„Hrast na vlast – to je stvarni kraj komunizma"
Dr. sc. Zvonimir Radić član je Savjeta Hrast-a i koautor gospodarskog programa. Program je dobio visoke ocjene – ocijenjen je boljim od SDP-ovog i HDZ-ovog programa. U njemu se pojavljuje pojam tehnološkoga gospodarstva koje se temelji na nacionalnoj tehnologiji. Ovaj razgovor usmjeren je na tumačenje tih pojmova.
Vi se već četrdesetak godina borite za hrvatsku (nacionalnu) tehnologiju. Zar je u komunizmu to bila zahvalna tema?
Nije. Komunizam se kataklizmički urušio zato što nije mogao stvoriti uvjete za tehnološki razvoj. Pojam slobode i pojam tehnologije nerazdvojno su povezani. Tamo gdje nema slobode nema tehnološkog razvoja, i obrnuto: tamo gdje nema tehnološkog razvoja nema slobode. Zastupati razvoj hrvatske tehnologije, organizirati konferencije o hrvatskom tehnološkom razvoju (što sam u komunizmu činio) bio je moj doprinos svjetskoj borbi protiv bolesti komunizma i hrvatskoj borbi protiv bolesti Jugoslavije. U tim bitkama umijeće je bilo – preživjeti.
No, ponovnim uspostavljanjem hrvatske nezavisnosti odnosi su se promijenili – nisu li?
Ni najmanje. Tuđman je morao napraviti kompromis po kojemu je komunistima (Greguriću), na njihov zahtjev, prepustio gospodarstvo. Gregurić i njegov zet Mateša radili su ono što su imali na pameti: privatizirali su tisuće poduzeća tako da su ih prodali direktorima-komunistima za menadžerske kredite (koje su im također dali), a ovi su poduzeća uništili rasprodajom ili „investicijskim ciklusima". Franjo TuđmanTuđman je morao napraviti kompromis po kojemu je komunistima (Greguriću), na njihov zahtjev, prepustio gospodarstvo. Gregurić i njegov zet Mateša radili su ono što su imali na pameti: privatizirali su tisuće poduzeća tako da su ih prodali direktorima-komunistima za menadžerske kredite (koje su im također dali), a ovi su poduzeća uništili rasprodajom ili „investicijskim ciklusima"O tehnološkom razvoju ništa nisu znali. Nisu se imali gdje ni obrazovati (ako je poneki to i htio), pa nam i danas u izbornoj kampanji – oni koji još nisu sasvim propali – nude svoje komunističke „investicijske cikluse"..
Što su ti „investicijski ciklusi"?
To je pitanje koje nas vodi do razgovora o drugoj kataklizmi, jednako dramatičnoj kao što je bilo samo-urušavanje komunističkog imperija. Drugu kataklizmu upravo mukotrpno preživljavamo, a zovemo je „od milja" recesijom. To je, zapravo, raspad sustava financijsko-tehničke globalizacije. Riječ je o tome da je Zapad u borbi protiv komunizma izmislio model financijskoga gospodarstva, pogodnog prije svega za komuniste, ali i za sve one koji, kao i komunisti, o tehnološkom razvoju ništa ne znaju. Model dopušta da svaki Ostap Bender kaže: „ja znam što treba s gospodarstvom, samo mi dajte novce za investicijski ciklus". Ako se nađe dovoljno lakovjernih da mu traženi novac dadu, on putuje u inozemstvo i dobivenim novcem kupuje sve: licenciju za proizvod, strojeve za proizvodnju, nacrte za tvornicu, znanje kako se pritišću gumbi da strojevi rade, strane stručnjake koji će održavati strojeve, i doslovce sve što mu kažu prodavatelji.
Sve mu to prodavatelji i postave tamo gdje on kaže, a on – na granici rentabilnosti ili ispod nje – vrti strojeve dok netko hoće kupiti ono što ti strojevi mogu proizvesti. Zatim ulazi u novi „investicijski ciklus" – bacajući zastarjelu licenciju i istrošene strojeve u smeće. Svi koji propovijedaju „investicijske cikluse" žele kulturu i svaku drugu ljudsku djelatnost zatvoriti u kućice (danas predlažu, na primjer, Ministarstvo branitelja), da se ne bi tkogod iz tih djelatnosti javno zapitao što to oni, zapravo, rade, i da se ne bi umiješao. A posebno da se ne bi tkogod dovinuo da „investicijskim ciklusima" uništavaju najvrednije hrvatsko blago: ljude i domovinu, jedino hrvatsko blago koje se može trajno pretvarati u hrvatsko bogatstvo Ljude uništavaju tako što im vrijedni, nadareni i obrazovani ljudi nisu potrebni, pa ti hrvatski ljudi postaju najpoželjniji imigranti u svijetu, a domovinu tako što je rasprodaju da bi pokrili gubitke svojih „investicijskih ciklusa".
