Razgovor s Željkom Marušićem

SSugovornik u razgovoru o turizmu mi je Željko Marušić, dugogodišnji djelatnik u turizmu, izdavač lista "Turist plus", dobitnik vrijedne nagrade "Zlatna Victorija" koju mu je, kao jedinoj osobi koja nije iz Siska, dodijeljena od Turističke zajednice grada Siska, dobitnik je priznanje za najboljeg turističkog novinara u Jugoistočnoj Europi "Sacen Internationala", koji je dio Svjetske turističke organizacije. Marušić ima i posebna priznanja Međunarodne federacije menađera.

Koliko ste godina u turizmu i kako bi usporedili Hrvatsku i Tunis, Hrvatsku i Italiju?

U turizmu sam takoreći od rođenja. S nekih godinu i pol starosti prvi put sam s roditeljima ljetovao u Opatiji, roditelji su me sa šest godina starosti samoga slali autobusom baki u Maribor, s devet sam prvi put sam letio zrakoplovom, sa 17 godina sam prvi puta sam došao u hotel i pisao za Večernji list reportažu s Opatijskog festivala zabavne glazbe i nedugo zatim za Večernjak napisao i prvi članak o turizmu. S 22 godine sam počeo raditi za švicarsku nakladničku kuću i proputovao sve kontinente osim Australije.

Hrvatska je dosadna turistička zemlja, posebno za mlade, Italija je zemlja užitaka, a u Tunis je odličan izbor za odmor svih generacija.

Imaju li turističke zajednice uopće kakvu strategiju i što bi tu trebalo mijenjati?

Istinske strategije nema. Sada se puno priča i radi na ostavarivanju destinacijskog menadžmenta i destination managment organizacija, ma što to god značilo, u što bi trebalo pretvoriti turističke zajednice, a zaboravlja se, da smo još u Jugoslaviji imali takvu vrhunsku tvrtku - Atlas Dubrovnik!

Problem u sustavu turističkih zajednica je, što je Hrvatska turistička gotovo nemoćna na lokalne turističke zajednice, koje su samostalni subjekti. Inače, prvo bi trebalo smijeniti puno direktora i na njihova mjesta staviti mlade i sposobne ljude.

Koji sadržaji u turizmu nedostaju?

Kada sam u emisiji Sunčana, koja je emitirana punih devet godina iz studija Narodnog radija, a prenosilo ju je još 25 hrvatskih radio stanica čime je bila najslušanija autorska radio emisija uopće, ugostio Pave Župan Rusković, tadašnju ministricu turizma, i upitao kakve goste trebamo odgovorila je srednjih godina.

Na tome smo ostali, pa tako i dalje nemamo ponudu za prosječne mlade ljude, koji će otkriti druga odredišta i nakon što osnuju obitelj dovoditi u ta odredišta. Kada srednja generacija umre, neće je imati tko kod nas zamijeniti.

Nedostaje nam dobro organiziran javni željeznički i autobusni promet. Znate li da između Koprivnice i Ludbrega nedjeljom vozi samo jedan autobus, a mi bi kontinentalni turizam?!

Raspravlja se o gradnji golf teretana na Srđu u Dubrovniku. Vaš stav o toj problematici?

Iako sam kroz časopis "Turist plus" godinama pokrovitelj golf turnira Turist plus open u Zaprešiću, mislim da je previše razvikana potreba za razvojem golfa i gradnjom golf terena. Sjećam se Problemistinske strategije nema. Sada se puno priča i radi na ostavarivanju destinacijskog menadžmenta i destination managment big turist plusorganizacija, ma što to god značilo, u što bi trebalo pretvoriti turističke zajednice, a zaboravlja se, da smo još u Jugoslaviji imali takvu vrhunsku tvrtku - Atlas Dubrovnik! Problem u sustavu turističkih zajednica je, što je Hrvatska turistička gotovo nemoćna na lokalne turističke zajednice, koje su samostalni subjekti. Inače, prvo bi trebalo smijeniti puno direktora i na njihova mjesta staviti mlade i sposobne ljude.vremena kada je Zdenko Mičić bio državni tajnik za turizam, pa su nas novinare vucarali po Hrvatskoj i govorili o 27 golf terena, o 27 skijaških terena i slično. Riječ je o političkim floskulama (riječima bez značenja).

Smatram da je golf na Srđu dobrodošao Dubrovniku. No, pogledajte golf teren u Krašiću i bit će vam sve jasno. Osim toga, golfera je malo i svi stanu na jedan otok. Oni žele posebnu uslugu, posebnu ponudu, koju mi nemamo.

Svojevremno se govorilo o gradnji golf terena u Sukošanu. Tada sam se odmah sjetio vrlo ljubazne narodske konobarice u Biogradu n/m koja me usluživala vrlo dlakavih nogu, izgrebane kože na rukama i nogama od drača jer je ujutro radila na polju i "prirodnog" mirisa koji je dolazio ispod njenog dlakavog pazuha.

