Razgovor s mladim povjesničarom Ivanom Samardžijom

Mladi povjesničar Ivan Samardžija (mag. educ. hist.) završio je preddiplomski studij filozofije i povijesti te diplomski studij povijesti, nastavnički smjer, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno radi kao arhivist – pripravnik. Od prošle godine student je poslijediplomskoga studija povijesti na Hrvatskim studijima. U nekoliko javnih istupa skrenuo je pozornost na probleme mladih naraštaja, iseljavanje, potrebu za objektivnim i znanstvenim istraživanjem hrvatske povijesti...

Gospodine Samardžija, recite nam koje je područje Vašega rada i interesa kao povjesničara?

Trenutno radim kao arhivist pripravnik i pripremam se za polaganje stručnoga ispita za arhivista. Budući da je za stručni ispit potrebno urediti određeni fond, mene je dopalo zadovoljstvo i čast da se bavim fondom iz područja Domovinskoga rata, konkretnije - SUP Glina. Na temi iz Domovinskoga rata sam i diplomirao, riječ je o operaciji „Otkos-10“ u zapadnoj Slavoniji provedenoj potkraj 1991. godine. Prije nekoliko godina završio sam preddiplomski studij povijesti, a završni rad koji sam napisao za tu priliku bio je naslovljen „Diktatura kralja Aleksandra“. Mogu, dakle, slobodno reći kako sam zaokupljen hrvatskom poviješću dvadesetoga stoljeća i upravo je to područje koje me kao povjesničara najviše interesira.

Smatrate li da je Domovinski rat temelj hrvatske državnosti?

Osobno smatram da je Domovinski rat nešto najvažnije što se dogodilo u novijoj hrvatskoj povijesti i da je upravo taj DRČinjenica je da bez Domovinskoga rata, kao odgovora na agresiju, ne bi bilo današnje Hrvatske i da bi hrvatski narod, najvjerojatnije, ostao u tamnici nekakve jugoslavenske ili južnoslavenske države, a znamo da u takvim državama Hrvati nikada nisu imali punu slobodu i nikada nisu bili ravnopravni.rat i pobjeda u njemu temelj hrvatske državnosti. Danas smo svjedoci toga da pojedini mediji namjerno kriminaliziraju Domovinski rat, iako je bio obrambeni rat putem kojega je Hrvatska izborila svoju dugo godina iščekivanu slobodu i samostalnost. Mnogi su ljudi položili život za današnju Hrvatsku i sramota je da se dopušta kriminaliziranje Domovinskoga rata, kao da je on nekakva, nazovimo to tako, crna točka u novijoj hrvatskoj povijesti. Činjenica je da bez Domovinskoga rata, kao odgovora na agresiju, ne bi bilo današnje Hrvatske i da bi hrvatski narod, najvjerojatnije, ostao u tamnici nekakve jugoslavenske ili južnoslavenske države, a znamo da u takvim državama Hrvati nikada nisu imali punu slobodu i nikada nisu bili ravnopravni.

U pripremi je i vaša knjiga o operaciji „Otkos-10“ u Domovinskom ratu?

Da. Tijekom ove godine trebala bi iz tiska izaći moja knjiga o vojnoj operaciji hrvatskih oružanih snaga izvedena u jesen 1991. godine kojom je oslobođen prostor Bilogore u zapadnoj Slavoniji. Tom operacijom onemogućeno je prodiranje neprijateljskih snaga prema mađarskoj granici i presijecanje Hrvatske na, u tom trenutku, dva dijela što bi bilo pogubno za obranu istočne Slavonije, jer bi se ona našla u potpunom okruženju neprijateljskih snaga. Hrvatske snage u takvoj situaciji teško bi obranile istočnu Slavoniju, a ne treba spominjati kakvu bi to ulogu odigralo u korist onih koji su željeli stvoriti tzv. veliku Srbiju. Operacija „Otkos-10“ upravo zbog toga dobiva na važnosti, ona je prva MladiČinjenica je da većina mladih nije zadovoljna nekim osnovnim stvarima koje bi im omogućile stabilan. Ovdje prvenstveno mislim na poteškoće s pronalaskom adekvatnog zaposlenja na neodređeno vrijeme koje je potrebno da bi mladi ljudi imali stekli životnu sigurnost koja bi ih onda vodila tome da se odlučuju kupiti vlastitu nekretninu i zasnovati obitelj. S druge strane, mladi nisu zadovoljni kreditnim uvjetima koje im banke nude prilikom kupnje vlastitih nekretnina. Također, troškovi života u Hrvatskoj konstantno rastu, a plaće taj trend ne prate. Čak i pogled prema budućnosti i mirovini može obeshrabriti mlade jer su mirovine u Hrvatskoj preniske i ne omogućavaju umirovljenicima dostojanstveni život.uspješno provedena oslobodilačka operacija hrvatskih snaga, iako nije prva pokrenuta, i dala je dodatan motiv hrvatskim vojnicima u borbi za slobodu.

