Razgovor sa Željkom Tomaševićem

Gospodine Tomaševiću, član ste predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, koje pod predsjedanjem dr. Zvonimira Šeparovića neumorno radi na okrivanju istine o brojnim zločinima koji su u 20 stoljeću počinjeni nad hrvatskim narodom. Koje su trenutno glavne aktivnosti društva?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo je upravo održalo svoju godišnju izbornu skupštinu na kojoj je javnosti predstavilo Zbornik radova V. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa. Zbornik radova iz Bibilioteke Documenta Croatica pod nazivom „Žrtva znak vremena" sadrži djela 95 autora i enciklopedijskog je razmjera od čak 938 stranica. Društvo će 26. srpnja obilježiti 70-godišnjicu mučki pobijenih hodočasnika Sv. Ani u Kosovu kod Knina, koji su bili prve žrtve četničke pobune započete u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni 26./27. srpnja 1941., a 27. srpnja će u Boričevcu obilježiti mučeništvo i egzodus tamošnjih Hrvata koji traje do današnjeg vremena. Time želimo promicati i uspostaviti povijesnu istinu o toj četničkoj pobuni provedenoj pod okriljem vojne i gospodarske pomoći talijanske fašističke okupacijske vlasti, u kojoj su tek manjim dijelom sudjelovali i Srbi komunisti toga područja, i koja je prema Hrvatima toga područja ostvarila genocidne učinke, a na opću se javnu sablazan, od 2010. godine ponovno pokušava službeno promaknuti i častiti kao „antifašistički ustanak u Srbu".

Unatoč ljetnom vremenu odmora, svečano ćemo obilježiti i 23. Kolovoza, Dan sjećanja na žrtve komunizama i nacizma, čije smo uvođenje u Republici Hrvatskoj zatražili Apelom upućenim hrvatskim državnim vlastima s naše svečane akademije održane u povodu Svjetskog dana ljudskih prava. Uz rujansko hodočašće Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini u spomen na tragičnu Krbavsku bitku, u 2011. obilježit ćemo i stradanja brojnih krajeva i mjesta simbola mnoštvene hrvatske žrtve poput Zrina, Španovice, Škabrnje, Vukovara, Voćina, a posebno ističem naš prvi spomen pohod gradu Travniku, u spomen na partizanski pokolj 1.500 Hrvata počinjen 22. listopada 1944. godine. O djelovanju našeg društva, čitatelji se mogu pobliže upoznati i na internetskoj adresi www.viktimologija.hr.

Iako su europske institucije donijele nekoliko dokumenata o osudi totalitarnoga komunističkog sustava, te iako su neki od tih dokumenata inkorporirani i u hrvatsko zakonodavstvo, nemoguće je ne primijetiti kako njihova primjena u stvarnosti nije zaživjela. Koji je prema Vašem mišljenju uzrok takvoga ponašanja? Hoćemo li konačno dočekati da se u Hrvatskoj svi zločini, počinjeni ma u ime koje ideologije, počnu ravnopravno tretirati?

Dokumenti EUEuropske institucije su donijele čitav niz obvezujućih dokumenata, od Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. godine, Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., Rezolucije Europskog Parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2009. do Deklaracije Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizmaPrema svim činjeničnim pokazateljima, nad hrvatskim narodom je u razdoblju od II. svjetskog rata, odnosno za cijelo vrijeme jugokomunističke vlasti pa sve do oslobođenja državnog područja Republike Hrvatske u kolovozu 1995. godine, počinjen zločin genocidnih razmjera. Razumnom čovjeku nije svojstvena ni shvatljiva institucionalna ili ljudska besćutnost prema bilo kojoj pojedinačnoj, a posebno tolikoj mnoštvenoj žrtvi, neovisno o njezinoj narodnosnoj pripadnosti.

