Roko Šikić - Suverena Hrvatska nema alternativu

Gospodine Šikiću, možete li se ukratko predstaviti; s čime se bavite u profesionalnom životu?

Iako sam mišljenja da privatan život ljudi koji su aktivno uključeni u neku vrstu javnog angažmana ne bi trebao biti javnosti serviran na pladnju, svjestan sam i te vrste interesa. Oženjen sam, živim u sretnom i skladnom braku i otac sam troje djece, Fran star 19, Tena 16 i Ana 9 godina.

Od interesantnijih detalja iz moje mladosti izdvojio bih bavljenje automobilizmom. Izbjeći ću zamku neskromnosti u procjeni svojih nastupa, ali broj trofeja na zidu i činjenica da i danas, više od 15 godina nakon prestanka aktivnog bavljenja tim sportom, ljudi pamte moje vožnje ponešto govori.

Partner sam u tvrtci koja ima i svoje tvrtke kćeri u Češkoj i u Bosni i Hercegovini, a bavi se izgradnjom suvremenih farmi muznih krava i svinja, skladišta za čuvanje svježih poljoprivrednih proizvoda i još nekim tehnologijama iz područja poljoprivrede. Poznavanje tog segmenta gospodarstva omogućava mi uvid u prijetnje hrvatskom seljaku, koje dolaze iz smjera EU i nesposobnosti te nezainteresiranosti nadležnih ministarstava i službi da zaštiti veliki hrvatski gospodarski potencijal koji se nalazi u poljoprivredi.

Predsjednik ste novoosnovane udruge "Volim Hrvatsku, ne u EU". Što Vas je potaknulo da osnujete tu udrugu?

Osnivanje udruge je posljedica potrebe za davanjem pravnog legitimiteta inicijativi koja je nastala kao posljedica šutnje o cijeni namjere parlamentarnih stranaka, da pod velom šutnje Hrvatsku bace u ruke te megadržavne tvorevine. Velika većina Hrvata se ne slaže s tom namjerom, no parlamentarne stranke neovlašteno potpisuju ugovore o ustupanju suvereniteta, zakone prilagođavaju tuđim interesima te time rade protiv interesa Hrvatske.

Još uvijek izbjegavam pretenciozno nazivanje našeg angažmana pokretom, ali je očito da se nezadovoljstvo građana ponašanjem i djelovanjem ljudi koji bi ih morali zastupati pretvara upravo u pokret. To je nešto što si pokušavaju priskrbiti mnoge inicijative, ali se to ne događa dekretom, već općim prihvaćanjem neke ideje i nastojanja, a s našom idejom i porukom se očito upravo to događa.

S obzirom na to da se ste apsolutno protiv ulaska u EU, vjerujem da imate razrađenu odgovarajuću alternativu tome ulasku. Drugim riječima, koji program udruga zastupa? Zašto se protivite ulasku u EU?

Ovo je suštinsko pitanje našeg rada i nemoguće je odgovoriti u nekoliko rečenica. Nadam se da ćete nam ubuduće dati i nešto više prostora na vašem portalu, kako bismo se ovim putem građanima obratili s integralnim tekstom koji pojašnjava naše stavove o tim pitanjima.

Formulacija o traženju alternative ulasku u EU je zapravo teza koja je plasirana od strane političkih struktura koje se ponašaju ovako samovoljno i neodgovorno, da upotrijebim najblažu formulaciju njihovog djelovanja. Ono što nema alternativu je suverena Hrvatska. Naš je program vrlo jasan, i kao takav pronalazi put k srcu i razumu svakog dobronamjernog stanovnika Hrvatske, bez obzira na nacionalnu, političku ili vjersku pripadnost.

Za ovu ću ga priliku opisati kao program koji kroz jasne i nedvosmislene točke objedinjuje teme socijalne pravde, brige za nadolazeće generacije kroz posebnu pažnju razvoju školstva, ali i gospodarstva, koje će nam svima osigurati dostojan život. Zaštita rada i dostojanstva radnika, kao temelja razvoja uspješnog gospodarstva i društva, zadatak je najviše razine prioriteta. Zaustavljanje prodaje nacionalnih bogatstva i briga za strateške interese poput komunikacija, monetarnog sustava, prometne povezanosti, energetike te posebna pažnja usmjerena prema poljoprivredi, kao iznimno važnom čimbeniku i potencijalu hrvatskog gospodarstva. Što viši stupanj energetske i prehrambene samodostatnosti preduvjeti su gospodarske suverenosti i cjelokupnog razvoja.

