Razgovor s Karinom Hrominom Sturmom

Državni intervencionizam u privredi poneki ekonomisti su smatrali nasljeđem socijalizma. Demantiji su krenuli posljednjih godina, poglavito nakon 2008., vrlo intenzivno iz kabineta vodećih zemalja svijeta. SAD, Njemačka i mnoge druge razvijene zemlje su u svoju privredu ubacile milijarde eura. Shvaćale su poraznost daljnjeg gledanja i nečinjenja ništa u zaustavljanju loših trendova u ekonomiji.

Hrvatska za to vrijeme počinje s rigoroznom štednjom, rasprodajom preostalog bogatstva i teškim nametima privredi i građanstvu preko poreza.

Ekstremnu štednju kao ekonomski promašaj Hrvatske je i MMF nedavno naglasio promašenim potezom. Zapravo, kazao je da će daljnja štednja potpuno uništiti gospodarstvo. U razgovoru s gospodinom Karinom Hrominom Sturmom htio sam saznati zbog čega naša zemlja sve još promatra u očitom zaostatku, a sama situacija odavno traži akciju. On je kao privrednik, ekonomski stručnjak i bivši veleposlanik pokazao na mnogim poljima znak razumijevanja problema, pa sada, kada je njegova ekonomska politika sve više prisutna, trenutak je i kada on može jasnije od drugih identificirati problem.

Gospodine Sturm približavamo se cijeni vode u trgovini kao ekvivalentu cijeni benzina, a i cijene ostale hrane su ekstremno visoke.

Svjetska vlada ima strategiju koristiti vodu kao sredstvo kontrole svjetskog poretka. Krize koje nas okružuju, neće tako brzo nestati. Poslije Grčke, krenule su neke druge krize, a sve u cilju uspostavljanja Novoga svjetskog poretka. Prvo je novac povučen umjetno s tržišta i krenula je kriza. Zatim se nafta počela koristiti kao oružje, cijene su počele divljati. Sad se situacija "smirila", ali vidimo kako se cijene goriva kod nas nisu smanjile. Voda i hrana su zadnji kontrolori koje se mora još uspostaviti za Novi svjetski poredak.

Kako gledate na "plan 21" vlade Zorana Milanovića?

Vlada nema nikakav plan. Ona jednostavno gasi požare gdje je kritično. Strategija ne postoji. Jednostavno nije dorasla novim svjetskim izazovima o kojima smo govorili, a i kod kuće gomila grješke. Zato je sve više nervoze i sve više svađa u društvu. Provoditi štednju u domeni krupnog kapitala i države, uvijek povećava krizu. Kada se odustalo od štednje, kao ekonomske logike, građane se porezima natjeralo na financiranje krupnog kapitala. Država je dužna u vanjskom dugu oko 50 milijardi eura, a unutarnji dug je oko 80 milijardi kuna, što je užasan dug. To se ne može riješiti trgovinom, već pokretanjem proizvodnje.

U čemu se razlikuje vaša i Milanovićeva ekonomska politika?

VladaVlada nema nikakav plan. Ona jednostavno gasi požare gdje je kritično. Strategija ne postoji. Jednostavno nije dorasla novim svjetskim izazovima o kojima smo govorili, a i kod kuće gomila grješke. Zato je sve više nervoze i sve više svađa u društvu. Provoditi štednju u domeni krupnog kapitala i države, uvijek povećava krizu. Kada se odustalo od štednje, kao ekonomske logike, građane se porezima natjeralo na financiranje krupnog kapitala.U svojoj knjizi "Politička biblija" predstavio sam svoje viđenje ekonomije, vanjske politike i međunarodnih odnosa. Moj prijedlog je isti već 20 godina, samo je problem što ga nitko ne sluša. Državni intervencionizam je bauk bio do 20008 godine. Tada je s njim krenula Angela Merkel, Obama. Sada je to postalo drugačije tumačenje u našoj političkoj zbilji. Učenja Adama Smitha su tim potezom pala. Privreda je bila spašena državnim intervencionizmom. Tu je bio kraj neoliberalizma. 9000 milijardi je ubačeno u privrede, SAD-a, Njemačke, Francuske, Velike Britanije. Ja o tome govorim godinama kao o načinu ekonomske strategije. Imam dugoročan plan razvoja Hrvatske s podjelom na regije.

Koliko regija predlažete i kako ih pokrenuti?

Jednostavno je pokretanje na temelju kapitala, resursa i ljudskih potencijala. Svaka regija ima tradiciju u nekoj proizvodnji, resurse i velike ljudske potencijale. Mi imamo velike ljudske potencijale. Bitno je obnoviti ono što je prepoznato kao kvaliteta i uključiti resurse. I onda regije povezati. Ja sam napravio dugoročne planove na temelju navedenih parametara.

Koliko godina treba za izlaz iz krize?