Zato ste zajedno s Tomislavom Nuernbergerom u program Hrast-a uveli model tehnološkoga gospodarstva. O čemu je riječ?
Ovo kratko pitanje zahtijeva podulji odgovor, koji se, pažljivim čitanjem , može naći i u samom programu Hrast-a. No, idemo redom. Najprije je Tomislav Nuernberger jedan od onih najpoželjnijih hrvatskih imigranata u svijetu, koji se vinuo u sam vrh svjetskog tehnološkog razvoja. Na tom je vrhu vlastitom sistemskom prosudbom shvatio što se događa i u svijetu i u Hrvatskoj. I ne samo da je to shvatio, nego je odlučio Hrvatskoj pomoći. Zatim, o modelu tehnološkoga gospodarstva može se argumentirano razgovarati samo ako se oslobodimo starih, u komunizmu i u borbi protiv komunizma nametnutih naziva za tehnologiju i za gospodarstvo. Pojam tehnološkoga gospodarstva u temeljima je Zapadne civilizacije i nije nikakva novina. Za daljnji razgovor dovoljno je najkraće reći što je tehnologija, a što gospodarstvo u toj civilizaciji. Kao što je biologija znanost o biosferi, tako je tehnologija znanost o tehnosferi. No, biologija je znanost kojom se proširuje ljudska spoznaja, pa su njezini rezultati opće dobro, a tehnologija je znanost kojom se prirodno i društveno blago (duhovno i fizičko) pretvara u bogatstvo (novac), i zato su njezini rezultati u posebnom režimu strogo čuvane tajne.
Nacionalnom tehnologijom nacionalno se blago trajno pretvara u nacionalno bogatstvo – zato država štiti svoju tehnologiju. Ali nema države koja svoju tehnologiju može sama stvoriti. Stvaranje vlastite nacionalne tehnologije uvijek je rezultat tehnološke i svake druge suradnje s prijateljskim zemljama. I konačno, za dobro razumijevanje pojma gospodarstva, koje se na engleskom jeziku zove economy, potrebno je u hrvatski jezik unijeti naziv za onaj pojam koji se u engleskom jeziku naziv economics (koji je u komunizmu bio sasvim potisnut), a to bi mogao biti naziv: ekonomika. Ekonomikom se rješavaju problemi kako od manjeg bogatstva načiniti veće. S ta dva naziva: tehnologija i ekonomika, možemo reći što znači naziv gospodarstvo u Hrast-ovom programu.To je po tehnološkim i ekonomičkim kriterijima korištenje raspoloživoga blaga i bogatstva radi dobrobiti čovjeka, obitelji, naroda i zajednice naroda. Za složenicu tehnološko gospodarstvo može se reći da je prijeko potrebna samo radi nametnutog modela financijskoga gospodarstva, čija je neobuzdana primjena dovela do ranije spomenute druge kataklizme nazvane recesijom. Složenica tehnološko gospodarstvo naznačava samo da tehnologija ne smijie biti u jednom vlasništvu a gospodarski pothvat u drugom. Tko se hoće baviti gospodarstvom mora najprije u svom vlasništvu imati vlastito tehnološko rješenje, nastalo u međunarodnoj tehnološkoj suradnji, a tek onda financije. Obrnuto vodi u drugu kataklizmu, u kojoj grcamo.
Ima li u nas tehnološkoga gospodarstva barem u tragovima? Navedite nam koji primjer?
U biti, nema modernoga gospodarstva koje nije tehnološko, niti ga može biti, samo je pitanje u čijem je vlasništvu tehnologija. U nas je najbolji primjer hrvatskoga tehnološkoga gospodarstva: hrvatska brodogradnja, čije rezultate država procjenjuje po kriterijima financijskoga gospodarstva. A ti kriteriji na tehnološko gospodarstvo nisu primjenjivi, te prijeti velika opasnost da zastupnici „investicijskih ciklusa" unište zdravo zasnovanu hrvatsku brodogradnju. Za malo gospodarstvo dobar je primjer obiteljski turizam.
Što treba mijenjati?
Sve, samo ne odjednom. Uvjet za sve promjene je: stvarni kraj komunizma. Hrast to donosi svojim programom, od toga kreće i zato sam tu. Idući korak je oslobađanje svih ljudskih djelatnosti iz kućica u koje su ih komunisti zaključali. Tehnološko se gospodarstvo može uspostaviti samo ako kultura i tehnologija idu ruku pod ruku i ako nositelji tih djelatnosti ostvaruju suradnje svih vrsta, a posebno u kulturi i tehnologiji s prijateljskim državama. Kulturna suradnja mora poticati tehnološku i obrnuto. Zatim je potrebno načiniti puno brzih rješenja u zakonodavstvu kojima se omogućuje stvaranje pozitivne tehnološke bilance Republike Hrvatske, po kojoj se također procjenjuje uspješnost državne vlasti. Sve infrastrukturne djelatnosti, posebno financijske, potrebno je uskladiti s programima ostvarivanja svega što sam do sada izložio. I još puno toga...