Ponašanje tijela hrvatskih državnih vlasti kojim se do današnjih dana, svjesno i pravno kažnjivo, zatire i sprječava otkrivanja povijesne istine o stradanju hrvatskog naroda, kažnjavanje zločinaca i davanje priznanja žrtvi, ukazuje ne samo na nenacionalnu, već na istinsku protuhrvatsku narav postojećih političkih struktura. Razlog tomu nalazim isključivo u činjenici, što su sve vodeće političke, odnosno upravljačke strukture u Republici Hrvatskoj bile, i još uvijek su, svojim odlučujućim dijelom sastavljene od pripadnika bivših jugokomunističkih struktura koji su svoju protuhrvatsku narav stekli služeći tada srpskim vlastodršcima ogrnutim plaštom tzv. jukokomunista na svim područjima društvenog djelovanja, a danas je dokazuju svojim političko-korumptivnim sluganstvom interesima određenih međunarodnih političkih subjekata i veletrgovaca. Znajući, s koliko su istodobne ostrašćenosti, pojedini najviši državni dužnosnici zahtijevali i nalagali progone hrvatskih branitelja iz obrambenog Domovinskog rata i njihova izručenja stranim sudištima, čak i uz potpunu spoznaju o očevidno politički, a ne pravno potaknutim, a činjenično lažno sastavljenim optužnicama, protuhrvatska narav i djelovanje tijela hrvatskih državnih vlasti u području zaštite hrvatske žrtve, postaje neupitna.

Suprotno takvom ponašanju hrvatskih vlasti, europske institucije su donijele čitav niz obvezujućih dokumenata, od Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. godine, Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., Rezolucije Europskog Parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2009. do Deklaracije Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Tim dokumentima je Europska unija snažno osudila totalitarne komunističke sustave bez iznimke, zahtijevajući od vlada svih postkomunističkih država utvrđivanje povijesne istine o tom vremenu i davanje pravedne zadovoljštine žrtvama, u cilju pomirbe koju je moguće postići priznanjem odgovornosti za počinjene zločine i traženjem oprosta, imajući pri tome u vidu potrebu moralnog preporoda. Pod političkim pritiskom tih dokumenata, Hrvatski sabor je 2006. usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u vremenu od 1945. do 1990. godine. Međutim, pokazalo se da su njome hrvatske vlasti samo deklarativno prihvatile njima zadane obveze, ali ne i započele s njihovom društvenom provedbom. Zato je hrvatsko društvo ostalo posve rijedak primjer europskog društva još tako teško opterećeno posljedicama komunističkog totalitarnog sustava. Hrvatski sabor je ove godine donio Zakon o pronalaženju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, a hrvatski dužnosnici su u svojim javnim istupima, potvrdili dokazanost počinjenja jugokomunističkih zločina i imena zločinaca, najavivši njihovo kažnjavanje. Ipak, svjedoci smo činjenice, da hrvatska javnost do današnjeg dana nije upoznata s poduzimanjem bilo koje djelotvorne radnje državnih tijela.

Za nadati nam se je, da se ubuduće ne će čekati prirodne smrti ratnih i mirnodopskih komunističkih zločinaca, hineći volju provedbe sudskih postupaka, a i nadalje se bogohulno i ljudski sablažnjivo odnositi prema posmrtnim ostatcima žrtava, poput već iskazanog odnosa prema tijelima žrtava otkrivenih u slovenskom rudniku Huda Jama ili ranije prema otkopanim zemnim ostatcima žrtava pobijenih na Maceljskom gorju. U suprotnom, teško da ćemo kao naraštaj imati blagoslovljeno baštinjenje ovozemaljske domovine dok se na tako nečastiv način odnosimo prema tolikim mnoštvenim narodnim žrtvama, kojima je pravo na život oduzeto isključivo zbog njihove ljubavi za tu istu domovinu Hrvatsku.

U novoosnovanome pokretu „Hrast" – „Hrvatski rast" obavljate dužnosti koordinatora, predsjednika udruge Hrvatski rast i predstavljate Hrvatsko žrtvoslovno društvo i srodne udruge u Velikom vijeću. U kojoj je trenutno fazi izgradnja političke infrastrukture u Hrastu? Jesu li podružnice već osnovane ili taj posao tek slijedi?

