Vedran Obućina o geopolitičkoj situaciji u Iranu i o promjenama u Rusiji

Geopolitičku situaciju u Iranu i najavljene promjene koje je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio u Rusiji za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća kratko je prokomentirao geopolitički analitičar Vedran Obućina.

Ubojstvo Qasema Soleimanija nije dovelo do rata između Irana i SAD-a. Možemo li, međutim, u budućnosti očekivati da će Iran uzvratiti na ovaj akt s obzirom na važnost koju je ovaj general imao na području Irana i općenito Bliskog istoka?

Postoji vjerojatnost da će se taj odgovor odvijati u dugoročnom smislu. Napad na američke baze u Iraku proglašen je neposrednim odgovorom na ubojstvo Solejmanija. Prema podacima kojima mediji raspolažu, čini se da je taj odgovor bio unaprijed poznat i da je njime Iran kratkoročno spasio ugled nezavisne sile. No trajnija destabilizirajuća vrsta odgovora bila bi sabotaža svih američkih napora za postizanjem svojih interesa na Bliskom istoku, a oni se svode na razvijanje marionetskih režima u ovom dijelu svijeta koji bi bili podložni američkog hegemoniji.

Velika politička pobjeda Irana (i to bez posebne iranske angažiranosti) jest stav iračke središnje vlade u Bagdadu i poziv na odlazak američkih trupa iz Iraka. General Solejmani jest imao veliku karizmatsku moć uvjeravanja iranskih saveznika, ali i bez njega će se nastaviti djelovanje Brigade Kuds, kao sastavne protuobavještajne i aktivne vojne jedinice Revolucionarne garde.

U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočili smo da je bilo nekoliko eskalacija u odnosu SAD-a i Irana. Hoće li eskalacija na eskalaciju dovesti do rata ili je izgledniji povratak za pregovarački stol s obzirom na to da iranska ekonomija trpi velike gubitke zbog sankcija?

Niti jedna strana nije spremna na rat većih razmjera i to je dobro. Podjednako je dobro što prevladavaju trezvene glave u Sjedinjenim Državama i Iranu, unatoč vratolomijama tvrdolinijaša na obje strane. Međutim, valja primijetiti da je Iran ipak trezveniji i da je Iran jedini koji se drži međunarodnih obveza. Amerikanci su se jednostrano povukli iz sporazuma, Europljani ga se nisu držali, tako da je taj sporazum, kao jamstvo mira, mrtav. Iranci su više puta vjerovali američkim inicijativama. Kada su međunarodne snage srušile talibanski režim u Afganistanu, Iranci su posredovali dajući obavještajne podatke i podržavajući Sjeverni savez. No nisu naišli na dobar odgovor jer su Sjedinjene Države proglasile Iran osovinom zla.

Potom su Iranci pomogli u rušenju Sadama Huseina u Iraku, ali Amerikanci nisu ni to priznali, nastavljajući s teškim sankcijama. Kada su Iranci pristali na međunarodni ugovor o smanjenju nuklearnih aktivnosti, Amerikanci su se iz tog sporazuma povukli. I slijepcu je jasno da je Iran konstruktivan, a Amerika destruktivna. Nažalost, ta se destruktivnost lijepi za iranske tvrdolinijaše. Sada mnogo toga ovisi o naporima Pakistana, Japana, Omana, pa i Turske, u razvijanju diplomatskih rješenja i mirotvorstva. Europa je, naime, u tom poslu podbacila i to je sramotno za jedan savez država koji se diči svojim mirotvornim djelovanjem.

Nakon govora o stanju nacije ruskoga predsjednika Vladimira Putina ruska je vlada neki dan podnijela ostavku što analitičari tumače kao početak promjena koje bi Putinu trebale omogućiti ostanak na vlasti i nakon 2024. Kako komentirate nedavna događanja u Rusiji?

Ne postoji mnogo analitičara koji smatraju da će se Putin povući i da više neće imati utjecaja na rusku politiku. Povijest nam kazuje da u ruskoj političkoj kulturi vlastodržac odlazi s vlasti ili u lijesu ili prikovan u krevetu, kao što je bio slučaj s Jeljcinom koji fizički više nije mogao izvršavati svoje predsjedničke funkcije. Putin ovime priprema svoju tranziciju. Ona će biti vjerojatno ustavna.

Predsjednik Putin će se povući na neko drugo mjesto, a slabi predsjednik će zauzeti njegovo. No moć će ostati s Putinom i putovati s njime u drugu političku instituciju. Hoće li doći do promjene ustava, to je zasad upitno, ali je neupitno da će Putin i dalje kontrolirali politički sustav Rusije.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.