Smatrate li da je Hrvatska danas ono što se „sanjalo“ devedesetih godina tijekom borbe za neovisnost?

Hrvatska danas, nažalost, poprilično je daleko od onoga što bismo svi željeli da bude i onoga što su ljudi koji su devedesetih krvarili za nju mislili da će ona postati. Mnogi su dali život ili su ranjeni u ratu za slobodnu Hrvatsku, ali vjerujem da nisu mogli ni naslutiti da će se u Hrvatskoj ubrzo pisati loše o, na primjer prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, da će se zanemarivati činjenica da je Hrvatska nastala upravo na Domovinskom ratu, da će mediji konstantno napadati i omalovažavati hrvatske branitelje itd. Uza sve spomenuto, vjerujem da je malo tko mogao vjerovati da će se iz Hrvatske tako velikom brzinom iseljavati mlado i radno sposobno stanovništvo. Hrvatsku svakoga dana napuštaju mladi ljudi, nerijetko cijele obitelji.

Vjerujete li da se trend iseljavanja može spriječiti?

Možda će to nekome sada zvučati nerealno i nemoguće, ali čvrsto vjerujem da se iseljavanje može zaustaviti. Vjerujem da bi se moglo naći rješenje koje bi spriječilo odlazak pretežito mlade populacije koja nije zadovoljna životom u Hrvatskoj. Činjenica je da većina mladih nije zadovoljna nekim osnovnim stvarima koje bi im omogućile stabilan. Ovdje prvenstveno mislim na poteškoće s pronalaskom adekvatnog zaposlenja na neodređeno vrijeme koje je potrebno da bi mladi ljudi imali stekli životnu sigurnost koja bi ih onda vodila tome da se odlučuju kupiti vlastitu nekretninu i zasnovati obitelj. S druge strane, mladi nisu zadovoljni kreditnim uvjetima koje im banke nude prilikom kupnje vlastitih nekretnina. Također, troškovi života u Hrvatskoj konstantno rastu, a plaće taj trend ne prate. Čak i pogled prema budućnosti i mirovini može obeshrabriti mlade jer su mirovine u Hrvatskoj preniske i ne omogućavaju umirovljenicima dostojanstveni život. Na svemu spomenutom već se davno trebalo početi ozbiljnije raditi, no, čvrsto vjerujem da bi se stvari mogle, uz pravu volju, pokrenuti na bolje.

Sve što ste naveli kao probleme mlade populacije u Hrvatskoj zvuči kao jedan veliki začarani krug.

Upravo tako. Po meni se tu radi o začaranom krugu koji se može riješiti na korist mladih naraštaja. To je moguće. Ponavljam, potrebni su volja i pravi potezi u pravo vrijeme.

Mislite li da mladi koji odlaze izvan Hrvatske više nemaju želju vratiti se u Hrvatsku?

Smatram da bi se mladi vratili u Hrvatsku kad bi se uvjeti života u Hrvatskoj poboljšali. Vjerujem da bi se veliki dio mladih u tom slučaju odlučio vratiti u Hrvatsku, zemlju u kojoj se rođeni i odrasli.