Kontinentalni turizam se sveo na toplice, što je bitno tu mijenjati?

Sve! Mislim da upravo toplice najmanje sudjeluju u tom turizmu. Na kontinentu je na djelu poslovni turizam, koji je u stalnom padu. Zbog čega bih, kao poslovni čovjek, plaćao bezobrazno skup smještaj u dosadnom Osijeku, kada automobilom mogu u jednom danu doći do Osijeka i vratiti se u svoj krevet?

Kada bih u Osijeku naišao na dobre gostionice s domaćom hranom, namjerno ne koristim riječ restoran, u Tvrđi me dočekao zabavni program ili neko drugo zbivanje, te naišao na ponudu za pojedince u Baranji, to bi bila druga priča.

Kakvi su naši hoteli u globalu?

Prvo moramo razlikovati klasične hotele i male obiteljske hotele što nisu učinili u Moinistarstvu turizma. Velika je razlika između malog obiteljskog hotela s četiri zvjezdice bez ikakvih sadržaja u kojem ćete "krepati od dosade" i velikog s wellness centrom, restoranima, kafićima i slično.

Hotele možemo podijeliti na kontinentalne i jadranske. U kontinentalnim je usluga u načelu ljubaznija, grijanje je cjelodnevno iz toplinske stanice, uz neke iznimke, dok je na Jadranu grijanje upitno i često je iz klima uređaja što je neusporedivo.

Kategorizacija je loše napravljena, pa tako u koprivničkom hotelu "Podravina" s tri zvjezdice caruju žohari i miševi, a madraci nisu mijenjani desetljećima ili isto koprivničkom, hotelu "Zlatan" spavate na kauču, a isto ima tri zvjezdice. Prvi bi trebalo zatvoriti, a drugom vratiti naziv pansion. Istovremeno otiđite u hotel "Amalia" u 25 km udaljenom Ludbregu i usporedite ih.

U cjelini ipak imamo dobre hotele, ali istinskih s pet zvjezdica svega dva ili tri.

Kakva je naša hranu u odnosu na stranu?

Jednom zauvijek moramo shvatiti da nemamo tipičnu hrvatsku, već kuhinju koja je nastala pod utjecajem zemalja pod čijom smo bili vladavinom. Na kontinentu je uglavnom Austro-Ugarska, a PonudaNajbolja ponuda je u Krapinsko-zagorskoj županiji, hrana je domaća, cijene su čak niske, a ponuda i usluga odlična. Domaću hranu moguće je dobiti i u Međimurju i Varaždinskoj županiji, Sisak ima nekoliko dobrih restorana, a na Jadranu je sve jednoliko.uz more pod utjecajem Italije. Najgluplje je, što je naši turistički djelatnici nazivaju mediteranskom (poslužuju li couscous, paellu i slično?) umjesto jadranskom.

Za naš ukus je hrana izvrsna ako je kuhamo doma. No, što se restorana tiče, teško ,da ćete nešto domaće, osim fiš paprikaša i svinjetine, dobiti u Slavoniji, Srijemu i Baranji. Najbolja ponuda je u Krapinsko-zagorskoj županiji, hrana je domaća, cijene su čak niske, a ponuda i usluga odlična. Domaću hranu moguće je dobiti i u Međimurju i Varaždinskoj županiji, Sisak ima nekoliko dobrih restorana, a na Jadranu je sve jednoliko.

Urednost naših kapaciteta u odnosu na konkurenciju.

Austrija me oduševljava po urednosti, nedavno sam se vratio iz Egipta u kojem su hoteli jednako čisti kao u Tunisu i Turskoj. Ako bih Austriji dao čistu peticu, a navedenim zemljama četvorku, Hrvatskoj bih dao +3. Zvuči grubo, no iznenadili biste koliko naši hotelijeri štede na spremačicama.

Jesu li naše cijene previsoke?

U odnosu na ponudu u odredištu da, a u odnosu na položaj zemlje kao države s najbližim toplim morem ne. U odnosu na konkurenciju da.

Kakva je bila vaša komunikacija s pojedinim turističkim zajednicama?

Prije još pet godina bio sam gotovo "novinarski magnat". Izdavao sam i uređivao Turist plus kao vodeću reviju za turizam u jugoistočkoj Europi koja se prodaje u šest država na kioscima, a pretplatnike ima čak i na drugim kontinentima, uređivao sam i vodio najslušaniju radio emisiju Sunčana na najslušanijem (Narodnom) radiju i petkom u 17,30 vodio pola sata televizijsku emisiju o turizmu na Z1 televiziji, te imao portal www.turistplus.hr

Trebam li reći da je od gotovo 300 turističkih zajednica na moje stalne zamolbe informacije o zbivanjima slalo svega njih desetak, uvijek istih. A sve je za njih bilo besplatno!