Važan dio našeg programa je briga za što ravnomjerniji razvoj cijele Hrvatske, s posebnom pažnjom na zaštitu slabo naseljena ili manje gospodarski razvijena područja. Nikako ne mogu iz odgovora izostaviti zaštitu časti i dostojanstva Domovinskog rata i svakog ratnika koji je svoj život i sudbinu nesebično stavio u zalog suvereniteta Hrvatske. Presjek točaka našeg programa završit ću osnovnim čimbenikom koji nedostaje politici, a to je puna odgovornost za svoje postupke. Ne govorim pri tom o odgovornosti za upletenosti u krivične radnje krađe, zataškavanja korupcije ili većih zločina. Govorim o punoj, moralnoj, političkoj i kaznenoj odgovornosti za posljedice odluka nastalih kao rezultat samovoljnog, neodgovornog rada ljudi koji su na sebe preuzeli ulogu zastupnika, a oni ju shvaćaju kao ulogu vladanja ili još gore, kao nagradu za vjerno služenje voljenom čelniku stranke. Tek kad će u Hrvatskom Saboru sjediti domoljubi kojima je osnovna misija odgovornost prema biračima, a ne političkim strankama koje su ih stavile na liste, Hrvatska će imati priliku izrasti u zemlju istinskog blagostanja za njezine žitelje. Danas to nije tako i to je ono što moramo promijeniti.

Razloge za ne ulazak u EU u nekoliko ću točaka opisati kroz neustavnu namjeru odricanja od suvereniteta, odricanje o demokratskog ustroja Hrvatske predajom ovlasti birokratskim strukturama (Europske komisije) koje su izvan kompetencija Hrvatskog sabora, ali čak i parlamenta EU. Kad k tome dodamo ogromnu brojčanu premoć drugih članica Europskog parlamenta jasno je da bi takav čin imao fatalne posljedice za budućnost Hrvatske. Posrnulo gospodarstvo bi ulaskom u EU, kroz potpunu liberalizaciju tržišta, izgubilo i ono malo moći koju današnje političke strukture imaju u rukama za zaštitu gospodarstva. Posljedice toga što su se u predpristupnom procesu, zbog svojeg dodvorničkog načina ponašanja, već odrekli tih instrumenata, već su vidljive gospodarskim slomom i nesposobnošću bilo koje razine obrane od globalne krize. Ulazak u EU u potpunosti bi uništio ekonomiju i stavio nas u ropsku ulogu, u odnosu na korporacije i brojem stanovnika moćnije države. To je čisti kolonijalizam. Gubitkom političkog i gospodarskog suvereniteta rasprodaja prirodnih bogatstava bila bi konačna.

Jednostavnim „pripisivanjem nula" na dugovnim stranama financijskih obračuna, bez mogućnosti bilo koje razine zastupanja naših interesa, sva preostala bogatsva prepisala bi se u vlasništva banaka i njihovih vlasnika. Taj novac ne postoji, te su malverzacije prozirne i jasne, ali mi bismo ostali bez ikakvog instrumenta koji bi bilo koga natjerao da provjeri ili poništi te makinacije. Skratit ću i ovaj odgovor tek paušalnim komentarom da je projekt multikulturalnosti već propao u velikim i moćnim zemljama poput Njemačke i Francuske, a da se Lisabonskim sporazumom i nadalje nameće kao model funkcioniranja te tvorevine. Zastrašujuće je zamisliti kako bi prošla Hrvatska, zemlja čije stanovništvo danas ima tolike kulturološke vrijednosti, ali se brojem stanovnika nalazi u relacijama pojma „statističke greške". Vjerujem da sam kroz ovih nekoliko razloga jasno odgovorio zašto NE U EU.

Udruga kojoj ste predsjednik do sada je održala nekoliko zapaženih tribina s vrlo zanimljivim izlagačima; dvorane su mahom bile ispunjene do posljednjeg mjesta. No ipak mi se čini da poruke nisu stigle do najširih slojeva stanovništva, barem ne do broja koji je dovoljan da bi mogao spriječiti ulazak Hrvatske u EU. Priprema li se rješenje kako doskočiti tome problemu?