Nedavno ste u jednome hrvatskom tjedniku spomenuli kako smatrate da bi se trebalo zalagati za objektivna i kritička znanstvena istraživanja, odnosno da bi se na taj način prekinulo medijsko kriminaliziranje hrvatske povijesti...?

Točno. Evidentno je da se u nas, ne samo medijima, dopušta kriminaliziranje hrvatske povijesti. Tome se mora stati na kraj. Nije slučajno što su najčešće mete neke teme iz LažiDržava bi sankcioniranjem širenja dokazanih neistina vrlo brzo mogla zaustaviti daljnji interes za širenje „dogovorne“ povijesti. Neke granice se moraju znati. Jedno je kad netko izražava svoje mišljenje utemeljeno na činjenicama, a nešto sasvim drugo kada netko namjerno i ciljano širi i nameće laži, najčešće putem medija.novije hrvatske povijesti poput Domovinskoga rata, NDH, položaja Hrvata u SFRJ i slično. Adekvatnim, objektivnim i kritičkim istraživanjima najosjetljivijih dijelova hrvatske povijesti, kojih već ima kod hrvatskih povjesničara, treba se stati na kraj kriminaliziranju hrvatske povijesti. Istina je uvijek najveći i najjači lijek protiv širenja neistina, laži, mitova i krivotvorina. Što se ozbiljnije objektivno istražuje povijest to se više smanjuje mogućnost medija i drugih društvenih čimbenika, da šire laži, jer i istina se brzo širi, osobito ako je adekvatno pisana. Nažalost, mnogi mediji danas pišu naručene članke prema starim klišeima o svemu i svačemu, pa tako i o hrvatskoj povijesti. Takvu praksu treba zaustaviti istinom i na svaku plasiranu neistinu reagirati.

Može li u tome pomoći država?

Naravno. Država bi sankcioniranjem širenja dokazanih neistina vrlo brzo mogla zaustaviti daljnji interes za širenje „dogovorne“ povijesti. Neke granice se moraju znati. Jedno je kad netko izražava svoje mišljenje utemeljeno na činjenicama, a nešto sasvim drugo kada netko namjerno i ciljano širi i nameće laži, najčešće putem medija.

Podržali ste Proglas hrvatskom narodu Pokreta za hrvatsku budućnost i sudjelovali na prvom vijećanju PHB-a. Što vas je na to potaknulo?

Potaknuo me je sadržaj Proglasa, spoznaja da ipak negdje postoji volja za rješavanje nagomilanih problema, napokon i osobni poziv Nenada Piskača, člana Poticajne skupine PHB-a. Podržao sam spomenuti Proglas jer se ProblemiTreba jasno artikulirati najveće probleme u državi, o njima postići nacionalni konsenzus i zdušno raditi na dugoročno održivim rješenjima. Takvom se raspletu sadašnje situacije nadam. Nisam jedini koji smatra da Hrvatska zavrjeđuje i može postati prosperitetna i koji drži da nema ljepše države od Lijepe Naše.njime PHB odlučio dotaknuti uistinu velikih problema koje možemo svakodnevno vidjeti i o kojima redovito možemo slušati na radiju, gledati na televiziji ili čitati u novinama. Kao povjesničar smatram kako je nužno ustrajati na objektivnom i kritičkom istraživanju, a to je navedeno i u Proglasu. U njemu se spominju i mnogi drugi važni problemi koje hitno treba započeti rješavati, poput demografije, loše povezanosti Hrvatske s vlastitim iseljeništvom – ono je svakoga dana sve brojnije, trebalo bi raditi na useljavanju a ne na iseljavanju, zatim se spominje nužnost provedbe lustracije bez koje po mom osobnom mišljenju nema skorijeg napretka, itd. Važno je da se u javni prostor iznose gorući problemi, predlažu rješenja i da se javnost s tim stvarnostima suoči. Napokon, treba jasno artikulirati najveće probleme u državi, o njima postići nacionalni konsenzus i zdušno raditi na dugoročno održivim rješenjima. Takvom se raspletu sadašnje situacije nadam. Nisam jedini koji smatra da Hrvatska zavrjeđuje i može postati prosperitetna i koji drži da nema ljepše države od Lijepe Naše.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.