Razgovor s Romanom Soleom - Hrvatska nema niti treba ikakvu alternativu svojoj slobodi i nezavisnosti
Praktički do jučer ste bili glavni urednik portala HRSvijet.net. Radi se o razmjerno mladom internetskom projektu koji je u godinu dana postigao zapažen uspjeh. Što portal HRSvijet.net po Vašem mišljenju izdvaja od drugih?
Uspjeh HRsvijeta je nešto što sam zapravo i očekivao, jer je većinskom dijelu našeg naroda već odavno jasno da im se putem vodećih hrvatskih medija plasiraju uglavnom netočne i paušalne informacije, koje su "teledirigirane" iz New Yorka, Londona i Tel Aviva, a dodatno se pročišćuju i cenzuriraju u Bruxellesu, Parizu ili Berlinu. Na kraju cijelog tog procesa, hrvatski čitatelji dobijaju kao i obično - samo "ostatke informativnih ostataka". Nezavisni informativni portal HRsvijet, kojeg smo nakon dvogodišnje pripreme i umrežavanja s kvalitetnim pojedincima u Hrvatskoj i iseljeništvu pokrenuli ja i moj prijatelj Goran Majić, od samog početka je plivao protiv ove plaćeničke i sramotne novinarske struje, pokušavajući u kratkom vremenu nadoknaditi sve one propuste i "rupe u znanju", na koje su hrvatski čitatelji praktično bili osuđeni samim čitanjem portala poput Indexa.hr ili dnevnih novina kao što su "Jutarnji list" i "Slobodna Dalmacija". Specijalizirani portali poput "Hakavea", koji se već godinama bore protiv spomenutih i brojnih drugih "medijskih vjetrenjača", pod hitno su trebali podršku u vidu jednog portala širokog spektra, koji bi mogao privući sve dobne generacije, bez obzira na spol, regionalnu pripadnost i stupanj obrazovanja. Mislim da smo u ovih godinu dana u tome i uspjeli te smo zasigurno postali trn u oku mnogima koji su već slavodobitno trljali ruke i mislili da je Hrvatska, u medijskom i moralnom smislu već odavno pokorena.
Portal HRSvijet.net zamišljen je odista ambiciozno i sadrži cijeli niz rubrika. Kako ste uspijevali sve pokriti, budući da se očigledno radi o velikom angažmanu. Jeste li imali sponzore?
Nama je od početka bilo jasno da ćemo teško dobiti sponzore za ovako riskantan projekt, jer su hrvatski poduzetnici nažalost zarobljeni u paukovoj mreži sukoba raznoraznih interesa. Laž, korupcija i prevara pokreću gospodarstvo ove zemlje, pa su istina, transparentnost i hrabrost već odavno označeni kao nepoželjne stavke u planiranju svih financijskih pothvata. Zato smo se u pripremi portala pokušali koncentrirati isključivo na ljudski faktor, šireći kroz razne akcije i prosvjede mrežu volontera, novinara i dopisnika. Već u lipnju prošle godine smo osjetili da se polako stvara potrebna "kritična masa" ljudi za realizaciju nečeg velikog, a u to vrijeme smo bili jako aktivni u borbi protiv obmane svjetskog stanovništva izmišljenim virusom "svinjske gripe", u kojoj smo aktivno pokušali ljude odvratiti od cijepljenja. Koordinirajući tu akciju upoznao sam mnoge hrabre i istinoljubive ljude, od kojih su mnogi poslije postali novinari i dopisnici na portalu. Na taj način smo, shvativši da su za uspjeh nekog projekta potrebni u prvom redu kvalitetni i vrijedni ljudi, a ne veliki novac, uspjeli portalu "udahnuti dušu" te su čitatelji već od početka mogli osjetiti da HRsvijet posjeduje svoju prepoznatljivost, karizmu i upečatljivost. Također, naši su čitatelji jednostavno osjetili da nam je iskreno stalo do njihovog mišljenja, pa su s vremenom mnogi stalni čitatelji postajali naši novinari i suradnici.
Što je ljude najviše zanimalo, odnosno koji vrste članaka su bile najčitanije?
Najčitaniji su bili članci o temama koje su bile doslovno zabranjene u vodećim hrvatskim medijima, a to su: EU-skepticizam, obmane Svjetske zdravstvene organizacije i farmakološke industrije, Novi svjetski poredak i globalna kontrola elite itd. Mislim da smo upravo kroz navedene teme i izgradili svou prepoznatljivost, jer koliko znam, nijedan drugi portal nije toliko transparentno i otvoreno pisao o tim stvarima. Naravno, ne smije se zaboraviti da smo kroz cijelo to vrijeme uspjeli zadržati državotvorni i domoljubni uređivački smjer, što je bila gotovo nemoguća misija, budući da su teme koje sam gore naveo do pojave HRsvijeta uglavnom zaokupljale čitatelje sklone političkoj ljevici. Drago mi je da smo dokazali da su te teme od općeg značaja i važnosti te da se u borbi protiv nemani zvane Novi svjetski poredak, hrvatski narod nikako ne bi smio dijeliti na "desne i lijeve", već samo na one koji su se spremni boriti i izboriti za istinu i pravdu te na one koji bi od straha radije "zažmirili na oba oka", čekajući da oluja prođe.