Središnja tijela političkog pokreta Hrvatski rast ili skraćeno Hrasta, uspostavljena su osnivanjem Velikog vijeća, Stalnog odbora, Savjeta i Izvršnog odbora. Veliko vijeće kao predstavničko tijelo svih u pokret okupljenih političkih i društvenih skupina je u stalnom razvoju, odnosno povećanju članstva. Područna tijela Hrasta su vijeća izbornih jedinica i vijeća gradova i općina. Svrhu i zadaće podružnica uobičajenih kod klasičnih političkih stranaka, Hrast kao združujući nacionalni politički pokret, a ne kao tek jedna od političkih stranaka, ostvaruje preko vijeća izbornih jedinica, gradova i općina, u čiji sastav ulaze predstavnici skupina i pojedinci toga područja po istovjetnom načelu članstva u Velikom vijeću pokreta. Do sada su osnovana vijeća svih izbornih jedinica, osim za VI. Izbornu jedinicu čije se osnivanje očekuje ovih dana, a osnovana je i većina vijeća gradova i općina. Potpunu ustrojnu pokrivenost, uključujući XI. (iseljeništvo ili dijaspora) i XII. izbornu jedinicu (manjinska lista), očekujemo postići tijekom srpnja ili kolovoza.

U Hrvatskoj uz Hrast postoje i druge političke grupacije koje zastupaju donekle sličnu političku platformu. Postoji li stoga mogućnost koaliranja s nekima od tih grupacija?

Politička suradnjaPokret Hrast je političko zajedništvo otvoreno zajedništvu! Budući su u međuvremenu stvorena i nova vrijedna hrvatska politička okupljanja poput Hrvatskog plamena i drugih, sve ih upućujem na razboritost suzbijanja svakog osobnog ili skupinskog interesa i spoznaju jedinog uzvišenog nam domovinskog interesa i pozivam na zajednički razgovor, dogovor i stvaranje jedinstvene, hrvatske pobjedničke nacionalne liste! Tijekom pripremnih sastanaka održanih u ljeto 2010. smo utvrdili, da su postojeće političke strukture Hrvatsku dovele u duboku političku i gospodarsku krizu zbog svoje nesocijalne, nenacionalne i korumpirane naravi pa time logične posljedične neuspješnosti. Zaključili smo, da bi prepuštanje Hrvatske pobjedi bilo koje od tada postojećih političkih struktura na predstojećim parlamentarnim izborima, imalo pogubne učinke po budućnost hrvatske države i naroda. Stoga je osnovni razlog stvaranja i djelovanja pokreta Hrast, združivanje u svrhu izborne pobjede, svih političkih i drugih društvenih skupina i pojedinaca, koji su ne svojim deklarativnim programimskim izjašnjavanjem nego djelom, vjerodostojno potvrdili svoju moralnost, odanost domovini i općeljudskim vrijednostima.

U svrhu vjerodostojnosti združivanja i izbjegavanja već spoznatih grešaka raznih prijašnjih pokušaja združivanja, koja nisu uspjela otkloniti raspršenost državotvornih subjekata i glasova njihovih birača, utvrdili smo vrijednosna polazišta okupljanja i težišne radnje koje će Hrast učiniti nakon izborne pobjede. Za izbornu pobjedu je uz nacionalnu širinu, nužna i snaga pokreta, koja mora biti izražena i time, što bi na izbornim listama morali biti istaknuti najbolji kandidati, neovisno kojoj unutarnjoj skupini pokreta ili izbornog zajedništva pripadaju. U tu svrhu, pokret je članovima izbornog zajedništva odlučio ponuditi model predizbora koji je upravo u završnoj doradi, a u kojem bi se prema objektivno utvrdivim, a ne proizvoljnim mjerilima, utvrđivao i poredak na listama. Osobno držim, da je moguće utvrditi objektivna, nepristrana i nejednostrana mjerila, prema kojima bi se, uvažavajući cjeloživotna djelovanja i postignuća, stečena znanja, vještine, ugled i javnu vrijednosnu prepoznatljivost pojedine osobe u hrvatskom društvu, moglo suglasno prihvatiti odgovarajuće mjesto pojedine osobe na zajedničkoj izbornoj listi.

