Razgovor s ing. Zdravkom Vlaićem

Gospodine Vlaiću, ulazak Hrvatske u Europsku Uniju trenutačno je jedno od važnijih pitanja koje se pretresa među hrvatskim narodom i hrvatskim intelektualcima. Koje je Vaše mišljenje o tom pitanju? Treba li Hrvatska ili ne ući u Uniju i zašto?

Pod postojećim uvjetima Hrvatska ne treba ući u Europsku Uniju. Gotovo sve što veže Hrvatsku i EU kao političku organizaciju krenulo je naopaku od samoga početka, a taj se put ni danas nije promijenio. Problemi s EUDo nedavno su tvrdili kako nas čekaju Unijini fondovi, koje će, eto, drugi puniti, a mi ćemo po želji uzimati koliko nam treba. Nešto kao predavanje na partijskim tečajevima. Nakon uvjetnog završetka pregovora priče o bogatim EU-ovim fondovima nekako su utihnule. Saznalo se da ono što su pričali (ne samo govorili) nema veze s istinom.Još od početka hrvatske borbe za samostalnost EU se prema nama odnosi neprijateljski i licemjerno. Evo samo nekoliko primjera:

• sudjelovali su u izglasavanju embarga na oružje u vrijeme kada nismo imali ni lovačkih pušaka, a Srbi su u izobilju imali oružja svih vrsta
• prisilili su nas na odgodu provedbe odluke o neovisnosti
• danas nam drže predavanja o pravnoj državi, a prisilili su hrvatsku vlast na preimenovanje masovnih srpskih ratnih zločina i pobunu i aboliciju počinitelja, što je klasičan oblik rušenja pravde, prava i pravne države
• i danas, preko ucjena i pritisaka, a uz pomoć odnarođene vlasti, ruše pravnu državu, posebice inzistiranjem na suđenjima hrvatskim braniteljima za navodne ratne zločine, uz istodobno prešućivanje masovnih srpskih ratnih zločina i izbjegavanje suđenja za njih
• na isti su način uspjeli prisiliti Hrvatsku na pristanak za rješavanje graničnog spora sa Slovenijom preko iznimno čudne arbitraže, izbjegavajući postupak pred Međunarodnim sudom za pravo mora
• ucjenama i pritiscima uspjeli su, uz pomoć odnarođene vlasti, prisiliti Hrvatsku na gradnju stanova i kuća onima koji su počinili strašne zločine nad Hrvatima u Domovinskom ratu, što i ekonomski uništava ionako slabo gospodarstvo
• EU već 20 godina drži pod vojnom okupacijom hrvatski državni teritorij (Sveta Gera)
• prisiljavaju nas na uništavanje moralnih norma hrvatskoga društva (zloglasni Zakon o suzbijanju diskriminacije)

 Ulaskom u EU hrvatski zakoni postaju zakoni drugoga reda. Vlast u Hrvatskoj priznaje da nema službeni prijevod Lisabonskog ugovora, a uporno hvali ulazak u EU. Na temelju čega? Nije li to ulazak u pećinu nepoznata oblika, sadržaja i svojstava? Do nedavno su tvrdili kako nas čekaju Unijini fondovi, koje će, eto, drugi puniti, a mi ćemo po želji uzimati koliko nam treba. Nešto kao predavanje na partijskim tečajevima. Nakon uvjetnog završetka pregovora priče o bogatim EU-ovim fondovima nekako su utihnule. Saznalo se da ono što su pričali (ne samo govorili) nema veze s istinom. Istina je da su naše uplate obvezne, a hoćemo li što dobiti iz „nepresušnih" fondova veliko je pitanje, za sada bez odgovora. Previše je toga nepoznatog, da bi se na brzinu moglo odlučiti za ulazak u raj zvan Europska Unija. Nitko nema pravo voditi narod u maglu. Odgovorna bi vlast napravila raščlambu sa svim navodima što ulaskom u EU dobivamo, a što gubimo. Naša vlast, osim neozbiljne promidžbe i žrtvovanja naroda, nije napravila ništa. Zato je moj odgovor do daljnjega – NE u EU.