Danas stanje nije posebno izmijenjeno u odnosu njih prema medijima. Sada je na čelu Hrvatske turističke zajednice Meri Matešić, bivša novinarka, koja je i sama pisala za Turist plus. Nadao sam se da će se nešto promijeniti, no ni meni se nije javila na mobitel. Možda će naći vremena.

Koliko godina izlazi vaš list i koja mu je namjena?

"Turist plus" izlazi od prosinca 1998. godine. Osnovao sam ga na zahtjev hotelijera i ljudi iz turizma budući da Hrvatska, kao turistička zemlja, nije imala reviju za turizam. Osnovna namjera je ljude upoznati s ljepotama Hrvatske i drugih zemalja, podučiti ih o turizmu i ukazati kako biti bolji.
Krećemo u promjenu izgleda i sadržaja pa će naglasak, uz zadržavanje postojećih tema, biti na zdravlju.

Turist plus je magazin općeg tipa i namijenjen doslovn e svim građanima i tvrtkama.

Jedinstevni ste po tome što je Turist plus u mnogim hotelskim sobama. No, od gotovo 600 hotela nalazite se u svega 10 posto. Zašto?

Da, trenutno se nalazi u šezdesetak hotela Hrvatske, BiH i Češke u svakoj hotelskoj sobi. Vrijednost ove akcije prepoznalo je malo hotela, a za vrlo mali novac dobivaju za uzvrat puno. I to je dokaz nepoznavanja marketinga posebno zbog činjenice da je Turist plus dvojezičan časopis upravo zbog hotelskih soba, odnosno turista u njima.

Ima li Hrvatska osim klasičnog turizma još što ponuditi?

Budućnost Hrvatske je u turizmu. No, mi smo apsolutno razjedinjeni. Tek je Damir Bajs, donedavni ministar turizma, počeo nadzirati Hrvatsku turističku zajednicu kao njen predsjednik. Nadam BudućnostBudućnost Hrvatske je u turizmu. No, mi smo apsolutno razjedinjeni. Tek je Damir Bajs, donedavni ministar turizma, počeo nadzirati Hrvatsku turističku zajednicu kao njen predsjednik. Nadam TURIZAM 1289212906se da će to nastaviti i Veljko Ostojić, sadašnji ministar turizma. No, trebalo bi sjesti i s nama - turističkim novinarima, čuti naša iskustva i upotrijebiti ih.se da će to nastaviti i Veljko Ostojić, sadašnji ministar turizma. No, trebalo bi sjesti i s nama - turističkim novinarima, čuti naša iskustva i upotrijebiti ih.

Primjerice, gotovo sam jedini koji znam koji su hoteli u Hrvatskoj, koji su u gradnji, koje se sprema početi graditi, pa čak i koji su u planu. Također jedini imam (kao uredništvo Turist plusa) popis svih putničkih agencija u Hrvatskoj budući da ih je vrlo mali dio u dvije strukovne udruge, a da ne govorim kako nigdje ne možete dobiti podatke njima, seoskom turizmu i slično. Ili koliko je toplica u Hrvatskoj.

Turizam je naša tvornica novca, no, nažalost, otjerali smo mnoge sposobne domaće direktore i "uvezli" strance koji ne govore hrvatski, ne znaju naš mentalitet i često se prave važni.

Da, osim klasičnog tu su svi ostali oblici turizma.

Što je s poljoprivredom i zdravom hranom?

Ni tu nema nekog posebnog plana. Problem je što i Vlada ne zna kako dalje. Imamo uglavnom nedodirljive političare od kojih neki nikada nisu stvarno radili i stvarali.

Prošla vlast se dodvoravala seljacima potporama pa sada imamo krave i konje lutalice po Lonjskom polju, seljake s "ludilom" od traktora u dugovima i desetljećima staru priču o potrebu povezivanja zelene i plave brazde, kontinenta i Jadrana. Ali ih do danas nitko nije povezao.

Trebamo organizirani otkup voćnih rakija po razumnim cijena i distribuciju u turističkim područjima. Ili još jedan primjer: Kada je KIM propao moji poznanici su se našli u problemima. Otkup je opet počeo po kunu i pol za litru mlijeka. Oni su se okrenuli proizvodnji kuhanog sura i sada, proizvodeći i prodajući sir, dobivaju šest kuna po litri. I, što je najvažnije, proizvodnja je unaprijed rasprodana. Ima li netko tko bi to mogao objasniti mljekarima u nevolji i organizirati otkup i distribuciju po hotelima i ugostiteljskim objektima?

Odlično poznajete marketing. Kako tu stojimo?

Prva je grješka što je gotovo sve usmjereno prema inozemstvu, a poznato je da je domaći gost najvažniji. Strani turisti su tu par tjedana, domaći gosti cijelu godinu. No, nećemo daleko. Jeste li igdje primijetili da hotelijer u Vinkovica možda ima prospekt nekog hotela iz Makarske i obrnuto? Nisu si konkurencija, a mogli bi se uzajamno pomoći!

Igor Drenjančević