Prilog:
Dr. sc. Zvonimir Radić - životopis
Diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (tada Elektrotehničkom fakultetu) Sveučilišta u Zagrebu na radio-komunikacijama 1960. godine. Doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu 1973. godine na radio-relejnim sustavima. Izvanredno je studirao pravo na Sveučilištu u Zagrebu paralelno s redovitim studijem.
Izabran je na Sveučilištu u Zagrebu za izvanrednog profesora za kolegij Informacijski sustavi 1976. godine odazivajući se osobnom pozivu prof. dr. sc. Vere Johanides, a na Sveučilištu u Rijeci za redovnoga profesora za kolegij Informatika i metode upravljanja (s teorijom općih sustava) 1986. godine, odazivajući se osobnom pozivu akademika Zlatka Winklera. Od 1998. do 2002. godine vodio je Istraživačko središte za inteligentne transportne sustave pri Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, što je dovelo do osnivanja Zavoda za inteligentne transportne sustave na tom fakultetu.
Od 1961. do 1988. godine radio je u Institutu za elektroniku, telekomunikacije i automatizaciju (IETA) na razvoju telekomunikacijskih uređaja i sustava. Vodio je razvojne timove i Znanstveno vijeće IETA. Samostalno je predložio projekt te vodio i dovršio razvoj radio relejnog sustava RP8-24, koji je ušao u proizvodnju. Taj je sustav bio u dugogodišnjoj uspješnoj primjeni u telekomunikacijskim mrežama u Hrvatskoj. Od 1990. godine direktor je institucije ISOT d.o.o., koja je u njegovu vlasništvu i u kojoj je vodio timove stalno zaposlenih i vanjskih suradnika na poslovima stalnog obrazovanja i sustavnog konzaltinga u tehnologiji.
Objavio je: kao autor i prvi koautor – preko stotinu znanstvenih i stručnih radova; kao autor i priređivač – dvanaest knjiga, među kojima je potrebno izdvojiti knjige "Sudbonosna nacionalna tehnologija", koju je objavila izdavačka kuća Izvori godine 2000. i "Nacionalne vrijednosti u gospodarskom razvoju – Hrvatske nacionalne vrijednosti u europskim integracijama", koju su objavili Matica hrvatska i Domagojeva zajednica godine 2005.; kao publicist na teme tehnologije u časopisima i novinama – preko šestdeset feljtona i članaka. Sudjelovao je u radu znanstvenim referatima na preko dvadeset i pet međunarodnih i svjetskih znanstvenih kongresa, konferencija i simpozija (Denver, Chicago, Pittsburgh, Washington, Buenos Aires, Toronto, Algier, Cairo, New Delhi, Seoul, Sydney, Wien, Brighton, Muenchen, Geneva, Torino, Madrid, Budapest, San Francisco, Peking, Portorož, Bled, Zagreb, Opatija, Split, Dubrovnik, Cavtat i dr.).
Zahvaljujući Većeslavu Radaušu, dipl. ing. arh., kojega je, nakon Hrvatskoga proljeća, u inženjerskim krugovima obranio od smjene s funkcije predsjednika Saveza inženjera Hrvatske, postao je predsjednik Savjeta za tehnološki razvoj Saveza inženjera, a kasnije i predsjednik Saveza inženjera. Pokrenuo je još za predsjednikovanja V. Radauša disidentske konferencije o tehnološkom razvoju Hrvatske (I., II. i III.) i niz drugih znanstvenih skupova na slične teme.
Predsjednik je udruge "Domagojeva zajednica – promicanje općenarodnog suglasja o hrvatskim nacionalnim vrijednostima" od 2002. godine. Vodio je zajedno s bliskim suradnicima "I. kongres o nacionalnim vrijednostima" (Zagreb, 2003. godine) i autor je "Prijedloga klasifikacije hrvatskih nacionalnih vrijednosti" kao završnoga kongresnog dokumenta.
Od 1990. vodio je velike sistemske projekte-zasnovane na konceptu hrvatskoga tehnološkoga gospodarstva- o hrvatskoj brodogradnji, hrvatskom katastru, gospodarskom dijelu hrvatske državne uprave i hrvatskoj pošti. Svi su ti projekti, premda vrlo uspješni, prekinuti prije njihova završetka intervencijom državne uprave.
Od godine 2004. pročelnik je Odjela za nacionalnu tehnologiju Matice hrvatske u Zagrebu. Na tom je položaju predložio i vodio znanstveno-stručni skup (120 opsežnih pisanih priloga) „More – hrvatsko blago" godine 2008. Povodom skupa uprava Matice hrvatske suspendirala ga je, tako da o svom statusu vodi spor protiv te uprave na Ustavnom sudu Republike Hrvatske, a protiv nekih članova uprave i na Kaznenom sudu u Zagrebu.