Dopuštam da drugi ljudi imaju drukčije stavove i držim da na toj temi ne smiju nastati podjele hrvatskoga nacionalnog bića. Neka svatko glasuje prema svojim spoznajama, prosudbama i svojoj savjesti. Ako me tko uvjeri da sam u krivu, što će biti teško, spreman sam promijeniti mišljenje – pametan čovjek uči dok je živ.

Ako gledamo dosadašnju povijest europskih integracija, možemo zapaziti kako je jedino Hrvatskoj kao uvjet za ulazak u EU bila nametnuta tzv. regionalna suradnja, koja je do sada rezultirala brojnim međudržavnim ugovorima i dogovorima sa zemljama bivše Jugoslavije, od kojih su za Hrvatsku mnogi u perspektivi štetni. Neki u tome pristupu vide opasnost da se na određeni način ponovno reintegrira prostor bivše Jugoslavije. Kako Vi gledate na tu problematiku?

JugoslavijaImajući u vidu povijesno iskustvo, žrtve i stradanje Hrvata u objema Jugoslavijama, svaki pokušaj obnove Jugoslavije, u bilo kakvom obliku, zločin je protiv hrvatskog narodaHrvatska je već sklopila niz međudržavnih ugovora s državama s kojima je, prečesto neravnopravno, dijelila tamnicu hrvatskoga naroda, a čije sadržaje ne znamo. Da su povoljni za nas, sigurno ne bi bili tajni. Uloga EU-a u svemu tome nije za pohvalu, dapače, za svaku je pokudu. Već sam pojam „regije" Zapadni Balkan ponižavajući je za Hrvate. Je li nas tko što pitao o tomu? Zašto Hrvatska ne tvori regiju s Mađarskom, Austrijom, Slovenijom, Slovačkom, Češkom? Po čemu su nam zemlje „Zapadnog Balkana" bliže od navedenih? Zar po uspomenama na ropski položaj Hrvata u zloglasnoj tvorevini zvanoj Jugoslavija? Zar misle da ćemo zaboraviti kako je u Jugoslaviji počinjen najveći genocid nad hrvatskim narodom u njegovoj povijesti?

Suradnja je jedno, protiv nje nisam, uz određene uvjete, ali prisilni ulazak u bilo kakve asocijacije nikada ne vodi dobru. Kako to da „pravedni" EU ne vrši pritisak na Srbiju da Hrvatskoj plati ratnu odštetu, vrati ukradena kulturna dobra i sudi svojim državljanima za počinjene ratne zločine nad Hrvatima? Što je s koncentracijskim logorima u Srbiji u kojima su ubijani i mučeni hrvatski branitelji, žene, čak i djeca i to masovno? Što je s razaranjima i masovnim ubojstvima u Slavoniji, Dalmaciji, Lici, na Banovini, Kordunu...

Je li ubijanje Hrvata i rušenje njihovih crkava i svih dobara junačko djelo, koje još valja i nagraditi? Zašto se nad Hrvatima provodi memoricid? Imajući u vidu povijesno iskustvo, žrtve i stradanje Hrvata u objema Jugoslavijama, svaki pokušaj obnove Jugoslavije, u bilo kakvom obliku, zločin je protiv hrvatskog naroda.

Koji su prema Vašem mišljenju glavni uzroci današnje duboke političke, gospodarske, socijalne i duhovne krize u Hrvatskoj? Prilikom posjeta Hrvatskoj, veliki papa Ivan Pavao II hrvatski je narod prozvao „narodom nade". Što se u međuvremenu dogodilo da je hrvatski narod zapao u današnju situaciju posvemašnje apatije i beznađa?

Hrvatski je narod već stoljećima izložen neviđenom psihološkom, informacijskom i medijskom ratu. Kao i u svemu drugom, najgore je bilo u Jugoslaviji. Uporno se šire laži o genocidnosti hrvatskog naroda, što traje i danas. Selektivnim optuživanjem i nepravednim presudama Haaški se sud pridružio voditeljima toga rata.