Godina dana je dovoljna da će se preokrenuti tijekovi, jer jednostavno postoji strategija. Strategijom se mora predvidjeti 20 godina unaprijed kako bi se mogući problemi znali riješiti. Inače stanje postaje kao danas kaotično i svjetska kriza lako ruši postojeće stanje. Moja strategija predviđa rast od 7 % godišnje, povećanje plaća i mirovina i više nego dvostruko. Sve se to može riješiti uz pokretanje proizvodnje. Ne može ekonomija opstati ako samo 250 000 ljudi proizvodi. Zato se zadužujemo. Naša država stvara oko 90-100 milijardi eura, a troši oko 120 milijardi, tako da uvijek imamo manjak od 9-20 milijardi. Te manjkove namirujemo kreditima, a u konačnici zbog stagnacije u privredi otplaćujemo tek kamate.

Naša zaduženja su vezana uz nedostatak proizvodnje?

Upravo tako. Država ne može biti toliko ovisna o vanjskim čimbenicima. Energije koja nam kronično fali, zbog loše strategije. Zapravo izgubili smo gotove sve bitne odrednice suvereniteta. Vidite koliko danas HPB ima lošije uvjete i kartično nije dorasla vanjskim bankama u Hrvatskoj. Nije to bez razloga, vanjske banke čine sve da HNB ne bude konkuretna. Jednostavno situacija bi se mogla i u svim ostalim granama dogoditi slično. Sjetimo se protesta mljekara i ovisnički pristup koji se dogodio. To bi moglo biti pogubno i hitno se treba promijeniti stanje, jer su svi trendovi loši.

Vlast okrivljuje HDZ za ovo stanje.

Osnovao sam udrugu "Zajedno" i jedna od prvih rečenica je bila kako ne ću okrivljavati nikoga za svoje poteze u svojim pogledima na ekonomiju. I nema potrebe, jer ako imaš strategiju predviđaš i dubioze. Želim aktivno sudjelovati u spašavanju gospodarstva, jer svoj plan svih godina nisam mijenjao, a itekako se pokazao točan. Ne možete u nedogled okrivljavati nekoga. Mnogo je gubitaka suvereniteta bilo do sada. Mnogi od njih su sjedili u Saboru, kad se to izglasavalo.

Zbog čega vaša strategija nema dovoljno odjeka u javnosti?

Ne odgovara lobijima koji su se obogatili. Protivan je današnjim brzom bogaćenju na račun građana. Ima u sebi socijalnu komponentu, besplatno školovanje, zdravstveni sustav. Time bi mnogi profiteri loše prošli. Školovanje ovakvog tipa je stvorilo deficit u potrebnim znanjima za progres društva. Mjerilo je novac, a ne intelektualne prednosti pojedinaca. To se hitno treba ispraviti da Hrvatska postane zemlja znanja.

Koliko je uopće više udio domaćeg vlasništva u cjelokupnom kapitalu privrede?

ProgramMoj program ne odgovara lobijima koji su se obogatili. Protivan je današnjim brzom bogaćenju na račun građana. Ima u sebi socijalnu komponentu, besplatno školovanje, zdravstveni sustav. Time bi mnogi profiteri loše prošli. Školovanje ovakvog tipa je stvorilo deficit u potrebnim znanjima za progres društva. Mjerilo je novac, a ne intelektualne prednosti pojedinaca. To se hitno treba ispraviti da Hrvatska postane zemlja znanja.Svega 0,8% od 2% kapitala koji drži cijelu državu. Oko 13% je srednjeg sloja i ostatak je siromašan. Taj trend je nastao ovom politikom u ekonomiji. Jasno je kome odgovara i kome ne odgovara. Moj je cilj pokrenuti proizvodnju, kako bi ova zemlja bila zemlja svih građana.

HNB ima iskrivljenu ulogu u tijekovima novca?

Na nagovor Svjetske banke i MMF-a HNB je potpisao da neće financirati financijske tijekove u Hrvatskoj. To je protuustavno, prema čl.53 Ustava Hrvatske on je obvezan to činiti. To znači da se tim potpisom krši ustav. Nije to jedini paradoks jasnog gubljenja suvereniteta, jer smo dozvolili i europskim aktima da budu iznad Ustava. I time smo sebi smanji manevarski prostor djelovanja.

Kako gledate na vanjsku politiku kao bivši diplomat?

S okruženjem moramo imati normalne odnose za naš valjani razvoj. Trebamo imati odnose na principu reciprociteta u odnosima sa susjedima, a ne ispunjavati sve postavljene uvjete kao danas. Rat je grozno stanje i svakako treba raditi na normalizaciji odnosa, ali na principu jednakopravnosti.

Rezime izrečenog je jasno pokazao izdaju mnogih hrvatskih dijelova suvereniteta. Zapravo, koliko ga malo imamo. HNB se odrekao ustavne uloge, Ustav se odrekao uloge najvažnijeg zakona, rasprodaja energenata, uništavanje proizvodnje i na kraju moralna izdaja građana doveli su nas na sami početak puta. Ponovno se treba izboriti za sve ono za što su nas političke elite predale krupnom kapitalu.

Igor Drenjančević