Vi ste bili svjedokom načina na koji ćemo to učiniti. Direktnim kontaktom, dijalogom i s nečim što si zbog svoje kvarnosti ne mogu priuštiti ljudi koji danas upravljaju Hrvatskom. Mi možemo ljude pogledati u oči, imamo argumente i rješenja i ljudi nam vjeruju. Vjeruju nam zato što i sami prepoznaju da smo jedni od njih, da to radimo iz ljubavi prema Hrvatskoj i zbog brige za hrvatsku budućnost.

Nije se dogodio niti jedan govor, niti jedna prilika niti grupa ljudi kojima smo se obratili, a da to nisu prepoznali. Svakodnevno nam se pridružuju ljudi koji znaju i osjećaju da je naš put ispravan i zajedno s nama kreću u borbu za očuvanje Hrvatske. Upravo takav rad i pristup najznačajnijem pitanju za budućnost Hrvatske našu inicijativu pretvara u pokret, a ne postoji manipulacija, trik ili prijetnja koja zaustavlja ljubav. Ljubav prema Domovini i generacijama koje će u njoj stasati naša je najveća snaga.

Prilikom nedavnog sastanka Vaše udruge s predsjednikom Josipovićem, predsjednik je iznio i jednu, u demokratskom društvu usudili bi se reći šokantnu tezu – a to je da su za raspravu o ulasku u Europsku uniju pozvane samo političke stranke koje su legalitet dobile na posljednjim izborima. No, značajan dio građana, možda i njih preko 50%, ima ozbiljnih dvojbi prema tome kako se odvijaju europske integracije. Tko zapravo onda predstavlja te građane?

Manir opsjene i obmana je manir ponašanja političara, kojemu konačno treba doći na kraj. Predsjednik Josipović zna da bi morao biti predstavnikom svih građana Hrvatske. Uostalom, to je i rekao nakon izborne pobjede na prošlim izborima. Rekao, pa porekao; to nije ništa novo, novost bi bila da jednom i konačno takvi političari moraju zbog samovolje svoje mandate vratiti onima kojima odgovaraju, no dogodit će se i to, vrlo skoro.

Mišljenje većine predstavljamo mi, ali ih u službenoj politici ne predstavlja nitko. Ako me pitate što mislim o tome, odgovor je da je to velika prijevara, koje su birači svjesni. Bili smo svjedoci i drugih velikih manipulacija i prijevarama, poput HDZ-ovih zaklinjanja u Domovinski rat sa splitske rive, SDP-ovih obećanja o reviziji pretvorbe, no ovo s EU je najveća i potencijalno najfatalnija. Srećom, još uvijek imamo šanse zaustaviti tu prijevaru i učiniti ćemo to.

Vaša je udruga sudjelovala u organizaciji nedavnog prosvjeda branitelja u Splitu. Znači li to da se udruga namjerava povezati s braniteljskom populacijom?

Naša udruga je odraz ideje koja nadilazi podjele na stranke, vjeru, nacionalnosti i bilo koje druge varijante raznolikosti društva. Stav prema ulozi branitelja u povijesti Hrvatske je jasan te ne vidim na kakvo posebno povezivanje mislite. Mislite li da postoji branitelj ili braniteljska udruga koja ne stoji iza vrijednosti za koje se mi zalažemo ili da postoji i jedan naš član koji ne cijeni ulogu branitelja Domovinskog rata? Nemamo se mi što posebno dodatno povezivati, mi smo jedno.

Osobno sam mišljenja da Hrvatskoj opasnost ne dolazi isključivo od EU. Točnije, mislim da joj još veća opasnost prijeti od Jugosfere odnosno od ponovnih pokušaja reintegracije prostora bivše Jugoslavije. Kako vi gledate na taj problem? Kako objasniti činjenicu da Velika Britanija – čije je animozitet prema Hrvatskoj na široko poznat – usporava ulazak Hrvatske u EU, te je vrlo blagonaklona prema novim jugo-integriranjima?

Opasnost od EU je usko povezana s opasnošću od Srbije, a s druge strane i stvaranja neke nove varijante jugosfere (Jugoslavije). Mogao bih vam to opisivati i kroz opasnosti koje dolaze kroz primjenu Lisabonskog sporazuma, koji predviđa mogućnosti regionalnih nadnacionalnih povezivanja. Sjetite se samo namjere omogućavanja davanja pravnog statusa područja s pretežnim srpskim stanovništvom istočne Slavonije, zatim postojanje Republike Srpske i ideje o Srbiji do Virovitice, koje se Srbija nikada nije odrekla. Lisabonski sporazum omogućio bi takvo nešto putem birokratke odluke iza koje bi stajala neka brojčano moćna zemlja ili zemlje poput veličine Britanije ili Francuske. Dodajte k tome aspiracije Italije na Istru, Kvarner i Dalmaciju i sve sam vam rekao.