Tu je i zloglasna tvornica laži Jasenovac Research Institute. Franjo TuđmanHrvatski je narod mnogo puta pokazao da je spreman na najveće žrtve i da je sposoban izvojevati svoju slobodu. I uvijek je bio spreman praštati. Na žalost, rijetko kada je imao doraslo rukovodstvo. Izdali su ga etablirani intelektualci i jude na vlasti, pretežito kadrovi iz SKJ. Posljednji veliki čelnik bio je predsjednik Franjo Tuđman. Nakon njega počelo je naglo urušavanje institucija. Takav strmoglav pad može se objasniti samo dobrom prethodnom pripremom. Hrvati trenutačno nemaju ni jednu instituciju koju bi mogli držati svojom, osim Crkve u Hrvata, iako i za nju ima prigovora.Tamo se još uvijek poimenično vodi više od 600 000 navodnih žrtava Jasenovca. To što je sve skupa golema laž njih ni malo ne dira. Među navodnim žrtvama Jasenovca je i 67 mojih Miljevčana, od koji ni jedan nije tamo umro. Njihova pokvarenost ide toliko daleko da su i Hrvati žrtve stravičnoga četničkog pokolja u Gatima 21. X. 1942. godine

zani kao žrtve Jasenovca. Nije ni poznato da je bilo koja hrvatska vlast išta učinila da se taj sramotni popis izbriše. Nije mi poznato da je HAZU reagirao na bilo koji način. Ako jesu, hvala im, ja za to ne znam.

Psihološki rat i krivotvorenje povijesti nastavljaju se i danas. Najnoviji je zajednički potvat srbijanskog predsjednika Tadića i pridružene mu ekipe iz Hrvatske u kojem gospićke Hrvate koje su partizani 1945. pobili i bacili u Šaranovu jamu prikazuju kao srpske žrtve. Prošlih su godina na istom mjestu na istom poslu bili bivši i sadašnji predsjednici RH. Ništa manje zlo nije obnova četničkoga spomenik u Srbu i slavljenje pokolja hrvatskih civila u istočnoj Lici. U tomu su sudjelovali Predsjednik, Sabor i Vlada. Pamti li povijest takvo što? Ne vjerujem!

Hrvatski je narod mnogo puta pokazao da je spreman na najveće žrtve i da je sposoban izvojevati svoju slobodu. I uvijek je bio spreman praštati. Na žalost, rijetko kada je imao doraslo rukovodstvo. Izdali su ga etablirani intelektualci i jude na vlasti, pretežito kadrovi iz SKJ. Posljednji veliki čelnik bio je predsjednik Franjo Tuđman. Nakon njega počelo je naglo urušavanje institucija. Takav strmoglav pad može se objasniti samo dobrom prethodnom pripremom. Hrvati trenutačno nemaju ni jednu instituciju koju bi mogli držati svojom, osim Crkve u Hrvata, iako i za nju ima prigovora. Jedno od najvećih razočarenja jest HAZU, čije bi se ponašanje u zadnjim godinama moglo nazvati škandaloznim. Uzmimo za primjer poziv Stjepanu Mesiću da održi predavanje o gospodarstvu prigodom proslave 150. godišnjice JAZU-a. O tempora , o mores! I tamo ima iznimaka na koje se prethodna ocjena ne odnosi (Pečarić, Barišić, Aralica, Popović, Šanjek, Hraste, Ašperger...)

Ni jedan medijHrvati nemaju ni jedan svoj utjecajni medij. I oni koje moraju silom financirati sudjeluju u krivotvorenju prošlosti i sadašnjosti. Krivotvore čak i Papin govor i nikomu ništa! Neizvršena lustracija jugokomunističkih kadrova, a koji drže sve utjecajne položaje u Hrvatskoj, urodila je onim čime je jedino i mogla – velikim zlomHrvati nemaju ni jedan svoj utjecajni medij. I oni koje moraju silom financirati sudjeluju u krivotvorenju prošlosti i sadašnjosti. Krivotvore čak i Papin govor i nikomu ništa! Neizvršena lustracija jugokomunističkih kadrova, a koji drže sve utjecajne položaje u Hrvatskoj, urodila je onim čime je jedino i mogla – velikim zlom. Jedan od primjera užasnoga psihološkog rata protiv Hrvata jest naziv jednoga od najljepših trgova u Zagrebu po najvećem ubojici Hrvata megazločincu Titu. U Zagrebu se obnavljaju spomenici KPJ – organizaciji koja je počinila neviđene zločine nad Hrvatima. Sve je to u službi pokušaja slamanja duha hrvatskog naroda i izazivanja apatije.

