Razgovor s Ladislavom Ilčićem nakon održane međunarodne pro-family konferencije „Europski kongres obitelji“

Nedavno je u Dubrovniku završena najveća međunarodna pro-family konferencija ikada održana u Hrvatskoj pod nazivom „Europski kongres obitelji“. Jeste li, kao svojevrsni spiritus movens toga događanja, zadovoljni rezultatima konferencije?

Jako sam zadovoljan zato što se i sadržajno i organizacijski pokazalo da Hrvatska ima puno toga ponuditi i da može biti relevantan čimbenik kod rasprava o važnim europskim i globalnim pitanjima, a obitelj je jedno od najvažnijih pitanja. Uspjeli smo uz puno lobiranja dovesti ovaj događaj u Hrvatsku i uz puno rada organizirati ga na najvišoj razini. Ovo je bio prvi „Europski kongres obitelji“, ali zasigurno ne i posljednji budući da „Svjetski kongres obitelji“ ima dugogodišnju tradiciju. Nakon što je prvi europski kongres odrađen na ovako visokoj razini, uz 40-ak relevantnih domaćih i stranih govornika iz 15-ak država, ne trebamo se brinuti kako privući velika imena sljedeći put. Dobar glas s ovog kongresa daleko će se čuti.

Koja su poznata međunarodna imena sudjelovala na konferenciji?

Prvo bih istaknuo talijansku ministricu obitelji Eugeniju Roccellu koja kao članica vlade Giorgije Meloni u jednoj velikoj državi i staroj članici Unije vodi nimalo lagani boj za obitelj. Njezin sunarodnjak i stranački kolega te supredsjednik kluba Europskih konzervativaca i reformista u EP-u Nicola Procaccini održao je važan govor drugog dana konferencije. Zatim je tu bila Elżbieta Rafalska, poljska zastupnica u Europskom parlamentu i bivša ministrica rada i socijale, te njezina zemljakinja Jadwiga Wiśniewska, također naša kolegica u klubu Europskih konzervativaca i reformista u EP-u. Najpopularniji nizozemski europarlamentarac Rob Roos govorio je o obiteljskim biznisima, a Margarita de la Pisa i Hermann Tertsch, europarlamentarci iz španjolske stranke Vox, o demografiji i obrazovanju. Imali smo i britansku delegaciju koju su činili zastupnici Konzervativne stranke Ranil Jayawardena, donedavno ministar u britanskoj vladi, te Miriam Cates, mlada nada torijevaca. Veliku američku delegaciju predvodio je Brian Brown, čelnik Međunarodne organizacije za obitelj, vjerojatno najjače pro-family organizacije u svijetu. Brian već dugi niz godina organizira „Svjetski kongres obitelji“ i nama je jako pomogao u organizaciji ove konferencije.

Prvi je panel na konferenciji tematizirao područje kulture. Kakav je danas položaj kršćanske kulture?

Teatrologinja Sanja Nikčević dala je velik doprinos tom panelu i artikulirala je jednu misao koju doista vrijedi opetovano ponavljati – „Suvremena kultura i umjetnost izbacili su kršćansku poruku iz kanona nazvavši ju nekvalitetnom“. Mislim da je to najbolji opis stanja. Temelj kulture od starogrčkih vremena uvijek je bio lijepo, dobro i sveto, a danas se sve što je prožeto tom porukom proglašava nečim nerealnim i kičem. Pa tako i hit film „Zvuk slobode“ o kojemu nam je detaljno govorio Keith Mason, jedan od producenata koji je svojim poslovnim utjecajem pomogao da taj važan film, kojemu je bilo namijenjeno skupljanje prašine na policama, ugleda svjetlo dana i dođe do publike. Današnja mainstream kultura u širem smislu riječi, koja podrazumijeva opće stanje svijesti nekog društva, boji se i zatire općeljudske vrijednosti koje se prenose u obitelji, pa tako i poruke tog filma. Promicanje destruktivne „kulture“ od strane mainstreama postaje sve agresivnije i isključivije, po Gramschijevu receptu maršira kroz institucije te rezultira kulturnim ratovima u kojima se promicatelji obiteljskih i univerzalnih vrijednosti danas bore za temeljne slobode, slobode da žive i promiču vrijednosti koje su im važne. Zato ovi kulturni ratovi nisu samo estetski već i duhovni. Ipak, pobjeda općeljudskih vrijednosti je u konačnici sigurna jer se te vrijednosti, kao i istina i želja ljudi za slobodom ne mogu pobijediti.

U drugom panelu raspravljalo se o obitelji i ekonomiji. Koji su glavni zaključci toga panela?

