Prije izbora kontaktirali smo sve relevantne hrvatske stranke i postavili im nekoliko pitanja koja se tiču budućnosti RH i njezina razvoja. U nastavku donosimo odgovore koje su nam poslali iz Domovinskog pokreta Miroslava Škore.

Na žalost, osim iz HDZ-a, Mosta i Domovinskog pokreta drugi nam nisu dostavili svoje odgovore.

Domovinski pokret o bitnim strateškim temama uoči izbora za Hrvatski sabor

U nedjelju nas očekuju izbori za Hrvatski sabor. Nalazimo se u razdoblju pada BDP-a, a sve prognoze govore da nas očekuje ekonomska recesija uslijed posljedica korona-krize koju će u Hrvatskoj dodatno generirati smanjena turistička aktivnost. Neovisno o sadašnjoj krizi, hrvatsko gospodarstvo opterećuju stari neriješeni problemi kao što su visoki porezi, pravna nesigurnost, korupcija, administrativna ograničenja, deficiti u zdravstvenom i mirovinskom sustavu itd. Zanima nas kojim konkretnim mjerama namjeravate povećati broj zaposlenih u Hrvatskoj i zaustaviti iseljavanje najproduktivnijeg dijela stanovništva u inozemstvo?

Prve tri godine mandata ove Vlade je obilježilo iznimno povoljno makroekonomsko okruženje koje nije iskorišteno za reforme. Bilježili smo povijesno niske kamatne stope i rast potražnje na svjetskom tržištu koja je potaknula naš izvoz. Čak i u tako povoljnom okruženju bilježili smo manje stope rasta od drugih tranzicijskih zemalja što nas je dovelo na začelje Europske unije po svim relevantnim parametrima. Sada smo u situaciji kada pandemija COVID 19 još uvijek traje i teško je prognozirati kakve će posljedice biti za globalno pa tako i hrvatsko gospodarstvo. Ipak, svaka kriza je ujedno prilika za promjene i reforme za koje najprije treba postojati politička volja.
Gospodarski program Domovinskog pokreta kroz politike u sedam područja koje smo naveli planira ostvariti ciljeve koji uključuju upravo ovo što ste naveli, a to je zaustavljanje negativnih demografskih trendova, podizanje konkurentnosti gospodarstva i održivi razvoj. Kroz mjere u okviru porezne politike namijenjene mladima, nezaposlenima i umirovljenicima te poticanje rasta koji će bilježiti znatno veće stope od prosječnih 1% koje smo imali u zadnjih dvadeset godina.

Bez snažne industrije nema snažnog gospodarstva tako da je centralni dio našeg programa reindustrijalizacija u kontekstu novih znanja i novih industrija. Samodostatnost u poljoprivrednoj proizvodnji i olakšan plasman domaćih proizvoda moraju biti prioritet. Diverzifikacija turističke ponude koja neće biti položajna renta kao do sada i ulaganja u energetske kapacitete sa dominantnim udjelom domaće komponente. Sve su to mjere i politike koje će za rezultat imati povećani broj zaposlenih. Trenutno je ključno zadržati postojeća radna mjesta i osigurati likvidnost sustava te istovremeno krenuti s reformama.

Kakav je Vaš stav o potrebi reforme javne uprave i reformi pravosuđa?

I ova korona kriza je pokazala kako RH u većini segmenata javne uprave ima sposobne i predane zaposlenike. Motivirani, obučeni i opremljeni djelatnici javne uprave jedan su od temelja svakog uspješnog društva čemu ćemo posvetiti posebnu pozornost. Međutim, postojeće stanje u RH, koje je plod izbjegavanja reformi svih vlada u zadnjih 20tak godina, je iznimno loše i neodrživo.

Potrebno nam je hitno uvođenje transparentnog sustava upravljanja učinkom u državnom/javnom sektoru te značajno povećanje plaća. Izvori financiranja značajnog povećanja plaća ne može se više crpiti iz povećanja porezne presije već se mora tražiti kroz racionalizaciju, restrukturiranje i digitalizaciju javnog sektora. Paralelno s ovim procesom jačat ćemo konkurentnost RH i poduzetničku klimu, odnosno poduprijet ćemo značajno jačanje plaća i broja radnih mjesta u privatnom sektoru, kako bi svima njima otvorili perspektivu daljnjeg osobnog razvoja i osiguranja egzistencije. Također, u skladu s našim programom, snažno ćemo ulagati u programe za dodatne edukacije ovih zaposlenika kako bi stjecanjem novih znanja i vještina bili konkurentniji na tržištu rada. Licitirati o broju zaposlenika koji će biti dio programa zbrinjavanja je neozbiljno jer svim njima treba pristupiti kao našim sugrađanima vrijednima poštovanja.

Što se pravosuđa tiče, čitav pravni sustav treba pojednostaviti i stabilizirati te tako sucima dati priliku da zaista sude po zakonu. Međutim, smatramo da značajni problem leži i na nedovoljnoj odgovornosti sudaca. Njihova pozicija je stalna i sigurno pa poneki od njih ne vode računa o dignitetu funkcije koju obavljaju. Spori su i slabo prate promjene, naročito one koje su vezane uz primjenu prava Europske unije. Politika i korupcija značajno utječe i na suce, naročito pri njihovom napredovanju. Važno je razviti dignitet i odgovornost sudaca. Suci moraju postati svjesni svoje odgovornosti za funkcioniranje pravne države i demokratskog političkog sustava. Osim svijesti da nisu ovisni ni o politici niti o financijskim interesima za to im treba i dodatno znanje. Utoliko inzistiramo na daljnjem promicanju ideja demokracije, vladavine prava i pravne države. Sinergija prava i znanja za to nam se čini najprikladnijom.