Jednako tako držim, da samo hrvatsko izborno zajedništvo svih dokazano državotvornih i vrijednosno moralnih skupina i pojedinaca u ovom trenutku nema alternative, a sva ostala pitanja uvjeta i oblika suradnje su predmetom razmatranja i dogovora. Hrast je već načelno dogovorio izbornu suradnju sa strankom HSP AS, a u tijeku su dogovori o izbornoj suradnji sa strankama ABH, HČSP, Demokršćanskom strankom i svim za zajedništvo spremnim srodnim državotvornim strankama i osobama. Dakle, pokret Hrast je političko zajedništvo otvoreno zajedništvu! Budući su u međuvremenu stvorena i nova vrijedna hrvatska politička okupljanja poput Hrvatskog plamena i drugih, sve ih upućujem na razboritost suzbijanja svakog osobnog ili skupinskog interesa i spoznaju jedinog uzvišenog nam domovinskog interesa i pozivam na zajednički razgovor, dogovor i stvaranje jedinstvene, hrvatske pobjedničke nacionalne liste! Znam, da u hrvatskom narodu za to ima ljudi srca, znanja i snage, a „dok je srca bit će i Kroacije", i Božjeg nam blagoslova!

Nema sumnje da će i Hrast i druge opcije koje stoje na poziciji očuvanja hrvatskih nacionalnih interesa biti suočene s medijskom blokadom svojih stavova i programa. Na koji se način Hrast misli boriti protiv toga problema?

Od prvog javnog predstavljanja pokreta Hrast u Zagrebu, preko svih do sada održanih većih javnih predstavljanja poput onih u Splitu, Pakoštanima, Šibeniku ili Zadru, očevidna je bila gotovo potpuna medijska blokada Hrasta u svjesnoj namjeri neupoznavanja hrvatske javnosti s nastankom nove političke snage, koja ima nacionalnu širinu i unutarnju snagu kojom može biti ugroza dosadašnjim neuspješnim političkim strukturama svrstanima uz dvije do tada najveće političke stranke HDZ i SDP.

Razina medijske neslobode i potčinjenost utjecaju postojećih političkih struktura je zapanjujuća. U državi jake gospodarske krize, nije uvjerljiva ni objašnjiva pojava da predstavljanju novonastalog političkog pokreta kojega već u začetku čine i nekoliko jakih, hrvatskoj društvenoj i političkoj javnosti prepoznatljivih osobnosti, stranaka i društvenih skupina, pred prepunim dvoranama gradova u kojima te večeri nije bilo baš nikakvih drugih društvenih događanja, ne nazoče u svrhu izviješćivanja pa i ostvarenja kakve takve zarade, čak ni novinari lokalnih medija. Slično su bila medijski prešućena i javna piropćenja Hrasta o važnim društvenim događajima i pojavama. To je moguće objasniti jedino zabranom političkih moćnika danom urednicima i novinarima. Zato će Hrast svojim javnim nastupima po cijeloj Hrvatskoj i preko svoga brojnoga članstva, izravno doći do svakog hrvatskog mjesta, kuće i birača, upoznavajući ga s djelovanjem i svrhom pokreta Hrasta, pozivajući na pridruženje i podršku. Vjerujemo, da ćemo našim širenjem, snagom i porukama javnih nastupa, uspjeti stvoriti ozračje pritiska u kojem će mediji morati dati objektivnu javnu vijest o našem postojanju, djelovanju i pobjedničkom cilju.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju nesumnjivo je trenutno najvažnije političko pitanje Hrvatske. Riječ je kompleksnome pitanju, oko kojega se na „desnoj" strani političkoga spektra lome različita mišljenja. Dok jedni a priori odbijaju ulazak u Uniju, drugi zagovaraju hrvatski ulazak, ali na način da Hrvatska očuva svoj identitet, kulturu i dostojanstvo. Koje je Vaše mišljenje o tom pitanju?

ReferendumSuprotno sadašnjem nedopustivom ustavnom rješenju, referendumska odluka bi se morala donijeti većinom glasova svih birača, a ne većinom glasova tek onih birača koji su pristupili referendumu, jer je takva rješidba pravo izrugivanje i samoj biti i svrsi demokratskog instituta referenduma. Pokret Hrast će zbog iznimne i višestruke složenosti i odgovornosti ovog pitanja, svoju službenu odluku tek objaviti hrvatskoj javnosti. Stoga Vam o tomu mogu izreći tek svoje osobno mišljenje.