Nova Jugoslavija? I to je moguća solucija, jer već "cure" formulacije o Beogradu kao regionalnom centru sigurnosti, u smislu stvaranja policijske mreže te slične najave. Sve što negira nacije i omogućava kontrolu nad građanima te megadržavne tvorevine njima je dobro došlo, a za male je države to pogubno.

U slučaju da hrvatski građani – ako ih se uopće bude pitalo – referendumom odbiju ulazak u EU/jugosferu/nešto treće, za pretpostaviti je da će uslijediti različiti pritisci domaćih i inozemnih centara moći. Nisu isključene niti sankcije. Kako reagirati u tome slučaju?

Građani će biti pitani i odbit će ulazak u EU. Neće se dogoditi sankcije iz više razloga. Prvo, s tim činom prekršili bi sve proklamativne vrijednosti koje zastupaju te na taj način izgubili svaku vjerodostojnost. Tako bi svojim unutarnjim protivnicima dali snažno oružje u ruke. Također, jedan je od razloga što će isti ti koji su svojim pritiskom i ucjenama doveli do situacije da njihove namjere budu prozrene pokušati kupiti prostor za novi pokušaj. S druge strane, oni imaju interes surađivati s nama, ali jasno je da im je bilo draže Hrvatsku dobiti na poklon nego svoje interese ostvarivati kroz suradnju i razmjenu sa suverenom državom i njezinim žiteljima. Uostalom, u svijetu postoje i drugi centri gospodarske moći, osim politički i ekonomski, a ako ga se odreknemo to je čisto pogodovanje jednom potencijalnom partneru, a na štetu vlastitog naroda.

Jedan je geopolitičar nedavno u jednome tjedniku za kulturu iznio mišljenje da Hrvatska Europskoj uniji zapravo više nije ni potrebna. Time je želio reći da je Hrvatska već rasprodala gotovo sve obiteljsko srebro i druge vrijednosti strancima i da inozemnim moćnicima radi toga nije nužan njezin ulazak u EU. Riječ je zapravo o činjenici koju je jedan cinik prokomentirao poznatim riječima: Radim kod Austrijanca. Plaću dižem kod Talijana. Kupujem kod Slovenca. Telefon plaćam Nijemcu. Točim gorivo kod Mađara. Lijekove kupujem od Izraelca. Zakone mi propisuje Belgijanac. Sudi mi Nizozemac. Vaše mišljenje?

Ovaj cinizam i teza "da smo već prodani" dolazi iz činjenice da smo zaista iznimno zaduženi. Izlaz iz duga nije prepisivanjem svih ovlasti vjerovniku, već odgovoran, planski i ustrajan rad na izgradnji stabilne i gospodarski razvijene države, Hrvatska ima potencijal i upravo zato je interesantna neokolonijalistima koji se kriju iza te obmane. Uostalom, mislite li da bi ijedan dug bio otpisan i zaboravljen da uđemo u tu tvorevinu? Naravno da ne bi, sve bi nam to naplatili, ali kroz nova stoljetna ropstva nekim novim gospodarima. Problem je isključivo u onima koji su sebe nametnuli kao vlast, a koji se ismijavaju biračima, demokraciji, a u zalog svojoj nesposobnosti stavljaju budućnost mnogih generacija koje dolaze. To je prva promjena koju moramo učiniti, a nakon nje dolazi sve ostalo.

Nedavno je Vaša udruga održala tribinu o potrebi zaštite pitkih voda kojima Hrvatska obiluje, a koje su jedan od ključnih strateških resursa koji su još u državnom vlasništvu. U medijima se sve češće govori o skorašnjoj privatizaciji voda. Kako spriječiti taj potez koji bi Hrvatsku mogao pretovoriti u potpunu koloniju stranaca?