Rekli ste nam da ostajete o odličnim odnosima s direktorom portala Goranom Majićem koji nastavlja cijeli projekt, ali da se sada želite posvetiti udruzi "Volim Hrvatsku, ne u EU" u kojoj ćete imati jednu od vodećih uloga. Što Vas je ponukalo da s jednog konkretnog projekta kao što je HRSvijet.net pažnju usmjerite na rad u udruzi za koju je šira javnost malo čula, barem za sada?
Kao što sam napisao u svom svojevrsnom oproštajnom pismu na portalu HRsvijet, odluka o aktivnom djelovanju u tom smjeru nije plod nekog mog hira ili "ego-tripa",već je logičan rezultat i nadogradnja onoga što sam radio na portalu. Pošto sam po svojoj vokaciji aktivna, kreativna i poduzetna osoba, često mi je teško padala "pasivna novinarska uloga", kao i osjećaj nemoći i ljutnje koji iz nje proizlazi. Što sam više ulazio u materiju političkih procesa u Republici Hrvatskoj, sve sam više bio svjestan da tim procesima upravljaju ljudi jako sumnjive etičko-moralne i socijalne, a često i intelektualne kompetencije. Većina hrvatskih političara (a to nije samo moje mišljenje, već i mišljenje većinskog dijela hrvatskog naroda) su apsolutno nedostojni reprezentativne uloge koju obnašaju te na neadekvatan i gotovo sramotan način predstavljaju našu zemlju u domovini i svijetu. Dokaz njihove nekompetencije i nemorala je razvidan na svim razinama te ih smatram glavnim (mada ne i jedinim) krivcima za gospodarsku, intelektualnu i duhovnu degradaciju voljene nam zemlje u ovih dvadesetak godina hrvatske državne samostalnosti.
Zbog svih ovih razloga koje sam naveo, a koji me praktički svakodnevno brinu i progone, odlučio sam se aktivno uključiti u ispravljanje tih političkih nepravdi te manipulacija i obmana hrvatskog naroda od strane parlamentarnih stranaka i političara koji taj narod (nažalost samo na papiru) predstavljaju. Kako je po mom mišljenju neulazak naše domovine u bilo kakve integracije i federacije s drugim državama (zar nas povijest nije dovoljno podučila svim negativnostima i tragičnim posljedicama takvih udruživanja) osnovni preduvjet hrvatske slobode i nezavisnosti, tako sam odlučio prihvatiti poziv predsjednika udruge "Volim Hrvatsku - ne u EU, Roka Šikića, i preuzeti jednu od vodećih odgovornih funkcija u toj organizaciji, koja ima namjeru biti aktivan glas svih onih Hrvata koji ulazak u tu umjetnu tvorevinu europskih naroda smatraju pogubnim činom i realnom opasnošću za hrvatsku državotvornost, slobodu i nacionalni suverenitet. S dubokom vjerom u ponos i državotvornu svijest hrvatskog naroda, odlučio sam sve svoje kapacitete u političkom i organizacijskom smislu, uložiti u uspjeh ove nevjerojatno važne inicijative te sam bio odmah svjestan da jednostavno više neću imati vremena za aktivno bavljenje novinarstvom.
Već i iz samog imena udruge proizlazi da se ona bori protiv ulaska Republike Hrvatske u EU. Sigurno vašu skepsu dijele mnogi, da o načinu na koji se „pregovaralo" ni ne govorimo, no nameće se i pitanje koje su hrvatske alternative?
Oni koji postojeću materiju o Europskoj uniji te njenom nastanku, ciljevima i "makjavelističkim" manipulacijama kojima se služe za ostvarenje tih ciljeva prate temeljito, a u tu skupinu ljudi ubrajam i sebe; takvi ljudi već odavno nemaju nikakve sumnje da je ulazak u tu nadnacionalnu tvorevinu štetan i poguban za hrvatski narod u cjelini. Ja prema tome nisam nikakav "Euroskeptik", već sam bez ikakve zadrške i lažne "demokratske korektnosti" - u potpunosti "Europrotivnik". One Hrvate koji još imaju nekakve rezerve i nadaju se "medu i mlijeku" iz EU-fondova, pozivam da pod hitno pročitaju odličnu knjigu Marjana Bošnjaka pod nazivom "EU- ne hvala, zašto sam protiv ulaska Hrvatske u EU". Knjiga je napisana na iznimno čitak, jasan i objektivan način te mislim da gospodin Damir Pešorda nimalo ne pretjeruje kad kaže da je "Bošnjakova knjiga nezaobilazna referenca u bilo kakvoj raspravi o EU."