Nije sporno, da hrvatski narod od vremena doseljenja na ove zemljopisne prostore baštini i živi europske vrjednote stvaranju kojih je i sam plodno doprinosio. Za Europsku uniju kao zajednicu europskih naroda, ne bi smjelo biti upitno da joj njezin „zaglavni kamen", koji joj jamči opstanak i razvoj, budu upravo one vrjednote koje su plod europskih kršćanskih korijena i kulture. Na žalost, svjedoci smo da u mnogočemu, od samog slova Lisabonskog ugovora pa do unutarnjih i vanjskih međudržavnih i međuljudskih odnosa, suprotno kršćanskom moralu i etici, očevidno pretežu geopolitički i gospodarski interesi. Hrvatskoj su zato postojeće dokazano neuspješne hrvatske političke i upravljačke strukture, težišno pitanje bez čijeg uspješnog rješenja ne će biti ni jamstva našem državnom i narodnom boljitku, bilo to unutar ili izvan EU.

Vlasti Republike Hrvatske su bile dužne upoznati hrvatske državljane sa svim prednostima i nedostatcima članstva u EU. Samo referendumski glas glasača kojemu je omogućena puna spoznaja o onomu o čemu ili protiv čega glasuje, predstavlja vjerodostojan glas prave volje naroda. Suprotno sadašnjem nedopustivom ustavnom rješenju, referendumska odluka bi se morala donijeti većinom glasova svih birača, a ne većinom glasova tek onih birača koji su pristupili referendumu, jer je takva rješidba pravo izrugivanje i samoj biti i svrsi demokratskog instituta referenduma.

Već provedeni tzv. „pregovori" Republike Hrvatske i Europske unije su pretežito imali narav hrvatskog polaganja ispita, a ne ravnopravnog pregovaranja. Hrvatske političke „elite" su i prije nekog našeg budućeg ravnopravnog članstva u EU i bez za takvo članstvo ikakvog jamstva, udovoljavale svim stranim zahtjevima, omogućivši primjerice državljanima EU da u Republici Hrvatskoj već od 2009. godine stječu pravo vlasništva nad nekretninama ravnopravno hrvatskim državljanima, stranom kapitalu su rasprodale gotovo svo hrvatsko nacionalno blago, uključujući banke koje su prethodno sanirane novcem hrvatskih poreznih obveznika, provele su privatizaciju nad kojom je ostala trajna sumnja kriminala razmjera počinjenog zločina prema vlastitom narodu, odrekle su se prava i dobiti gospodarskog pojasa na moru, a hrvatske su granice, u ovo doba mira a ne rata, stavile na političku arbitražu za jednokratnu uporabu. I za hrvatski narod ono najbolnije, pod ucjenom politički moćnih država članica EU i njihovih satelita zbog njihovih budućih geopolitičkih i gospodarskih interesa na ovom području, pristale su na progone, izručenja i utamničenja hrvatskih junaka, branitelja i osloboditelja, na temelju interesno motiviranih pa činjenično lažnih i pravno neutemeljenih optužnica, koje su posve jedinstven povijesni primjer poniženja cijelog jednog naroda i njegove države. Pitamo se, što je još uopće ostalo od hrvatske časti i dostojanstva?

Političkim optužnicama i presudama kojima neki međunarodni čimbenici zbog svojih interesa žele napisati lažnu povijest ovih prostora, nad hrvatskim narodom je počinjen novi zločin, nakon zločina nečinjenja kojim su 1991. godine hrvatski narod, koji je u bivšoj državi iznimno teško trpio i zbog promicanja upravo europskih vrijednota, bili ostavili na milost i nemilost najbrutalnijem ratnom masakru započetom i vođenom od srpskog agresora. Stoga bih se svojim referendumskim glasom prije ukidanja zločinačkih političkih presuda haaškog „suda" izrečenih gospodi generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču i cijelom hrvatskom narodu, kojima je najgrublje pogaženo međunarodno pravo i ugled međunarodne zajednice naroda brižno stjecan na načelima istine i pravde, osjetio najdublje ponižen i kao čovjek i kao pripadnik hrvatskog naroda.

Davor Dijanović