Spriječiti možemo jedino promjenom vlasti, a do tada moramo činiti pritisak na njih da ne poduzimaju nikakve rasprodaje prirodnih bogatstava, dok eventualne kupce treba upozoriti na neovlašteno postupanje političara koji sjede u Hrvatskom Saboru. Neovlašteno postupanje i neovlašteno potpisivanje ugovora kazneno je djelo. Sankcije za one koji to čine moraju biti kaznene, a za one koji su ušli u takve kupoprodajne aranžmane oduzimanje tako stečenog vlasništva. Bitno je na vrijeme ih upozoriti, kako bi bili svjesni rizika u koje se upuštaju sudjelovanjem u tim transakcijama.

Ima li Vaša udruga političke ambicije? Mislite li se kandidirati na skorašnjim parlamentarnim izborima? Postoji li mogućnost da ostvarite suradnju s novoosnovanim političkim pokretom "Hrvatski rast-Hrast"?

Naš angažman na području politike već automatizmom podrške koju imamo kod građana od nas traži i neku razinu pruzimanja odgovornosti za svoj rad i obećanja. Zaista smo punim angažmanom skoncentrirani na predstojeći referendum, no sasvim sam svjestan da se od nas očekuje i angažman oko promjene odnosa u Hrvatskom Saboru. Odgovor na vaše pitanje je da ćemo se na slijedećim izborima pojaviti kao politička snaga i alternativa, ali je za ovo pitanje puno važniji odgovor s kojim ljudima ćemo to učiniti, nego s kojom političkom opcijom u suradnji.

Učiniti ćemo to sa sasvim svježim ljudima, s ljudima koji su do sada predstavljali tihu većinu. S ljudima koji nam svakodnevno prilaze i koji su odlučili staviti se u službu budućnosti Hrvatske. Tu se nalazi snaga i potencijal Hrvatske. Ne može se svježina i nova energija tražiti u krugu ljudi i grupa ljudi koji godinama životare na marginama političkih zbivanja. Naravno niti u krugu političkih stranaka koje se izmjenjuju na vlasti proteklih 20 godina, tijekom kojih su Hrvatsku doveli u ovako tešku situaciju. Naši će partneri biti sve snage koje su spremne za takav angažman, ali je uvjet da su, prije bilo koje razine suradnje, spremni građanima jasno izraziti svoj stav o odricanju od suvereniteta i ulasku u EU.

Pitali ste konkretno za Hrast, pa ću vam odgovoriti, iako se iz ovoga što sam rekao nazire odgovor. Već mjesecima pozivamo predstavnike HRAST-a da se odrede o tom pitanju, no iz tog smjera dolazi znakovita šutnja. Ne nalazim joj razlog, osim u nedoumicama i internim razilaženjima u mišljenju, a takav pristup kod potencijalnih birača zasigurno ne ostavlja dojam snage koja je spremna čvrsto stati nasuprot današnjih vladajućih i oporbenih političkih garnitura. Pitanje o tome tko su ljudi koje će birači prepoznati kao snagu u koju imaju povjerenje, važna je, ali ipak tehnička stvar. Temelj povjerenja mora ležati na programu i pouzdanosti da će taj program biti realiziran. Zaštita suvereniteta je prvi korak za suradnju, a taj korak kod HRAST-a još nije učinjen, a tko zna hoće li biti i kada. Ako je ovo put za to, eto pozivam tu grupu časnih ljudi da ozbiljno razmisle od kuda u svojem angažmanu treba početi. Ako postanu jedni od onih koji biračima obećaju blagostanje u okvirima prozrijete obmane zasigurno ne mogu biti našim partnerima, no nadam se da se to neće dogoditi.

Ako netko želi postati član Vaše udruge, kome se treba javiti?

Za članstvo u udruzi je potrebno ispuniti pristupnicu, a ona se u svojem elektronskom formatu nalazi na našoj internetskoj stranici www.volim-hrvatsku.hr. Budući članovi se mogu javiti i elektroničkom poštom, na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., a ako žive u Zagrebu mogu osobno doći svaki četvrtak između 18 i 20h u Tkalčićevu 33. Kontakt za druge gradove poslat ćemo u odgovoru elektroničkom poštom, a mogu se javiti i na brojeve telefona 01-5615-401 ili 091-9733-960. Svi članovi će na kućnu adresu dobiti materijal koji puno opširnije obrađuje sve teme koje smo u ovom razgovoru tek dodirnuli. Pred nama je puno posla, ali vjerujem da ste primjetili da smo na njega spremni.

Davor Dijanović