Maknuli bismo saborske zastupnike iz Državnog sudbenog vijeća i na njihova mjesta stavili bismo sveučilišne profesore. Obvezali bismo suce i akademsku zajednicu na zajedničko promicanje etičnosti. Etika mora postati sastavni dio obrazovanja pravnika, naročito sudaca. Sporost, lošu kvalitetu i korumpiranost treba, prije svega, rješavati pravosuđe. Sveučilištarci im pri tome mogu pomoći svojim znanjima i iskustvima. Zakonodavac treba biti odgovoran za kvalitetu zakona, a ne biti patron nad pravosuđem. Probleme odgovornosti, etičnosti i učinkovitosti pravosuđa mora, prije svega, riješiti samo pravosuđe. Patronat politike nad tim procesima donosi više štete nego koristi. Najčešće vodi političkoj korupciji. Sigurnosne provjere i imovinske kartice, kao što to predlažu neki, su samo forma a ne rješenje. Pa neće nam valjda sigurnosne službe odlučivati o izboru sudaca. Kamo bi nas to vratilo?

Kako gledate na problem školstva i nepovoljne strukture studenata na sveučilištima, gdje i dalje prevladavaju upisi na studije za koje nakon njihova završetka nema posla? Kako hrvatska privreda može držati korak s konkurencijom ako nama dovoljno stručnjaka koji mogu pratiti razvoj visokih tehnologija? Kakav je Vaš stav o kulturnoj politici? Trebaju li nam drugačije kulturne politike?

Visokoškolsko, ali i srednjoškolsko, pogotovo strukovno, obrazovanje mora biti usklađeno s potrebama tržišta rada. Autonomija sveučilišta ne smije biti štit za samodopadnost i parcijalne interese onog dijela akademske zajednice koji ne mari ni za manjak interesa studenata niti za nespojivost tog studija s tržištem rada. Ako taj problem neće biti moguće riješiti kroz postojeći sustav, zalagat ćemo se za uvođenje vaučera kako bismo potakli konkurenciju u obrazovanju. Ipak, ta vaučerizacija neće biti apsolutna, kako ne bi propali neki studiji koji zaista predstavljaju opće dobro a nisu toliko tržišno atraktivni. Uz to, zalagat ćemo se za veće ulaganje privatnih tvrtki kroz stipendije za srednjoškolsko strukovno obrazovanje i studente struka koje su zanimljive tim tvrtkama.

Dosadašnja kulturna politika je nažalost poticala projekte koji zloupotrebljavaju umjetničku slobodu za blaćenje nacionalnog identiteta te nacionalnih vrijednosti. Takve projekte nećemo zabraniti već ćemo jednostavno dokinuti njihovo financiranje od strane države. Glavna strujanja u kulturi ponovno će biti okrenuta nečem zaista uzvišenom.

Tko su po Vama ključni hrvatski strateški partneri na regionalnom planu, a tko na globalnom planu? Kako gledate na modele izgradnje EU-a u budućnosti (federalistički, suverenistički)? Kako ćete se postaviti prema pitanju položaja Hrvata u BiH? Kako se planirate postaviti prema Srbiji u kontekstu ulaska u EU i do sada neispunjenih zahtjeva koji se odnose na vrijeme velikosrpske agresije (materijalna šteta, nestali itd.).

Hrvatski partneri mogu biti zemlje Višegradske skupine (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) koje imaju slično povijesno iskustvo i interese kao mi. Hrvatska vanjska politika mora biti proaktivnija kako bi se naš glas čuo u Bruxellesu. Uložili bismo napor da se približimo navedenim zemljama ali i drugima. Jedna prilika je inicijativa Triju mora koja nije dovoljno iskorištena. Ovdje SAD vode glavnu riječ i vjerujemo da Hrvatska mora bolje iskoristiti svoj položaj kako bi svoje nacionalne interese zaštitila.

Glede Srbije, Domovinski pokret će bez oklijevanja tražiti da Srbija prizna odgovornost za agresiju protiv Hrvatske i sve posljedice koje proizlaze iz toga. Primjer treba biti pomirenje između Francuske i Njemačke nakon 2. Svjetskog rata. Želimo dobrosusjedske odnose na temelju istine, tako da nije prihvatljivo da Srbija i Vučić glume da su žrtve. Ovo je prioritetno pitanje i inzistirat ćemo da Srbija prihvati odgovornost. Do sada smatramo da je nedostajalo odlučnost s hrvatske strane da se stvari postave na pravi način.

DP se zalaže da Hrvati imaju ravnopravan položaj u BiH, što danas nije slučaj. Hrvatski su političari puno govorili, a premalo radili na ovom pitanju. Dosta je bilo maćehinskog odnosa prema Hrvatima u BiH. Nedavna izjava ministra Božinovića o “istočnim susjedima” odraz je takvog odnosa.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.