Temeljno je pitanje, postavljeno i u naslovu samoga panela, mogu li ekonomija i obitelji rasti zajedno. Naime, današnji život često suprotstavlja obiteljski i poslovni život. No ta dva aspekta života zapravo ne mogu jedan bez drugoga. U poslovnom svijetu ključni su resurs ljudi, a u obitelji i braku rađa se najviše djece, prosječno znatno više nego u drugim zajednicama. Za razvoj ekonomije važno je da djeca, kasnije odrasli ljudi, budu vrijedni i radišni, a u tom odgoju ključnu ulogu također ima obitelj. Obiteljske tvrtke, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i poticaj svakog roditelja da radi i zaradi kako bi mogao financijski uzdržavati obitelj znatno doprinose ekonomiji. Nažalost, političari i države, a tako i Europska unija nepotrebno opterećuju gospodarstvo golemom regulativom i visokim porezima te tako zatomljuju zdravi pristup poduzetništvu i gospodarstvu. Uz to, kroz kulturu, obrazovni sustav i mediji nameću svjetonazor suprotan obiteljskim vrijednostima. Samo promjenom tog diskursa i stvaranjem društvenog okružja koje prijateljski i poticajno gleda na obitelj, gospodarstvo može rasti.

U trećem ste panelu govorili o demografiji. Je li to zapravo najvažnija strateška tema?

Apsolutno se radi o najvažnijoj temi današnjice. I to ne samo u Hrvatskoj, nego na cijelom Zapadu kojemu padaju stope fertiliteta i koji zapravo izumire. Pomanjkanje ljudi pokušava se riješiti dovođenjem velikog broja migranata, no to sa sobom nosi goleme sigurnosne, ekonomske i kulturološke posljedice, pa taj način zapravo ubrzava propast zapadne civilizacije i kulture. U pravom rješavanju demografskog deficita financijske će mjere svakako imati važnu ulogu, no one neće biti dovoljne. Kao što sam rekao, potrebno je mijenjati mentalitet. Naravno, svakako trebamo poštovati slobodu svake osobe da odabere svoj svjetonazor i način života. No činjenica da taj izbor postoji ne znači da je svaki izbor jednako dobar, i za tu osobu i za društvo.

Konkretno, danas se jako promovira užitak kao glavni životni cilj, a to za sobom vuče sebični individualizam. Za razliku od tog pristupa kršćanstvo kao temeljni cilj promovira ljubav. I iako taj pristup podrazumijeva spremnost na žrtvu za drugu osobu, pa je često i teži put, cjelokupno ljudsko nasljeđe pokazuje da taj put čini čovjeka puno ispunjenijim i sretnijim, a donosi i puno bolje rezultate za društvo. S obzirom na to da se ljubav uči ponajprije i najviše u obitelji, sve bi javne osobe, bez obzira na osobni svjetonazor, trebale podržati obitelj. Jednostavno zato što koncept društva zasnovan na obitelji donosi najbolje rezultate za to društvo.

Što možete istaknuti vezano uz važnost obrazovanja za svako društvo? Ljevičari u Hrvatskoj nerijetko su isticali kako je ovo glavna poluga za transformaciju društva…

Da, slijede Gramschijevu misao da marš kroz institucije treba početi kroz obrazovni sustav. Oni u želji nametanja svoje ideologije znaju da im je teže manipulirati odraslima, pa sve čine da dođu do djece i mladih, koji još nemaju formiranu osobnost. Ljevičari često promoviraju individualističke načine života i pobačaj, pa onda u nedostatku svoje djece ideologiju pokušavaju nametati ostalima, koji su okrenuti obitelji i životu. U tome su sve radikalniji i agresivniji. Glavni problem u tome im predstavljaju roditelji. Zato trebamo sve aktivnije braniti prava roditelja da odgajaju djecu u skladu s vrijednostima koje su im važne. Trebamo znatno drukčiji odnos odgojno-obrazovnog sustava prema roditeljima. Jedino jačom suradnjom možemo zaštititi djecu od agresivnih medija, neprimjerenih internetskih sadržaja i woke propagatora. Odgojiti dijete nikad nije bilo lako, no danas je posebno teško. Ipak, nema veće sreće i ponosa kad se u tome bar uglavnom uspije.

U petom ste se panelu dotaknuli obiteljskih tvrtki i poljoprivrednih gospodarstava koji su temelj hrvatske i europske ekonomije. Koliko je kronistička ekonomija opasnost za ove male gospodarske subjekte?