Narod pod stalnim optužbama i stalnim pritiscima izvana i iznutra, teško stvara, gubi previše energije i vremena na ono što se ni slučajno ne bi smjelo događati. Ništa od tog nije slučajno, sve je isplanirano. Lustracija jugokomunističkih kadrova nuždan je uvjet za započinjanje bilo kakvoga oporavka, na bilo kakvoj razini.

Travanjske presude generalima umjesto da su dovele do obnavljanja zajedništva i solidarnosti, čini mi se da su samo još produbile takvo apatično stanje. Kako ste Vi doživjeli presude generalima, i smatrate li kako su i one jedan od instrumenta pravosudno- psihološkog rata kojemu je cilj Hrvate baciti na koljena i tako anulirati pobjedu ostvarenu u Domovinskome ratu?

Presude hrvatskim generalima duboko su nepravedne i u službi su laži i zla. One su dio psihološkoga rata protiv Hrvata. Hrvatski je narod i ovom prigodom pokazao da nije klonuo duhom i da mu nije moguće isprati mozak lažima, bez obzira od kuda one dolazile. Nije to uspio ni jugokomunizam pa ne će ni neki čudni sudovi. Gotovo jednodušna reakcija hrvatskog naroda zabrinula je tvorce novoga svjetskog poretka pa su žurno aktivirali svoje sluge u Hrvatskoj. Sluge su prionule poslu i rade na razbijanju nacionalnog jedinstva i tamo gdje nemaju nikakve šanse. Nu, škude imaju privlačan zvuk, a to je njima najljepša glazba. Nitko nije slomio Hrvate, ne će ni ljubitelji škuda, ni obnovljena KPJ niti Velika Srbija! Jedinstveni Hrvati nepobjedivi su.

Iako je Hrvatskoj trenutno potrebna koncentracija svih nacionalnih političkih snaga, čini mi se da proces ide u obrnutome smjeru – prema stvaranju novih i novih stranaka, udruga, organizacija i sl. IzboriSvi koji svoj ego stavljaju ispred i iznad nacionalnih interesa nisu dobrodošli u politiku. U nekim je aspektima stanje gore nego 1991. godine i nije dobro usitnjavati političke pokrete i stranke. Hrast je dobro zamišljen, poglavito predizbori i nadam se da će polučiti dobar uspjeh. Ne treba glasovati ni za koju stranku koja se ponaša nedemokratski.Vidite li trenutno u Hrvatskoj političku snagu koja bi mogla osvojiti političku vlast i zemlju osoviti na noge? I kako će se prema Vašim prognozama razvijati politička situacija u narednom vremenu?

Nezahvalno je prognozirati buduće događaje. U svakom slučaju, oni će ovisiti o našem jedinstvu i nacionalnoj svijesti. Svi koji svoj ego stavljaju ispred i iznad nacionalnih interesa nisu dobrodošli u politiku. U nekim je aspektima stanje gore nego 1991. godine i nije dobro usitnjavati političke pokrete i stranke. Hrast je dobro zamišljen, poglavito predizbori i nadam se da će polučiti dobar uspjeh. Ne treba glasovati ni za koju stranku koja se ponaša nedemokratski. Nedostatak demokracije preskupo nas košta i sustavno nas uništava.

Poglavito ne treba glasovati za postojeću koaliciju na vlasti, a još manje za postojeću saborsku oporbu. Jedni i drugi iznimno su velika opasnost za opstojnost hrvatske države. To su pokazali na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Birači moraju znati sve o mogućim kandidatima, uključivši i ono što se inače drži privatnim. Moramo znati tko i na koji način može utjecati na odluke ljudi koji će određivati našu budućnost. O onima koji su sada na vlasti ne znamo dosta, posljedice su strašne. Glasovanje se ne smije svesti na pogađanje na slijepo. Samo informiran i odgovoran čovjek, koji uz to ne živi u strahu, može donijeti ispravnu odluku. Valja voditi računa o medijskoj blokadi i nametanju kandidata preko masovnih medija. Medijski je teror došao do razine na kojoj tzv. velikim medijima više gotovo nitko ne vjeruje. Tu je i naša šansa. Internet i internetske portale treba koristiti koliko god je moguće. Istina je naš saveznik, neka tako i ostane!

Davor Dijanović