Kad sam već spomenuo riječ "rasprava", nije li žalostan podatak da smo od naše "Katedrale hrvatskog duha na Prisavlju" sve ove godine bili svjesno zakinuti za bilo kakvu transparentnu i objektivnu raspravu oko ulaska Hrvatske u EU. Uredništvo HRT-a bi se samo radi te činjenice ( a postoji još tisuću drugih razloga) trebalo kolektivno zacrvenjeti od stida kad se ponekad nazovu "televizijom hrvatskog naroda", jer se hrvatski narod u svim relevantnim anketama ( u najnovijoj anketi EU-barometra samo 26% Hrvata smatra EU članstvo dobrim) izjasnio protiv ulaska u EU, opravdano strahujući za svoju opstojnost te duhovni i nacionalni identitet. Zbog svega izrečenog u knjizi gospodina Bošnjaka, koji nam se također aktivno pridružio u udruzi "Volim Hrvatsku - ne u EU", smatram da bi svaki pojedinac koji iskreno voli ovu zemlju, na predstojećem referendumu trebao bez razmišljanja reći "Ne Europskoj uniji" i tako još jednom potvrditi teško stečenu hrvatsku nezavisnost. Hrvatski narod je na svibanjskom referendumu 1991., jasno pokazao što misli o totalitarnim režimima i represivnoj politici elita koja se krije iza takozvanih "globalnih federacija i integracija." Ja stoga vjerujem da ovaj narod ima dovoljno hrabrosti, srca i pameti, još jednom ponosno reći ne tiraniji i nepravdi.
Kako riješiti problem Jugosfere, od koje se sada , istina, njezini promicatelji distanciraju u javnom izričaju, ali praksi pritisci svakim danom postaju sve jači i sustavniji?
U potpunosti je jasno da su tzv. "Jugosfera", "Balkanska unija" ili "Zapadni Balkan", različita jela pripremana u istoj kuhinji, a sva nam dolaze iz zemlje koja inače nije poznata po kulinarskim specijalitetima - Velike Britanije. Podsjećam sve one koji pate od političke amnezije ( a takvi su srećom barem na Vašem cijenjenom portalu u manjini), kako je slobodna i suverena Hrvatska oduvijek bila "trn u oku" britanskim centrima moći te su je kroz rad obavještajnih službi pokušali spriječiti čak i onda kada je to objektivno bilo teško moguće. Naime, dobro je poznato da su se Englezi i početkom devedesetih godina zalagali za konfederaciju naroda koji su pripadali jugoslavenskoj federaciji, a izgleda da nam Domovinski rat i pobjedu u njemu nikada nisu oprostili, što se vidi iz presuda na Haaškom sudu, marionetske tvorevine koja je pod potpunom kontrolom američkih i britanskih službi. Važno je stoga imati na umu da Balkanska unija nije nikakva nova "politička umotvorina", već je to grupiranje samo logičan nastavak stoljetne britanske tradicije, koju su "u regionu" desetljećima provodili prvo Aleksandar Karađorđević, a zatim i Josip Broz Tito. Amerikanci i Englezi su nametnuli svoj sustav političkog promišljanja gotovo čitavom svijetu, pa se njihov glas mora slušati i u Europskoj uniji. Stoga je jako bitno da hrvatski narod shvati da su Europska i Balkanska unija zapravo djeca istih roditelja te da su jedna bez druge neodržive i nepotpune.
I za kraj jedna tema koja se tiče sviju nas. Zbog čega naša domoljubna opcija djeluje poput razbijene vojska, gdje svaki grupica postoji sama za sebe i nikako da dođe do nekakvog povezivanja?
Nadovezao bih se na svoj zaključak iz prošlog pitanja te zaključio da je za katastrofalnu situaciju na hrvatskoj državotvornoj opciji ponajprije kriva ona sama, tj. oni njezini pripadnici koji su nas svih ovih godina vodili prema "obećanoj zemlji Europi". Pošto sam čovjek koji se voli neposredno i transparentno izražavati, i na ovom mjestu ću ponoviti da su po mom mišljenju najveći krivci za postojeće stanje upravo vodeći ljudi HDZ-a, od kojih bi izdvojio bivšeg premijera Ivu Sanadera i "saborsku mutriju", Vladimira Šeksa. I jedan i drugi su aktivno uključeni u tajne i polutajne organizacije koje već desetljećima i stoljećima rade protiv Boga i čovjeka, pa se nekakva "humana dijela" od takvog profila ljudi nisu mogla niti očekivati. Osim vladajuće stranke, koja je u potpunosti iznevjerila većinu svojih glasača i aktivnih članova, svoj "krimen" će morati ponijeti i svi oni hrvatski intelektualci, koji su hrvatskom narodu nametali novu Austro-Ugarsku kao alternativu Balkanu i svojevrsni "bijeg na Zapad". Ponavljam još jednom; Hrvatska nema niti treba ikakvu alternativu svojoj slobodi i nezavisnosti. Ili kako bi rekao moj veliki politički uzor, dr. Ante Starčević: "Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata - neka ih to pet bude slobodno i sretno."
M. M.