Ljudi često ne razumiju da dodatna regulacija, koju se uvijek predstavlja kao pravednu i spasonosnu za običnog čovjeka, u pravilu pogoduje velikim igračima na tržištu. Svaka ta dodatna „zaštita“ košta, traži dodatne i financijske i ljudske resurse. Velike korporacije to ne vole, ali će preživjeti jer imaju dovoljno resursa. Previše nepotrebnih pravila i zakona uvijek uništava male, obiteljske firme. Dodajmo tome i to da velike korporacije imaju veliku ucjenjivačku moć prema politici pa za sebe izlobiraju porezne olakšice, razne iznimke, jeftino gradsko ili općinsko zemljište, povoljne koncesije itd. Ništa od toga nije dostupno malim obiteljskim tvrtkama. Što se politika više miješa u tržište, to više profitiraju velike multinacionalne korporacije. Pogotovo u državi poput Hrvatske u kojoj smo se više puta uvjerili da Porezna uprava globi sitne obrtnike, dok se velikima opraštaju dugovi, što zbog otvorenog pogodovanja, a što zbog straha da ne dođe do kolapsa i da tisuće ljudi ne izgube posao. Moramo raditi na uspostavi pravednog poreznog okvira koji će honorirati male poduzetnike i obiteljske tvrtke jer one su često otpornije na tržišne šokove, a u ruralnim i rjeđe naseljenim područjima esencijalne za koheziju zajednice. A postojanje velikog broja obiteljskih tvrtki nije bez razloga - povjerenje i zalaganje za zajedničke interese, koji su toliko potrebni u gospodarstvu, razvijaju se upravo u obitelji.

Raspravljalo se i o sigurnosti. Koliko su Hrvatska i Europa danas sigurne za život?

Europa je već neko vrijeme puno nesigurnija nego prije samo dvadesetak godina, a i Hrvatska nažalost kreće tim putem. Moram naglasiti da mi još uvijek jesmo sigurna zemlja, većina je naših lokalnih sredina sigurna za obitelji, no to se sve lako promijeni kao što možemo vidjeti u nizu zapadnih država u kojima postoje brojne „no go“ zone koje drže migranti, u koje ni policija ne može ući zbog toga što su im ruke svezane političkom korektnošću i tzv. tolerancijom prema manjinama. A sve to ide do te mjere da ilegalni migranti i krijumčari ljudima pucaju u policiju. Stvar je u tome da nitko ne smije biti iznad zakona. Osim toga, u društvu u kojem se ljudi ne poznaju ima znatno više nasilja. Zato trebamo raditi na zajedništvu bez kojeg nema funkcionalnog i sigurnog društva. A u tome ponovno važnu ulogu ima obitelj.

U posljednjem ste panelu raspravljali o utjecaju tehnologije na obitelji. Koliko i kako tehnologija utječe na obitelji?

Tehnologija je sjajna stvar koja svakodnevno povezuje obitelji, olakšava im komunikaciju i dnevnu logistiku. Pogotovo velikim obiteljima tehnologija može znatno olakšati dnevno funkcioniranje. Ali ne smijemo se zavaravati da tehnološki razvoj nema i svoju mračnu stranu. Privatnost nam je svima ugrožena, tehnološki giganti znaju apsolutno sve o nama, a razni predatori lakše nego ikad mogu doći do osjetljivih informacija o našim obiteljima ili pristupiti našoj djeci putem interneta. Razvoj umjetne inteligencije mogao bi dovesti do toga da doslovno ne možemo proniknuti što je istina, a što laž na internetu. Velike tehnološke kompanije stvaraju okoliš koji jača cenzuru i nesigurnost, a pomalo i paranoju koja će na kraju usporiti tehnološki razvoj jer ljudi postaju skeptični prema svemu kad vide kako se krše njihova elementarna prava. Tzv. kultura otkazivanja i woke zavladali su najvećim tehnološkim igračima. No zanimljivo je da su na panelu govorili vrlo snažni i spretni igrači koji fantastičnim inovacijama grade svoju infrastrukturu koja bi za otprilike pet godina mogla osigurati internet koji neće destruktivno djelovati na obitelj.

Što biste apostrofirali kao temeljni zaključak konferencije?

Bez zdrave obitelji nema zdravog društva. Naravno, ne treba idealizirati obitelj jer savršena obitelj ne postoji. No činjenica da ideal ne možemo postići ne znači da njemu ne trebamo težiti. Svi smo mi puno puta pali i snalazimo se kako tko može. No pitanje je čemu stremimo. Upravo to je temeljno pitanje društva - hoćemo li se prepustiti besciljnosti i depresiji koju nosi individualistički, hedonistički način života, ili ćemo imati viziju i težnju zdravom društvu temeljenu na obitelji i ljubavi. I to nije ideološko pitanje već pitanje zdravog razuma jer tzv. progresivni modeli poput rodne ideologije već danas donose katastrofalne rezultate za društvo, a obiteljski način života je povijesno potvrđen kao onaj koji donosi dobre rezultate za društvo.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.